Liječeni cinik: Bitcoin prijevara?

Predstavljena 2009. godine, ova digitalna valuta je tek u zadnjih nekoliko godina dobila na ozbiljnoj vrijednosti. Iz nekog razloga privlači sve više i više pažnje, iako je jako puno isto tako ozbiljnih pitanja još ostalo neodgovoreno oko Bitcoina. Jedno od gorućih, koje može dovesti do pada čitavog sustava, jest tko je uopće stvorio Bitcoin? Za autora se navodi čovjek po imenu Satoshi Nakamoto, no do dan-danas i dalje nitko ne zna tko je on? I da li je to uopće jedan čovjek, grupa ljudi ili tvrtka? Ove se godine jedan australski biznismen javio medijima tvrdeći da je upravo on Nakamoto, ali na kraju nije uspio pružiti nijedan čvrst dokaz, te je čitava priča ubrzo zaboravljena, a jadni je australac odustao od svoje namjere da uvjeri svijet da je stvorio najkontroverzniju valutu na svijetu. Zašto mislim da bi to moglo dovesti do pada sustava? Zato što se čovjek/grupa/tvrtka uporno i dalje skriva, a nitko se ne skriva od cijelog svijeta bez jako dobrog razloga.

Dosta ljudi čujem kako u zadnje vrijeme spominju Bitcoin i hvale ga. Što me navelo da malo proučim tu priču i pokušam shvatiti što se tu događa? Dok ovo pišem jedan jedini Bitcoin vrijedi nešto više od 4000 kuna, što je svima itekako zanimljivo, ali što je točno Bitcoin? Kao što rekoh digitalna valuta, znači nepostojeća, odnosno online način plaćanja gdje se sve odvija preko neta i nemate nikakav fizički „quod“ u smislu novčanica, kovanica, dionica ili obveznica. Već se stanje vašeg Bitcoin računa vodi putem online mreže, na kojoj ujedno možete zaraditi i trošiti svoje Bitcoine. Ideja je da Bitcoin postane globalna valuta koja će s vremenom zamijeniti sve današnje konvencionalne valute.Bitcoin nitko ne kontrolira, potpuno je decentraliziran, ne pripada nijednoj banci u svijetu i nitko nema apsolutnu moć nad valutom. Mreža funkcionira po strogo određenim matematičkim zakonima i navodno, ne postoji mogućnost financijskih malverzacija kao što to rade burze diljem svijeta, od New Yorka, Londona, sve do Tokija i šibicara na ulici.

Svoj Bitcoin možete mijenjati za proizvode, usluge ili ih prodati za dobar stari keš, s tim da svaku transakciju morate autorizirati svojom osobnom, privatnom šifrom. Ako ju slučajno izgubite, izgubili ste i sve svoje Bitcoine, čak i da ih imate cijeli milijun na računu. Drugim riječima, bez laptopa, interneta i svoje privatne šifre, ne možete ništa sa svojim Bitcoinima. Što će mnoge odmah u startu otjerati od cijele priče, jer naš narod i dalje gura lovu u madrace. Kako objasnit ljudima da im lovu, koja je virtualna, čuva nekakav server tamo negdje na internetima? Drugi veliki problem je taj što nitko ne stoji iza te valute. Svaka država i njezino gospodarstvo stoji iza svoje valute, dok iza Bitcoina ne stoji nitko. Jer je, na kraju krajeva, ničiji. Postoji centralna mreža, zvana blockchain, ali ta mreža samo vodi sve transkacije i prati sve Bitcoine u optjecaju, stoga tehnički gledano, to nije vlasnik valute. S druge strane ni HNB nije vlasnik kune kao valute, ali HNB radi puno više drugih stvari oko tečaja same kune i njezine jakosti, što blockchain ne radi za Bitcoin. I o radu HNB-a također ovise i naši mirovinski fondovi, kamate na kredite i stotine drugih bitnih faktora za gospodarstvo.

