Završna etapa restauriranja sjevernog pročelja

Obnova dijela sjeverne fasade župne crkve svetih Petra i Pavla ulazi u treću, završnu etapu nakon šest godina rada, a za taj dio posla, kaže velečasni Adam Bernatović, očekuje se i ove godine novčana potpora Ministarstva kulture, Grada Osijeka i Županije.

Mirjana Smoje, članica Gradskog poglavarstva, kaže kako je iz proračuna za ovu godinu osigurano 300.000 kuna, pojasnivši kako Grad potpomaže koliko može iako bi željeli dati i više budući da je riječ o jednom od najreprezentativnijih osječkih spomenika.

Obnova katedrale, točnije konzervatorsko-restauratorski radovi na crkvenim pročeljima, pojašnjava župnik Bernatović, vrlo je skup i dugotrajan posao koji će trajanjem “nadživjeti” i njega pa čak i župnika koji bude poslije preuzeo župu.

- Koliko sve to košta govori i podatak da se novac za obnovu počeo trošiti prije negoli je išta vidljivo bilo napravljeno. Naime, najprije je trebalo platiti izradu elaborata obove u šest knjiga, a da bi se počelo raditi, valjalo je kupiti i skelu te platiti i izradu elaborata za njezino postavljanje kao i radove na montiranju. Da ne govorim koliko se čovjek iscrpi samo u papirologiji, odnosno raspisivanju natječaja za izvođače radova. Mnogo nam znači svaka financijska pomoć, a sve bi, dakako, bilo prije završeno kada bi bilo više novca. Od kada je počela restauracija sjevernog pročelja, svake se godine za radove utrošilo prosječno po milijun kuna. “Oblikovanje” d.o.o., sesvetska tvrtka koja izvodi radove, odnosno akademski kipar Milivoj Šegan, koji restaurira kamenu plastiku, kazao nam je da bi on cijeli posao mogao završiti za godinu dana, no što da radimo kada mu možemo platiti samo onoliko koliko imamo, kaže Bernatović.

Temeljita obnova katedrale počela je odmah nakon rata pa je najprije promijenjen krov, a obnova tog zaštićenog monumentalnog objekta ušla je u projekt Ministarstva kulture. Bernatović procjenjuje da bi ove godine Ministarstvo moglo dati 500.000 kuna, a pomoći će i Osječko-baranjska županija, koja je i prije višekratno pomagala.

- Nismo imali srca tražiti da nam Županija pomaže s više novca kada je financirala gradnju Svetišta u Aljmašu, a pomagala je i mnoge druge crkve na području cijele županije, napominje Bernatović.

- Nakon završetka ovog dijela restauracije obnova neće stati već ćemo skele pomaknuti na istom pročelju istočno ili zapadno i nastaviti raditi. Nakon toga slijede i druga pročelja, a valja obnoviti i 90 metara visok toranj. Samo za sanaciju tornja, s kojeg su otpadanjem prijetili komadi, platili smo više od 200.000 kuna kako bi alpinisti skinuli opasne dijelove i “zakrpali” pojedina oštećenja. Na tornju ima oštećenja od granata još iz Drugog svjetskog rata, priča župnik Bernatović, dodajući kako valja imati strpljenja za cjelokupnu obnovu jer bi “bio grijeh ne održavati katedralu”.

Podsjeća i kako su skele na katedrali u Zagrebu još od 1964. godine, a sada je Grad Zagreb preuzeo na sebe financiranje njezine obnove. I crkva pomaže koliko može, dodaje Bernatović, ali mnoge su crkve oštećene u ratu i nemaju još ni krova pa se ne može očekivati da će se više davati za uređenje nego za gradnju novih sakralnih objekata na mjestima spaljenjih i devastiranih u ratu.

Kada se govori o konzervatorsko-restauratorskim radovima, valja spomenuti da jedan kip, primjerice, stoji 7.000 kuna, jedan crkveni prozor od 150.000 do 200.000 kuna, a ima ih 40 komada!

No, nisu to jedini troškovi za popravak. Ono što se prikupi od župljana, utroši se za redovito održavanje, čišćenje, a samo grijanje katedrale stoji desetak tisuća kuna, manji krovići trebaju se također sanirati...

- Održavanje spomenika kulture financijski je iscrpljujuće i upravo kada čovjek misli da je riješio dio posla, pojavit će se novi troškovi za održavanje već restauriranoga. Naime, s vremenom se trebaju restaurirani kameni dijelovi, premazati posebom tekućinom radi zaštite, zaključuje župnik.

S obzirom na značaj katedrale za Osječane, njezinu bi obnovu mogle potpomoći i gradske tvrtke i poduzetnici od kojih su se mnogi već dokazali. U svakom slučaju, bila velika ili mala, svaka je pomoć dobrodošla.

Katedrala sagrađena za pet godina

Kada se priča o tome kako je obnova dugotrajna, zanimljivo je napomenuti da se katedrala gradila samo pet godina. Gradnja crkve počela je 1894. dijelom na mjestu stare crkve, koja je uklonjena. Na čelu pothvata bio je arhitekt Langenberg, građevinske radove preuzima Josef Schmalzhofer, a klesarske Eduard Hauser, oba iz Beča. Iznenada, početkom 1895. umire arhitekt Langenberg, a na njegovo mjesto izabran je arhitekt Richard Jordan.

Gradnja se nastavlja i svi građevinsko-klesarski radovi bivaju završeni u roku, 1898. godine. Troškovi gradnje iznosili su 613.308 forinti u zlatnicima. Slog crkve je neogotički, zidana je fasadnom opekom (ugrađeno je tri milijuna komada) i kamenom. Adam Bernatović pojašnjava kako se gradnja i restauracija ne mogu uspoređivati. Restauracija katedrale radi se u skladu s financijskim mogućnostima, za razliku od vremena potkraj 19. stoljeća kada je gradnja najvećeg sakralnog objekta u Osijeku počela tek kada se prikupio novac te okupili deseci majstora kipara, klesara i zidara.

Autor: D. Pejić/Glas-Slavonije.hr