Liječeni cinik: Nogomet…religija budala i sirotinje

Volim nogomet...odrastao sam uz nogomet i zaista volim nogomet, pratim ga i igram. To jest, igrao sam, dok sam još mogao trčati, jer to je nekako osnovni uvjet igre. Onda sam s vremenom skužio da je puno bolje i udobnije gledati nogoš s kauča, s ledenim pivom u ruci i zdjelom punom neke zanimacije za zube. Jer na kauču ne moraš trčati, ne bole te zglobovi, mišići i koljena i uvijek možeš treneru dati koji savjet i sugerirati promjenu trenutne taktike uz, naravno, neizbježno pogrdno spominjanje njegove majke, oca i ostale bliže rodbine. Ali đubre ne sluša, misli da je najpametniji, jer on je ipak trener tamo na terenu, a ti si samo budala na kauču. I ništa više od toga. Još je bolje gledati nogomet s dečkima u birtiji...imaš čast biti među nekoliko desetaka vrhunskih trenera na cijelom svijetu, od kojih bi i Fabio Capello mogao puno toga naučiti i upijati njihovo znanje. Dok oni upijaju sve veće količine alkohola. Pravilo je da je onaj najpijaniji ujedno i najbolji trener...samo zato što je najglasniji kad dođe vrijeme da se treneru i igračima na TV-u spominje majka, otac, djeca i ostala uža rodbina u prostom kontekstu. Ne zbog toga što je zaista toliko veliki stručnjak pun znanja i iskustva, već zato što mu pada listić na kladionici. Stoga pod hitno traži od onog trenera na TV-u promjenu taktike i uvođenje nekog nebrušenog dijamanta s klupe, koji će u samoj završnici tekme uvaljati još jedan gol i na taj način mu spasiti tiket...i donijeti dobitak od 200 kuna, na uloženih samo 5 kuna. Koji će poslije slikati mobitelom i objaviti na fejsbuku, jer to je neporecivi dokaz njegove genijalnosti kad je u pitanju nogometna strategija i taktika. No, dobro...

Zašto sam onda odustao od nogometa? To jest, nisam odustao već shvatio koji je to cirkus. Vrlo jednostavno. Ima puno važnijih i pametnijih stvari u životu. I to je to. Upravo to. Dosta mi je. Ne kužim ove huligane i bijednu sirotinju koji se međusobno mlate i izbijaju zube jedni drugima zbog Dinama, Hajduka, Rijeke, Šibenika, Pomorca, Mladosti 127 i što ja znam koga sve ne? Zašto ih nazivam sirotinjom? Jer oni koji imaju posao, kredite, koji nešto rade u životu, imaju obitelji se sigurno neće mlatit zbog Sammira, Svena Sušića, Kalinića, ili Vojnovića. Zato što imaju život. Dok će pijane, adolescentne budale provesti pola života raspravljajući o tome tko je bolji lijevi bek? Mirsad Panj, ili Božo Jebivjetar? Umjesto da završe školu, faks, nađu posao, zarade si plaću i mirovinu. Jer se od socijalne pomoći može kupiti samo jedna gajba piva i dvije kutije cigara. Zar vi momci stvarno ne kužite da sve te igrače, klubove, trenere i ostale nije ni najmanje briga za vas?! Da oni nisu niti svjesni da vi uopće postojite...i da vam ne bi dali ni 5 kuna za kruh da nahranite vlastito dijete. Neće vam oni dati socijalnu pomoć, već država! Stoga se bolje borite za bolju državu, a ne protiv toga da klub proda Božu Jebivjetra u inozemstvo i na taj načina vas izda. Jer vi ste za klub nitko i ništa. I klub će prodati Božu Jebivjetra svakako. Jer mafiji koja vodi klub je u interesu samo lova. Kao i Boži. Njemu se iskreno j***e i za vas i za HNL i za sve, oni samo gledaju svoj džep i da se što prije uvale negdje u Njemačku, Italiju, Englesku gdje će si osigurati egzistenciju, prije nego im neki krkan iz NK Sloga, Budućnost, Radnik, Omladinac i slično (jer se svi seoski klubovi tako zovu...manje-više) slomi nogu i sjebe karijeru na jednom od HNL krtičnjaka. Ali dobro...vi se i dalje mlatite na odmorištima po autoputevima, branite boje svojih klubova, koji vam neće dati ni besplatnu kartu za utakmicu kada izgubite oko, zube, svijest, ili dobijete teški potres mozga...i to zato jer vaš je klub izgubio neku bijednu utakmicu koju će svi zaboraviti za dva dana. Umjesto što se borite jedni protiv drugih, borite se za nogomet, da idioti i razni južnoamerički poluproizvodi u Dinamu ne zarađuju po 300 tisuća eura godišnje, a igraju jadnije od Mr. Beana. Jer dok se vi međusobno mlatite i kupite batine jedni od drugih, ekipa koja vodi klubove kupi lovu...lovu koju vi nećete zaraditi ni za deset života. A vi to samo olakšavate svojim tučnjavama, jer im dižete rejting i dajete prostor u medijima. No, rimski pjesnik Juvenal je još u drugom stoljeću rekao „Kruha i igara...“. Nije samo kod nas takva situacija, svugdje na Balkanu je isto. I u Srbiji, Bosni, Makedoniji... Menadžeri zarađuju milijune dok se sirotinja mlati na tribinama i sve to zbog očajno lošeg nogometa. Ajd da su utakmice barem donekle zanimljive, pa da imamo nešto za gledati, ali ni to.

