U sjeni arhitekture

Upoznao sam mnoge gradove koji po svojoj ljepoti zaslužuju mjesto u mom pamćenju. Međutim, moram priznati, nisam imao dovoljno vremena boraviti u njima i posjetiti sve njihove prednosti i mane. Neki gradovi su me dojmili svojom otvorenošću, neki svojom prisnošću, ali ponajviše što pamtim jest njihova ispričana ljepota. Na neki način krenuo sam prema njima s već unaprijed stvorenom slikom koja je, tko zna koliko dugo, tako spremljena stajala u posebnom okviru mašte. Spremna da u svakom trenutku izazove u meni znatiželju, ta mi je slika kasnije poslužila kao svojevrsni putokaz. Vođen po nepoznatim ulicama njezinom nevidljivom rukom, već bih se na samom putovanju izmiješao sa svim onim ljudima koji stvarno ili nestvarno žive u njima. Kad bih napokon stigao, uz njezinu sam pomoć bez problema pronalazio mjesta za koja mi se činilo kao da ih oduvijek poznajem.



S nekim posebnim poštovanjem, a pogotovo iz obzira prema svakom gradu, uvijek sam pažljivo prebirao postojeće slike pazeći da pri tom ne pobrkam redoslijed učtivosti na koju si me navikao sve ove godine. Priznajem, ponekad sam se ponašao previše komotno, jer me uvijek nosio osjećaj kao da sam na poznatom terenu. Ta opuštenost koja se bezbroj puta ponavljala u meni, iziskivala je vještinu prolaska kroz osobine svakog grada posebno. Bile one dobre ili loše, svojstvene su samo vama gradovima i najbolje se snalazim kad prepoznam ona mjesta koja me podsjećaju na tebe. Dakle, isto kao što je u meni tvoj duh, u sebi imam dovoljno i tvoga nepreglednog srca, pa se neprestano susrećem s tobom u bilo čijim parkovima i ulicama, trgovinama ili tramvajima. Taj tvoj duh i to tvoje srce su nadaleko poznati ne samo kroz priče i pjesme napisane o tebi, već i kroz tvoje vrijeme, jer gdje god dođem primjećujem pomalo nevjerojatnu sličnost između tebe i gradova u kojima boravim. Otvoreno ću ti reći, moj lega, niste samo vi za to zaslužni. Kad ponudite opipljivu ljepotu kao poseban začin putovanjima ili druženjima, veliku ulogu u tome imaju znamenitosti koje nisu samo arhitektura, već su to i ljudi koji pod njenom sjenom hodaju. Zbog toga ima toliko sličnosti i prepoznatljivosti u svakome od vas. Ako smijem dodati, samo upoznavanje nije dovoljno da bi se nekoga zavoljelo, ali to je dobar početak za moguće bolje razumijevanje. Nama je u svakom slučaju važno to svjedočenje vašeg jezika kojim se služite, jer oduvijek za nas znači dobrodošlicu.

Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Zlatko Đaković