Klikeri i klikeraši

Postoji li itko tko se nije nikada klikerao?!?
Sjećate li se utabane zemlje u parku, ispred ili iza kuće, na nekom komadiću zemlje, djeliću koji je predstavljao prašnjavo borilište s "rošom"? Petom na brzake izdubiš rupu u zemlji, odrediš dva-tri metra od "roše", šibom zagrebeš "crtu" i kreneš "pljuciti" prijatelje redom...jednog po jednog...za klikere... Aaaaa kad se samo sjetim...znala sam dolaziti kući s punim džepovima klikera... Mama mi nikad nije vjerovala... Bila je ubijeđena da moljakam dečke trepčući plavim okicama ne bi li mi poklonili koji kliker, (jer to nikako nije igra za djevojčice s mašnama), a ja ih zapravo sve zločesto "pljucila" hehehe... ;-)

Whatever... mjesto radnje - "Jungle" caffe bar, Beli Manastir
Ljudi - cca 20-tak... Turnir - "Strogo na rošu"...
Dugo dogovarani termin...prekjučer, 19. srpnja, 2005.g. !

Pravila od prije 20 godina, generacija veteranska. Ne gađa se u protivnika preko "pedlja", strateški najbolje prolazi onaj ko je "zaja" ili "prezla" (onaj koji baca zadnji ili predzadnji prema "roši" ili "jumbi") , a najbolji će biti onaj s najviše "tuceva"... Sve mislim trebalo bi napisati knjigu pravila za igranje ove igre. Nešto kao "Rječnik klikeraških pojmova", "Pravila napada na jumbišku" ili "Tisuću i jedan špekulaški dan" ;-)
Turnir je odigran pred mnogobrojnim lurkerima. Kako još nije u Hrvatskoj nikada bio organiziran turnir ove vrste, za najboljeg hrvatskog klikeraša bio je proglašen belomanastirski junak dana: Denis Kobjak - Sokol, a "prva i druga pratilja" bili su Siniša Jukopila i Tomo Krmpotić.

Nakon žara borbe, nazočni su se naravno počastili čobancem, krunom svakog dobrog okupljanja. Svima koji još uvijek mogu i znaju držati kliker u ruci, preporučujem da se okupe i pozovu nas da ih medijski popratimo.

"Preporučamo se, mnogo se preporučamo!" ;-)