Gdje je sve otišlo u vražju mater? Ne znam. Ali znam da je postalo previše vulgarno. Govoriti o novcima koje ti polupismeni tudumi zarađuju je postalo zaista vulgarno. Čak i degutantno. Cristiano Ronaldo i Messi zarađuju preko 20 milijuna eura godišnje, kad se zbroji lova od reklama i sponzora. Za što? Jer šutaju loptu. I zabili su gol…u jbte. Treba im dati orden. Velered kralja Tomislava s lentom i Danicom. Kažu da je nogomet strast. Da navijači imaju strasti za svoje klubove. Super. Možda bi bilo bolje da s svojih 30 i kusur godina napokon odrastu, sazriju i imaju strasti za nešto drugo. Naprimjer da se riješe korupcije u državi. 30 tisuća ljudi se prije godinu-dvije okupilo za Hajduk na splitskoj rivi. I šta je bilo od svega? Ništa. Zašto se sva ta silna grla ne okupe u traže besplatne udžbenike za osnovnoškolce u cijelom Splitu? Ili manje prireze? Ili bolje domove zdravlja? Tako da kad im dijete padne i slomi ruku, može dobiti puno bolju i kvalitetniju pomoć nego sada. Ali ne, skupit ćemo za zaajduka…dat ćemo 35 kuna za kartu da gledamo umišljene, jadne, pompozne karikature na terenu kako promašuju prazan gol s 28 centimetara. A onda ćemo ićća, doći doma i namazat jetrene paštete od 1,99kn na šnitu kruha starog tri dana. Život je lijep.

Kladionice su još bolja stvar. Dođe krkan, bez škole, bez znanja, vještina, bez ijednog dana radnog staža, na socijalnoj pomoći i kaže da je dobio dojavu za tri para u drugoj ligi Indonezije. Onda uloži 10 kuna?! Pa frajeru, ako imaš sigurnu dojavu, uloži 1000 kuna! Ali nema. Socijala je jedva 400kn. Mjesečno. Autolimar iz Sombora, inače njegov dobar pajdo, na fesju, ima prijatelja u Zemunu, isto na fejsu, koji je bačvar i ima jarana na fejsuu Banja Luci, koji je dobio dojavu preko fejsa od indonezijske mafije i javio ekipi da odigraju 0:0, na tri para. To je sigurna stvar, jer kad dojave stižu iz Sombora i Zemuna, onda su garantirano sigurna stvar. Da stižu iz Velike Kopanice ili Gorjana kod Đakova, onda je mućak sto posto. Samo što nitko ne želi reći otkud nezaposleni konobar iz Banja Luke ima poznanstva u indonezijskoj mafiji, jer to je tajna...to su vrlo zatvoreni krugovi ekipe koja se uvijek drži skupa, poput masona, moraš biti jebeno jak da upadneš u te krugove...i da bi mogao, eventualno, dobiti 134 kune na uloženih 5. Jer mafija uvijek igra na veliko...a tko zna, možda u Indoneziji to i jesu veliki novci...ne znam, nisam gledao tečaj. Ako netko zna koliki je tečaj, ili barem kako se uopće zove njihova valuta, neka slobodno napiše u komentar. Unaprijed hvala. I tako krkan bez škole, znanja i radnog staža, ne zna tko mu je ministar socijale od kojega mu ovisi socijalna pomoć svaki mjesec, ali zato ima veze i poznanstva u indonezijskoj mafiji. I dojave.

Zašto se tih 30 tisuća duša u svim gradovima ne okupi u znak protesta. Zašto se u Madridu, Barceloni, Londonu, Parizu i drugdje ne okupi 300 tisuća ljudi i traže da klauni poput Messija i C.Ronaldane daju pola svojih godišnjih prihoda u znanstvena istraživanja. Umjesto u prostituke. Ostat će im više nego dovoljno za silikonske lopte i čvalje. Ali barem će zarađivati i za nešto pametno i korisno. Bilo bi lijepo da C.Ronaldo umjesto po svojim golovima u povijesti ostane zapamćen i kao čovjek čije je financiranje dovelo do otkrića cjepiva protiv tumora. Ili lijeka za MS, epilepsiju i slično. Ali neće. Jer krkani sa vezama u indonezijskoj mafiji, nikada neće moći shvatiti ovo o čemu pišem. Oni pravi navijači, koji dovode svoje sinove na stadion i uživaju u nogometu kao jednoj od najboljih igara na svijetu, što nogomet i jest, će razumjeti. Ali imaju živote. Imaju posao, kredit i obitelj za koju moraju skrbiti. I nemaju vremena tjerati pravdu. Jer su svi, od poslodavaca do države nepravedni prema njima. Svaki dan. I zato se nemaju snage boriti na još jednom frontu.

Do sljedećeg tjedna i nove kolumne, pozdrav! Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.





Tekst i foto: Severus

---

Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne