Patnje mladog maturanta

Stigli smo do kraja - četiri godine sreće i tuge, uspona i padova. Nema tu puno riječi, samo uspomena.

Odličnih i onih manje odličnih ocjena. Ali, ostavimo to sad sa strane.

Maturanti smo, godina traje kraće, a obaveza je sve više. Prijavljuj predmete, razbijaj glavu danonoćnim razmišljanjem što ćeš upisati i u čemu se vidiš u bliskoj budućnosti, a uz sve to mjesečno pišeš 20+ testova. Apsolutni kaos u glavi.

Ispijajući kavu u razrednoj bazi, svakodnevno razmišljam što ovo meni treba u životu.

E da mi je otići negdje daleko od svih i biti pastir! Majke mi.

Ogorčen životom i svim obavezama ustajem se i viknem Bokiju: „Lega jel tražite konobara?!“ Ja u školu više ne želim! Budimo realni, da s ovakvim prijedlogom dođem roditeljima razgovor bi završio s nekoliko uvreda na moj račun, par psovki pa možda čak i s kojim šamarom (naravno zbog odličnog prijedloga).

Kada malo bolje razmislim, nisu učenja i moja budućnost trenutno jedini problemi. To ustvari nisu trebali biti problemi, ali smo toliko zakomplicirali da ni sami ne znamo što želimo. Pogađate, radi se o sloganu za maturantske majice. Lakše smo organizirali maturalnu zabavu nego što smo se dogovorili za majice i natpis s kojima smo htjeli pobijediti da barem malo naplatimo sav svoj trud i nespavanje zbog učenja te financiranje kojekakvih poklona za profesore i maturalnu.

Ne dišem više od obaveza. I onda oni misle da je biti maturant mala stvar. E pa malo ste se za*ebali.



Tekst: Luka Jakić
Foto: Daniel Antunović, Steam/Foto-arhiv031