[VIDEO] Održi SE - obrazovanje za budućnost

Tema održivog razvoja često je zastupljena u suvremenim ekološkim raspravama i problematici, kao i u europskim i UN-ovim smjernicama, no koliko je zapravo šira javnost informirana o tome i koliko znamo primijeniti održivost u svom svakodnevnom životu?

Jednostavnim rječnikom, održivi je razvoj djelovanje bez štete za (prirodnu i društvenu) okolinu te prirodne izvore koji su bitni za zdrav razvoj i život čovječanstva u budućnosti. Održivi razvoj temelji se na ideji prema kojoj gospodarski, tehnološki i društveni razvoj ne smije ugrožavati budućnost nadolazećih naraštaja. Baš kao na tragu stare indijanske izrjeke koja kaže: Zemlja nije naša, već smo je posudili od budućih naraštaja.



Često se održivi razvoj svodi samo na njegovu ekološku dimenziju, no manje je poznato da postoje još tri stupa održivosti - gospodarski, društveni i možda onaj najvažniji - obrazovni. Pa tako osim korištenja obnovljivih izvora energije i očuvanja okoliša, održivost u jednakoj mjeri podrazumijeva i osiguravanje dostojanstvenog rada, socijalne ravnopravnosti i stvaranje održivih i povezanih društvenih zajednica. Primjena načela održivosti je sveobuhvatna i stoga zahtijeva promjenu stava i vrijednosti pojedinca, jer održivi razvoj ne bi smio ostati tek puka smjernica ili apstraktni ideal (Milenijski ciljevi UN-a: Agenda 2030.), već praktični način života svakog pojedinca. Upravo je zato važno (ako ne i najvažnije) aktivno uključiti djecu osnovnoškolske dobi kako bi se osiguralo usvajanje i prenošenje vrijednosti održivog razvoja te životnih uvjeta na buduće naraštaje.



Zbog dinamike vremena koja nas polako navikava na automatiziranu „konzumaciju“, uopće više ne propitujemo proces (uzrok-rast-ishod) onoga što nam se nudi, već smo tu realnost počeli doživljavati „zdravo za gotovo“. Prema hrani se odnosimo kao da raste na policama trgovina i samo je treba staviti u košaricu i platiti, a predmeti koje koristimo (igračke, školski pribor, tehnologija itd.) vrlo su potrošni i zamjenjivi (i također ne znamo kako i od čega nastaju). Najgore je od svega što se s vremenom takav konzumeristički pristup počeo primjenjivati i na odnose među ljudima.



Nadalje, mnogi bi se mogli složiti kako djeca u nastavi nemaju dovoljno poticaja za procesualno mišljenje, tj. dobivaju informacije koje su namijenjene samo reprodukciji, pa se tako i o prirodi, ekologiji, održivom razvoju, organskom voću i povrću informiraju najčešće putem udžbenika ili internetskih brzih i sažetih odgovora. Kao rezultat toga koncept „održivosti“ se ostavlja u apstraktnoj teoriji, a to je nedovoljno da bi djeca bila ganuta i potaknuta na aktivno djelovanje. Ona mogu u potpunosti doživjeti i spoznati održivost samo ako dođu i u neposredan doticaj sa zemljom (prirodom) i načinima proizvodnje te steknu direktno vlastito iskustvo o tome.



Na tim je postavkama utemeljen projekt „Održi SE“ (eng. SE – sustainable education), koji udruga ISKRA waldorfska inicijativa u partnerstvu s OŠ Antuna Mihanovića, Gradom Osijek i Udrugom Breza te u suradnji s udrugom OSPERA provodi na području grada Osijeka i okolice. Projekt je pod pokroviteljstvom Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva u suradnji s Ministarstvom znanosti i obrazovanja, Grada Osijeka, Osječko-baranjske županije te Hrvatskog zavoda za zapošljavanje.

Glavni je cilj projekta stvoriti kontinuirani izvannastavni praktični program održivog razvoja, koji će se moći primjenjivati u svim osnovnim školama i koji će, u svrhu što boljeg prenošenja naučenog u svakodnevni život učenika, nerijetko pozivati i uključivati i roditelje kao važne dionike u provedbi.



A kako je to moguće izvesti?
Sudjelovanje djece u zemljoradnji i u procesima zemlje izuzetan je primjer pomoću kojega, bez suvišnog moraliziranja, djecu učimo temeljnim odrednicama održivog razvoja tj. društveno odgovornom djelovanju. Dijete na konkretnom primjeru razumije da su za rast i razvoj potrebni stabilnost, staloženost i strpljenje, brižnost, ostvarivanje potreba i ustrajnost. To su procesi koje dijete može intrinzično osvijestiti ako samo bude činitelj u poticanju prirodnih procesa izvan sebe, a upravo na njima se gradi buduća zdrava ličnost.

Nadalje, aktivnosti poput izrade vlastitih platnenih vrećica, kućica za ptice, kompostera i uporabnih predmeta poput pernice, ne samo da u djetetu bude kreativne snage, već mu daju osjećaj samostalnosti i samopouzdanja. Između nesigurnosti do „Ja to mogu!“ osjećaja se također nalazi proces, koji naši pedagoški voditelji već godinama izučavaju u obliku metodike na studiju waldorfske pedagogije, ističe voditelj programa Srđan Ferenčak.



Do sada je održano više od 20 predavanja i prezentacija u 10-ak škola, dok su u nekoliko njih održane i praktične radionice. Projektni partner nam je osnovna škola Antuna Mihanovića u Osijeku, stoga s njihovim učenicima i nastavnicima imamo kontinuiranu suradnju i uspijevamo implementirati aktivnosti u međupredmetne teme. Reakcije učenika su izuzetno pozitivne, a rezultati istraživanja pokazuju da su željni novih znanja i praktičnih vještina, samo kada im se to na pravi način prenese, izvještava koordinatorica projekta, psihologinja Jelena Baborac.

Kad se cijela priča zaokruži s nadolazećim posjetima lokalnim ekološkim obiteljskim gospodarstvima, uključivanjem roditelja u Solidarnu eko grupu Osijek, festivalom Bioraznolikosti, kampom održivog razvoja te izgradnjom učionice u prirodi, dobije se zanimljiva početna točka s nebrojenim mogućnostima- dobije se platforma na kojoj se može štošta graditi i ono najintrigantnije – dobije se početak dalekosežne promjene.

[youtube]http://www.youtube.com/watch?v=r0y8r691MAI&t=1s[/youtube]





Tekst i foto: ISKRA waldorfska inicijativa