Ritualna putovanja vjetrova

Iznad tvojih obrva neprekidno putuju razni vjetrovi, ali ih ne dočekuješ kao neznance već prepoznaješ u njima svoje stare prijatelje. Osjećaš njihove mirise dok se još valjaju na udaljenom horizontu i umjesto znoja, bude u tebi slike s kojima ste toliko povezani. Isprani izrezi krošnji starih hrastova lelujaju poput hirovitog osmjeha propuštajući nebo na tvoje krovove. Bolje od njih nitko ne poznaje razmjenu godišnjih doba koja neprestano dolaze i odlaze ostavljajući svoje zavodljive prste po crvenim rubovima crjepova. Svi mi zajedno s tobom, ovih dana slađe promatramo oblake i ptice, jer ranije nego inače, započinje veliko pospremanje. Dugo očekivana živost, taj posebni ugođaj sunca što samo proljeće donosi, ovog puta je ranije na vratima.



Nepovratno pred zakašnjenjem stoji zima i nikada nećemo saznati koliko zaista vrijede njeni pokušaji da se iskupi. Tvoje ulice su sigurne, jer su izbjegle njezine bijele korake, pa nestrpljivo sklanjaju sve one tragove koji podsjećaju na postojeće stanje mrtvila. Međusobno se nadmeću blatnjave mrlje, ali uskoro će umjesto njih bezbrojne kapi sunca oplahivati tvoje pločnike. Kada iz tvojih parkova zaiskri dah proljeća ponovno ćeš osjetiti onu neopisivu radost kao znak da se vratilo toplo vrijeme. Stidljive i šutljive zelene vlati skrivene u sjenama parkova, već okreću svoje vrhove prema izvoru svjetlosti. Olakšanje je znati kako je svaki list namijenio svoje zelenilo samo tebi. Prvi znakovi su tu, osjeća se neodgodivi dolazak najljepšeg godišnjeg doba. A kakvo će ono zaista biti nakon razočaranja koje nam je pripremila blaga zima, uskoro ćemo zajedno s tobom saznati.

Pogled na Dravu govori da su i valovi spremni za svježe plavetnilo. Svaki njihov prolazak jedan je velik pozdrav, a i rijeka sad slobodnije diše. Pred samo proljeće, bistrije nego ikada, odzvanjaju nad njima lukovi mostova. Svi smo se nekako oslobodili onog silnog iščekivanja zbog čije se zagušljivosti u tramvajima pojačavala nervoza. Zato možemo odahnuti i opustiti se, jer neželjena naprezanja su za nama. Ritualna putovanja vjetrova i dalje se nastavljaju, ali ako se ponekad zaborave pa zalutaju, kao stare znance ćemo ih primiti. Kao što smo i proljetne vjetrove prihvatili kad su namjerno ili nenamjerno, iz nekog svog razloga ublažili zimu.

Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Marko Berta