Liječeni cinik: I Darth Vader mora ići na tehnički pregled

Kada su u pitanju „Zvjezdane staze“, ili „Ratovi“, ili bitke, ofenzive, ili ne znam kako se već to sve zove, primjetio sam tri stvari koje su mi onako…čudne, ajmo to tako reći. Prvo, zašto se zovu „Zvjezdane staze“ kad u svakoj epizodi upadnu u teške nevolje i moraju se boriti za vlastiti život? Trebale bi se onda zvati „Razjeb*** staze“, ili „Nemoj ići tamo“, ili „Obiđi“. Drugo, baš svi do jednoga, ali baš svi svemirci i stanovnici svih ostalih svjetova i svih drugih galaksija, bez obzira koliko tisuća svjetlosnih godina bili udaljeni od Zemlje savršeno govore engleski. I treće, koliko god tehnologija i civilizacija napredovala ne možeš se riješiti ministara, premijera, ambasadora, izaslanika i ostalih političkih uhljeba. I Romulanci imaju svog premijera, ministra obrane, zaštite okoliša i branitelja, te obitelji, mladih i međugeneracijske solidarnosti. Dok Klingonci imaju čak i više općina i županija nego mi. Ali svejedno nisu gori od planeta Zemlje i malene, sićušne državice na brdovitom Balkanu po imenu Hrvatska. Jer u našoj bi državi čak i gospodar Mračne sile cijelog kozmosa Darth Vader morao svake godine voziti svoju Zvijezdu Smrti na tehnički pregled i registraciju. Prvo bi sjeo za stol prekoputa neke ženskice koja radi osiguranje s onom svojom crnom kacigom, maskom i plaštem i disao bi onako teško, dok bi mu ona postavljala pitanja da li mu je netko iz obitelji osiguran kod njih, jer tada dobiva veći bonus. Što i nije zanemarivo s obzirom na cifru koju mora platiti za osnovnu AO policu za Zvijezdu Smrti. On bi rekao da je možda sin kod njih osiguran, ali s njim ne priča već godinama, jer se sin bori na suprotnoj strani, pa bi počeo iz džepa vaditi nekakve kupone za popust koje je izrezivao iz Jutarnjeg. Nakon pola sata rasprave bi izvadio crni Amex i platio na 12 rata, jer su kod nas crni i zlatni Amex skupa zajedno jedva dovoljni da registrirate auto.

Nakon osiguranja ga tek čeka krvava muka tehničkog pregleda. Uvezao bi Zvijezdu Smrti u stanicu i parkirao na onaj kanal, da bi mu zatim neki niski, proćelavi debeljko kojemu još pola bureka viri van iz poluraspadnute plombe na četvorci gore desno, počeo pametovati s onim svojim „Ja sam sada tvoj Bog“ stavom, iako je polupismen i misli da je južina začin. Prvo bi ga ubijao jer su gume na Zvijezdi različitih dimenzija od onih koje su navedene u prometnoj dozvoli. Zatim bi mu vadio mast jer mu ručna ne hvata dovoljno jako i jer je stavio plave žarulje u farove za poziciju, a to nije tvornički. Darth Vader bi se tada počeo preznojavati i pravdati kako ovo i ono, te tamo i vamo, a disanje bi mu postalo još teže i panično. Ali najgore tek dolazi…eko test. Tu bi Darth već potpuno izgubio živce, rekao im nek se gone u tri p… m… ostavio im Zvijezdu na kanalu, uzeo taxi i otišao doma. Mislite da malo pretjerujem? Ne baš. Evo i zašto…

Tri dana zaredom sam odlazio u MUP. Tri dana zaredom sam odlazio iz MUP-a. Zašto? Trebao sam potvrdu o prebivalištu, ali su gužve bile tolike kad sam došao tamo, da sam se odmah okrenuo i otišao. Zato što je najdragocjenije što imam na ovome svijetu moje vrijeme i ne kanim ga tratit na gluposti. Četvrti dan su gužve splasnule i čekao sam samo sat vremena da dođem na red. Još uvijek ne razumijem svrhu te jeb*** potvrde?!? Ako imam važeću osobnu iskaznicu na kojoj jasno piše adresa na kojoj sam prijavljen, pa za čega onda trebam potvrdu o prebivalištu?! I zašto država konačno više ne ukine taj besmisleni i beskorisni papir?