Tu dolazimo do još jednog velikog pitanja. Na temelju čega se određuje vrijednost Bitcoina? I zašto danas jedan Bitcoin vrijedi 4000 kuna? Kao što rekoh ranije, iza svake valute stoji njezina domicilna ekonomija. Jačina svake valute se određuje po jačini gospodarstva zemlje, rastu, odnosno padu BDP-a te određene zemlje, te rezervama zlata koje ta zemlja posjeduje. Amerikanci imaju IBM, Apple, Google, General Motors i druge velike kompanije, a imaju i Fort Knox. Zato je američki dolar valuta koja je među dominantnima u svijetu, dok Kirgistan s druge strane ima samo jednu pilanu koja proizvodi fosne colerice, zbog čega nitko nema pojma ni kako se njihova valuta uopće zove. Prema tome što točno stoji iza Bitcoina što mu daje vrijednost? Jedan od faktora je Computing power. Svaka Bitcoin transakcija se odvija koristeći vrlo sigurne kriptografske algoritme. Isto tako puštanje novih Bitcoina u optjecaj zahtjeva stvaranje novih blokova u ranije spomenutom block chainu, što generira jako puno kompliciranih matematičkih zadataka koji se moraju riješiti. To zahtjeva jako puno hardvera, računala i procesora koji će rješavati te zadatke. Vi možete ustupiti svoje računalo na raspolaganje, koje bi postalo resurs, te na taj način povećati ukupni Computing power čitavog sustava i zauzvrat zarađivati Bitcoine. Proces je zapravo vrlo jednostavan, zove se mining. Ili u grubom prijevodu rudarenje. Sve što trebate jest skinuti nekoliko aplikacija s neta na svoje računalo, registrirati se, pokrenuti aplikacije i to je sve. Vaše će se računalo uključiti u jedan pool. I dalje sve odrađivati automatski, bez da vi morate bilo što raditi. Vi sami odaberete koji pool želite, ima ih više. Pool je skupina umreženih računala koja zajedno rudare, jer je tako puno lakše riješiti više zadataka. I za svaki uspješno riješeni zadatak, dobijete mali dio nagrade. Jer se nagrada dijeli na ukupan broj članova tog pool-a, stoga što vas je više u čoporu, to je vaša provizija manja. Nećete zaraditi tisuće i tisuće kuna, ne morate se odmah ponadati lakoj lovi. Zapravo ćete zaraditi vrlo malo, jer vaše računalo nije dovoljno jako da bi vam donijelo više love. Centralni procesor je u pravilu slabiji rudar od procesora na grafičkoj kartici, stoga bi vam bilo najbolje ugurati što više možete skupih grafičkih kartica u svoje računalo i setirati aplikacije tako da koriste isključivo vaše grafičke kartice za rudarenje Bitcoina. Ali kada sve to stavite u računicu, koliko bi koštalo, a koliko bi zaradili, u većini slučajeva biste bili na gubitku. Ili bi zaradili toliko malo da se jednostavno ne isplati.

Stoga se može zaključiti da je jedina vrijednost čitave priče zapravo ukupna moć obrade zilijardi i zilijardi matematičkih operacija u sekundi. Ta moć raste što je više računala i korisnika uključeno u proces rudarenja. No, ako se sav taj silni računalni kapacitet koristi samo pri svih obradi Bitcoin transakcija i stvaranja i puštanja novih Bitcoina u optjecaj, čemu sve to? Ako se mreža i njezin kapacitet ne može iskoristiti kao zamjena za korištenje izuzetno skupih i kompleksnih superračunala, koja je onda uopće svrha svega?

Drugi faktor koji diže cijenu Bitcoina je taj što su njegovi tvorci, ili tvorac najavili da će sveukupno u optjecaj biti pušteno samo 21 milijun Bitcoina i tu će stati. Neće se izdavati novi. Opet se postavlja pitanje zašto? Tko je odredio tu brojku od 21 milijun i na temelju čega? Središnje državne banke imaju točno određena pravila kada i u kojim uvjetima smiju tiskati još novca, stoga po kojim pravilima onda funkcionira Bitcoin valuta? Pobornici Bitcoina to ističu kao veliku prednost, jer kada središnje banke zapadnu u kolosalne dugove, jednostavno tiskaju još novca i tako se izvuku van. Ali to je samo vatrogasna mjera, koja zapravo još više produbljuje problem. Stoga se čini sasvim logičnim imati ograničeni broj Bitcoina i to što imamo, imamo. S time se moramo naučiti živjeti. Nema kredita, prema tome nema ni dugova. Ali opet se moram zapitat, otkuda ta brojka od 21 milijun? I po kojem zakonu?

Treći faktor je interes. Jako puno ljudi se zainteresiralo za Bitcoin, da li zbog toga što smatraju da je to vrlo pametno ulaganje, ili na to gledaju kao na nekakvu tehnološku novotariju, poput nedavnog besmislenog ludila u formi igrice Pokemon GO, ne znam, ali činjenica je da puno ljudi diljem svijeta trguje, kupuje i prodaje Bitcoine. Što je interes veći i cijena će mu rasti, prema dobrim, starim zakonima pounde i potražnje slobodnog tržišta. Otišlo je toliko daleko da su se počeli postavljati čak i Bitcoin bankomati.

