Sačuvani dukati

Večeras se lijepo pleše na tvojim ulicama. Lijepe žene su ukrasile tvoj pogled. Umjesto asfalta po zrelosti tvojih ulica razlijeva se osunčana koža prekrasne mladosti. Okreće se zajedno s iskrama naših tirkiznih koraka. Od tolike ljepote oči su ti pomalo zasanjane i zato namiguješ poput kakvog fakina, jer si negdje duboko u duši ostao bećar. U vrijeme kad nam je život okružen betonom, lijepo je vidjeti kako u tebi bar na trenutak san treperi. Sačuvao se u njedrima kao netaknuti dukati tvoje duše. Večeras ih, moj lega, iznosiš pred nas kao svoje ljetno ruho prepuno pjenušavih uzdaha i rascvjetanih pokreta. Šećeš takav gizdav i namirisan, purpurno okićen parkovima. Dovlačiš nam valove Drave do samih rubova krošnji i širiš njihove mirise tik iznad nas. Rastapaš zlato svojih dukata po našim čelima i sa svih strana dopiru sjajni odjeci tvoga bisernog osmjeha.



Neopisiva čipka ove ljetne večeri proteže se duž horizonta tvoga neba. Umjesto zvijezda u tom silnom plavetnilu klasje se večeras zlati. Žetvena je svečanost, moj prijatelju, i nebo nas daruje ovom ljepotom. Dar je to tvojim ulicama i našim užurbanim koracima, jer otkad smo okruženi suncokretima na obali voljene rijeke, ljepotu ne mjerimo već je uživamo. Ona donosi smirenje i budi u nama nadu. Tebe i sve nas njeni vjetrovi dodiruju pjesmom krošnji i pričama žutih osmjeha. Nitko od nas u nju ne sumnja. Poput misli zvijezde umivaju u njoj obrise oblaka, a kad ožedne rijeka usporava i ostavlja ispod njih zenit sunca u pokojem valu. Za uzvrat, od oblaka dobiva mirise tvoje zadovoljne duše i tvoj pogled koji se nježno prostire nebeskim tokom. U njemu je zapisan svaki tvoj dah i svaka misao. Sa svakog centimetra asfalta bezbrojni potpisi mnogobrojnih života nerijetko pričaju priču, a ti ih spontano stavljaš u album u kojem prolaznost ostaje zauvijek zabilježena. Koliko si samo sačuvao odbačenih riječi koje su skrivale suze po parkovima. Kakve je sve osmjehe ljepota otkrila ispod otpalog lišća i s kojim ponosom sve te detalje unijela u tvoju dušu.

Ne postoji nikakav recept u knjigama za takvu ljepotu. Ni jedna knjiga ne nudi djelotvoran napitak koji je spravljen bez zrna pakosti ili kapi ljubomore, niti postoji zapis u kojem nema barem mrvice zavisti i velike količine boli. Taj napitak koji bi svi jednom htjeli kušati, napiti se i nikada više otrijezniti ne postoji u knjigama. On postoji u tvom snu. Njegovi nas obrisi zato stalno bune i uzbuđuju. Vještinom uzdaha obuhvaćaš sve naše želje i ulaziš pod našu kožu, izazivaš vatru krvotoka i stalno drhtiš srcem. Kad nas ruke tvog sna priviju uz sebe, ulaziš u naš dah i presvlačiš nas pogledom. Tako nas upijaš da se cijeli provlačimo tvojim sanjanjem. U tvojim zagrljajima ćutimo svoja nadanja i svoj smisao. Taj tvoj san spravljen u boji meda mjesečine i sačuvanih dukata, natapa naše blage uzvisine na mekim proplancima ravnice. Luduje u nama mirisan, a mi ispijamo svaku njegovu kap i osjećamo kako se tvoji ljetni obrisi rastaču utrobom, slade nas i opijaju.

Tekst: Zal Kopp

Fotografija: Marko Berta