The Hitchhiker’s Guide to the Galaxy

Ne znam zašto, ali “Vodič” me neodoljivo podsjeća na Monty Pythonovska ostvarenja, I to bez onog očekivanog britkog humora na koji smo navikli kad smo pratili Monty Python’s Flying Circus.
Samim tim film mi je tek simpatičan, ali ne mogu reći da me razočarao.
Isto tako, moram reći, romani Dauglasa Adamsa “Vodič za autostopere kroz galaksiju” (The Hitchhiker’s Guide to the Galaxy”) neusporedivo su lošiji od bilo kojeg romana - J.K.Rowling ili Tolkiena. Doduše, o ukusima ne treba raspravljati...


Douglas Noel Adams, lik je rođen u Cambidgeu gdje je studirao i književnost (inicijali DNA, referirajući se na deoksiribonukleinsku kiselinu), još na studiju je postao veliki zaljubljenik SF-a.
“Vodiča” je prvo negdje 70.tih osmislio kao radijski show. Nakon što je radijsko izdanje steklo veliku popularnost u Velikoj Britaniji, prebacio ga je početkom 80.tih u književni medij, u formu hiperdigresijskog romana čija su obilježja paradoks, apsurd, igra riječima, satira, demistifikacija velikih filozofskih i znanstvenih pitanja, ali i religije.
DNA je od prvog dana sanjao da njegovo djelo bude preneseno na filmsko platno i gotovo 20 godina radio na tome. Godine 1997. potpisao je ugovor sa Disney produkcijom, no četiri godine poslije, doživio je srčani udar na fitnessu, dok je film bio u fazi pretprodukcije.


Film prati četvero junaka koji nakon uništenja Zemlje, putuju svemirom, trasom svemirske obilaznice koja je morala biti uklonjena, a sve pomoću multimedijalnog “Vodiča za autostopere kroz galaksiju”. Cilj putovanja je tajanstveni planet uz koji se veže legenda o megakompjuteru koji bi trebao dati odgovor na sva pitanja koja postoje u životu i svemiru. Onaj tko prvi spozna odgovor o smislu svemira, života i svih stvari, postat će slavan i moćan, što je glavni interes vođe puta, galaktičkog predsjednika Zaphoda – koji je oteo sam sebe, a predsjednikom postao jer je dovoljno priglup i glumački darovit za takvo što (tzv.muška plavuša).
Suputnici izvanzemaljskog predsjednika Zaphoda Beeblebroxa (sjajni Sam Rockwell) su Zemljanka Tricia McMillan (zgođušna Zooey Dechanela) koju je Zaphod preimenovao u Trillian, njezina simpatija Zemljanin Arthur Dent (Martin Freeman), inače središnji junak romana, te izvanzemaljac Ford Prefect (Mos Def) i depresivni robot Marvin.
Slaba povezanost četvero protagonista bode nam oči zbog ljubavnog trokuta Zaphod-Trillian-Arthur, koji se raspadne prije nego je i zaživio, te tu započinje ljubavna relacija Trillian-Arthur (koja inače u romanu čak i ne postoji).
Situacija tri muškarca – jedna žena + robot ne uspostavlja nikakav intrigantan odnos, pa je film onak malo preozbiljan bez obzira na paradoksalne montypythonovske situacije.
Ukratko, film nije za propustiti, ali nije tako “fantastičan”, koliko je izvikan.
Režija: Garth Jennings, 2005.