Liječeni cinik: Inteligencija protiv pameti na štetu intelektualaca

Intelektualci ne postoje. Valjda je to svima danas jasno. Sama riječ intelektualci je skovana da bi se ljudi s diplomama mogli preseravati i glumiti elitu, odnosno sivu eminenciju bez koje svijet ne funkcionira i bez njih bi svi oni koji nisu VSS bili potpuno izgubljeni. Da odmah napomenem, da imam diplomu. Tako da ne bi mislili da sam isfrustirana budala s tri razreda srednje koji je ljut na sve visokoobrazovane. Nisam.

Inteligencija i pamet su dva sasvim suprotna pojma. Iako ih svi izjednačavaju. Barem sam ja dosada tako spoznao stvari. Upoznao sam ljude koji imaju tri razreda srednje, ali se znaju snaći u roku od 5 sekundi u svakoj mogućoj situaciji. To je ona prava, istinska inteligencija. Kada čovjeku, koji nikada u životu nije promijenio probušenu gumu na autu, pukne guma na autocesti i umjesto da uzme mobitel, kuka i zove okolo, krene mijenjati gumu. Iako mu nikada nitko nije ni pokazao što i kako. U roku od 20 minuta je promijeni i krene dalje. Bez drame, bez busanja u prsa. Glup primjer, ali znate što hoću reći.

S druge strane, znam ljude koji imaju završene fakultete i to tehničke, imaju gomile znanja u glavi. Znaju sve o Chopinu, Straussu, pročitali su sve ruske pisce i njemačke filozofe, redovno su u knjižnici, kazalištima i muzejima, ali da im pukne ta ista guma na autoputu samo bi se ukopali na mjestu, zvali pomoć na cesti, čekali sat vremena i platili sto eura da im lik riješi problem. To je pamet. Nije inteligencija, već pamet. Imati gomile beskorisnih podataka u glavi je pamet. Znati se snaći u životu je inteligencija.

Znam, nažalost i ljude sa završenim ekonomskim faksom koji neznaju ispisati opću uplatnicu, znam i dečka sa završenim ETF-om koji ne zna zalemiti spoj. Žalosno. Ti su ljudi intelektualci. Zato što imaju diplome. S kojima ne mogu naći posao, jer ekonomista ima previše, dok je drugi dipomirao s 32 godine. A sve dotada nije radio ništa. Kad god dođe na razgovor za neki posao, prvo što će ga pitati je „A što ste vi radili zadnjih deset godina?“. I tu sva priča prestaje.

Zapravo je poanta teksta da sudite ljude po diplomama, ili neobrazovanju. Jer obrazovanje nije odraz nečije inteligencije. Zdravko Mamić i Željko Kerum su najbolji primjer. Obojica su polupismene sirovine, ujedno i najbolji primjer Darwinove teorije evolucije, ali su daleko inteligentniji od hrpe magistara FER-a, profesora i kojekakvih drugih „intelektualaca“. Jer su se snašli u životu. Prema tome, pamet je u diplomama i obrazovanju. Pamet je znati gomile beskorisnih podataka koji vam nikada neće trebati. Inteligencija je znati snaći se u životu. Na bilo koji način. Snaći se i ne snositi posljedice. Da citiram Keruma za kraj: „Možete me pitat bilo šta, samo me nemojte pitat kako sam zaradio prvi milion“. Do sljedeće kolumne pozdrav svima. Usput rečeno, možete me pratiti i na facebook stranici Liječeni cinik, na kojoj tu i tamo objavim neke komentare i razmišljanja nevezano za kolumne.





Tekst i foto: Severus

---

Živimo u doba iskrivljene stvarnosti, poremećenih prioriteta, u kojem nam svakodnevno stotine i stotine terabajta točnih, netočnih i većinom besmislenih informacija siluju mozak i grade nam potpuno lažnu sliku realnosti od one u kojoj zaista svakodnevno živimo. U vremenu u kojem je apsurd općeprihvaćen način života, a zdrav razum ekstravagancija. Živimo u doba klikova, lajkova, šerova, fanova, pregleda...u kojem se svako postignuće mjeri beznačajnim brojkama koje na kraju ispadaju važnije od sadržaja iza tih brojki. Živimo u doba u kojem svatko ima nešto za reći, ali nitko nikoga ne sluša. U kojemu će ti prije pomoći potpuni stranac, nego najbolji prijatelj. U kojemu je lakše prihvatiti tuđe stavove i mišljenja, nego razviti svoje. U kojemu je kultura postala moda za pokazivanje, a moda kultura koja nam odgaja djecu. Ja nastojim govoriti u ime manjine koja se još nekako odupire ovoj iskrivljenoj stvarnosti...a na vama je da odlučite da li sam u pravu, ili ne.