Ista je stvar i s OIB brojem. Dakle na osobnoj iskaznici jasno piše vaš OIB, koji je nepromijenjiv, jednom kada ga dobijete više se ne mijenja. Nosite ga sa sobom u grob. Prema tome, zašto se nevine ljude maltretira da moraju ići u Poreznu upravu po potvrdu o OIB-u, kad mi je prokleti OIB cijelo vrijeme naveden na osobnoj iskaznici, koja je usput rečeno, službeni identifikacijski dokument izdan upravo od mutave države koja traži tu mutavu potvrdu. Dakle, logika nalaže da moram predati potvrdu državi da mi je ta ista država dodijelila OIB. Dok one proklete biljege još uvijek dan-danas ne razumijem. Nakon tri sata čekanja se dotaljigate konačno do šaltera i onda vam furija ljuta na cijeli svijet kaže da trebate donijeti 30 kuna biljega. Zašto ne mogu dati toj furiji na šalteru tih prokletih 30 kuna, nego moram ići kupovati nekakve markice i vraćat se natrag u grotlo užasa, krvi i suza da bih dobio potvrdu koja mi realno i logično gledajući, uopće nije niti potrebna.

Ljudi koji rade u kumulaciji naprimjer, kada samo već kod sveopćeg lopovluka države i pljačke naroda, primaju dvije plaće. Plaću koju primaju na sekundarnom poslu dobivaju na isti način kao i plaću na prvom poslu. Dakle obračun po sistemu bruto/neto. Očekujete da ste na taj način podmirili sve svoje obveze prema lopovskoj RH. Ali ne! Nakon što dobijete na račun neto iznos, tek tada opet morate platiti porez državi, koji sami morate prijaviti i naći nekoga da vam ispuni poreznu karticu. Dakle, na istu plaću dvaput plaćate porez. Volio bih ovim putem pozvati ravnatelja porezne uprave da bi logično, argumetniramo, mirno i racionalno objasni ovu protuprirodnu pojavu.

A da ne spomenem potpuno idiotski i neopravdani nament od tisuću kuna godišnje za sve tvrtke i to u svrhu naknade za ime tvrtke i adresu?! Znači ovako…svaka firma u OBŽ mora platiti godišnje tisuću kuna zato što ima svoje ime i adresu. IME I ADRESU!!! Po toj bi logici svi mi trebali plaćati to isto, jer svatko od nas ima svoje ime i prezime i adresu stanovanja. Ali tolika silna besmislenost, nelogičnost i iživljavanje države nad svima nama nije čak toliko zabrinjavajuća. Već što ljudi to šute i trpe. Nitko da bi rekao ijednu riječ. Dok su u birtiji na kavama svi junaci. Treba ovo i ono, pa hajde. Što se čeka? Ja ću se prvi pridružiti svakome tko odluči ukinuti sve te silne potvrde, oznake i doznake, uvjerenja i ostale budalaštine. I državne biljege. Fascinantno je da bez obzira koliko se tog besmisla i tragikomične birokracije nametne ljudima, svi će samo šutjeti i hodati okolo besciljno od šaltera do šaltera, nepovratno gubeći ono jedino što imaju, a što nikada neće moći vratiti. Svoje vrijeme. Ukinite proklete šaltere, potvrde, uvjerenja, suglasnoti i ostale budalaštine. Uvedite vinjete i uknite naplatu cestarina na autocestama. Ukinite prokleti ZAMP! Neka radio postaje plaćaju autorske naknade, a ne ljudi koji slušaju radio. Da li ja kao slušatelj radija mogu birati što ću slušati ili ne? Ne mogu. Ja ne određujem što će Otvoreni radio puštati. Volio bih da mogu, jer ovo što sada rade je genocid na zdrav razum, ali ne mogu. Prema tome zašto moram plaćati naknadu za nešto za što uopće nisam odgovoran?? Za one koji misle da je sve to OK, odmahnut ćete rukom na sve ovo što sam napisao, ali kad-tad ćete zaglaviti na nekom od šaltera tražeći potvrdu koja vam ne treba. Tada ćete se sjetiti kako je i Darth Vader izgubio dva dana da rega svoju Zvijezdu Smrti koje se boji cijeli svemir. Osim u Hrvatskoj, gdje je CVH ipak gori od smrti. Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.





Tekst i foto: Severus

---

Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.