I cijela ta priča zvuči vrlo obećavajuće. Svijet bi dobio decentraliziranu valutu, s kojom nitko ne bi mogao upravljati, već bi djelovala kao nezavisni entitet koji bi funkcionirao prema vrlo strogim matematičkim zakonima. Mogućnost prijevare je nikakva, jer brojevi nikada ne lažu. No, nije baš sve tako jednostavno kao što se čini. Kao prvo, plaćanje je isključivo online, stoga ne možete tek tako doći u birtiju i plaćati Bitcoin valutom. Možete, ali to zahtjeva da i vi i birtija imate pristup internetu i budete registrirani korisnici Bitcoin mreže, zatim bi se vi morali logirati na vaš račun i birtiji prebaciti XY Bitcoina. Opet se postavlja pitanje čemu? Puno je jednostavnije izvaditi 20 kuna iz džepa i platiti.

Koliko god da kreatori i pobornici Bitcoina tvrde da je mreža izuzetno sigurna i da nema nikakvih mogućnosti za malverzacije i prijevare, već je nekoliko puta uspješno probijena i hakirana. U dva su napada dosad pokradeni deseci milijuna dolara u Bitcoin valuti, što je dovelo do toga da se vrijednost Bitcoina naglo strmoglavila do te mjere da je čudo kako je uopće i dalje opstala. U jednom napadu, koji je trajao otprilike 15-ak minuta, ukradeno je Bitcoina u vrijednosti od 65 milijuna američkih dolara! Pokušajte upasti u trezor Narodne banke i u roku od 15 minuta ukrasti toliko gotovine, vrlo vjerojatno je da nećete uspjeti.

Glavna prednost Bitcoina je što bi s vremenom postala opće prihvaćena globalna valuta, što zvuči odlično. Nema više tečajeva, mjenjačnica i tih gluposti, no i tu postoji problem. Kako će se kroz globalnu valutu odraziti snaga državne ekonomije? Već sam usporedio Ameriku i Kirgistan. Zamislite da imamo globalnu valutu, kako bi to izgledalo? Koliko bi novca imala, ili dobila, ili mogla koristiti Amerika, a koliko nesretni Kirgistan? I na osnovu čega bi se to određivalo? Ako čitava mreža djeluje po strogo određenim matematičkim zakonima, te ako je broj Bitcoina ograničen na 21 milijun ukupno, na koji bi se način onda regulirale i uzimale u obzir varijable poput BDP-a, industrijskog rasta, odnosno pada, rasta i pada turzima, proizvodnje, fondova, dionica i slično?

I ono što je još jako bitno za kraj teksta i zaključak jest crno tržište. Bitcoin je izuzetno dobro prihvaćen na crnome tržištu za kupovinu droge, oružja, seksualnih usluga i svih mogućih ilegalnih radnji, jednostavno zato što vlasnici nisu obvezni dati svoj pravi identitet. Dovoljno je da imate kreiran račun, poput Facebook-a, gdje možete izmisliti ime koje želite i zatim dobijete svoju privatnu šifru. I samo vam je ta šifra dovoljna da možete raditi što god želite sa svojim Bitcoinima. Idealan način da se eliminira takozvani „trag novca“. Jako malo banaka i burzi prihvaća Bitcoin kao sredstvo plaćanja, neke ga čak i strogo odbijaju. Naš Crobex recimo, uopće ne trguje Bitcoin valutom i nema niti naznaka da će početi. Jedina dobra stvar koja se meni na prvi pogled čini smislena u trgovanju Bitcoinima jest tipično mešetarenje, kao i s dionicama. Kupi jefitno, zatim prodaj skupo kad vrijednost naraste. I to je sve.

Također mnogi povezuju Bitcoins onim prevarantskim Forex ulaganjima, gdje su tisućama ljudi obećani ogromni prinosi za vrlo mala ulaganja, stoga su svi uložili po sto, dvjesto, tisuću eura i na kraju ostali bez svega. Forex je nestao zajedno s njihovom lovom. Mnogi nazivaju Bitcoin i Ponzijevom shemom. Postoji nekoliko poslovnih tvrtki i grupacija koje su trenutno fokusirane samo na trgovanje Bitcoinima. Neke tvrde i da su specijalizirane za to. Jedna je posebno zanimljiva, neću je imenovati, ali je dovoljno reći da je dio grupe koja je ujedno i vlasnik Forex-a. Stoga za kraj ostavljam vama da sami zaključite…Bitcoin, prijevara ili ne? Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.





Tekst i foto: Severus

---

Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.