Knjige na dobrom glasu - Alice Munro

Alice Munro bila je majstorica suvremene kratke priče. Namjerno kažemo "bila" jer je preminula 13. svibnja 2024. Iz toga je razloga i ovaj članak, kao posveta njezinu životu i radu. Globalna književna scena pretrpjela je jedan težak gubitak. U dobi od 92 godine preminula je kanadska književnica Alice Munro, dobitnica Nobelove nagrade za književnost. Ova priznata književnica navodno se proteklih desetak godina borila s demencijom te je preminula u domu za starije i nemoćne osobe. Zdravlje joj se inače pogoršalo još 2009. godine kada je ugradila srčanu premosnicu, a navodno je bolovala i od karcinoma. Nobelovu nagradu za književnost dobila je prije 11 godina, 2013., za zbirku priča Služba, družba, prošnja, ljubav, brak. Ocjenjivački sud svoju je odluku obrazložio riječima: "Alice Munro uglavnom je poznata kao autorica pripovjedaka, ali svaka njezina priča ima dubinu, mudrost i preciznost za kakve mnogim romanopiscima treba cijeli vijek. Čitati Munro znači svaki put saznati nešto o čemu nikad prije niste mislili". Piše na engleskom jeziku, jednostavnim proznim stilom. Bitno je pridonijela žanru kratke priče u posljednjim desetljećima 20. stoljeća te 21. stoljeću. Izvrsno oblikovane priče o ljubavima, ambicijama i mukama ženâ iz malog grada, učinile su Alice Munro globalno priznatom majstoricom kratke priče. Tijekom svoje uspješne karijere napisala je više od 10 zbirki kratkih priča, a često su je uspoređivali i s legendarnim ruskim autorom, Antonom Pavlovičem Čehovom. Njezine priče istražuju seks, čežnju, nezadovoljstvo, starenje, moralne sukobe i druge teme ruralnog okruženja. S njima je bila blisko upoznata budući da je živjela u pokrajini Ontario. Bila je vješta u potpunom razvijanju složenih likova unutar ograničenih struktura kratke priče. Osim već spomenute Nobelove nagrade za književnost, tijekom svoje karijere ostvarila je i druga zavidna postignuća. Tako je 2009. godine osvojila nagradu Booker, a bila je i dvostruka dobitnica nagrade Giller, koja je jedno od najprestižnijih kanadskih priznanja. Njeni brojni kolege o njoj su imali samo lijepe riječi. Irska spisateljica Edna O’Brien stavila ju je u isti rang kao i Jamesa Joycea i Williama Faulknera. Novelist Richard Ford svojedobno je izjavio da je sumnjati u njen talent jednako kao i sumnjati u tvrdoću dijamanta. "Bilo ju je potrebno samo spomenuti, i svi bi se složili da je ona najbolje što postoji u književnosti", komentirao je Ford.

Kada je osvojila Nobelovu nagradu, zbog narušena zdravlja nije mogla otputovati u Švedsku na dodjelu nagrada. Umjesto formalnog govora kojeg dobitnici obično održe, snimila je dugačak intervju u Britanskoj Kolumbiji. Svoju prvu zbirku priča objavila je 1986. godine, a ubrzo nakon toga njezina su se djela počela objavljivati i diljem Amerike. Napisala je više od 15 zbirki priča i jedan roman (Život djevojaka i žena). Djela su joj prevedena na više od 25 jezika i objavljena u preko četiri stotine različitih izdanja širom svijeta.

Rođena kao Alice Anne Laidlaw u obitelji oca farmera i majke učiteljice. Pisati je počela u tinejdžerskim danima. Studirala je na Sveučilištu Zapadni Ontario i radila u knjižnici. Nakon udaje za Jamesa Munroa seli u Dundarave. Godine 1963. par seli u Victoriju gdje otvaraju knjižaru. Pisanju se posvetila od kasnih 1960-ih. Ima dvije kćeri iz prvog braka. S drugim suprugom Geraldom Flemingom u braku je od 1976. do njegove smrti 2013. godine. Živjela je jednostavnim i povučenim životom u kanadskom gradiću Clinton u pokrajini Ontario, Kanada.

Kratke priče objavljuje od 1953. godine u časopisima. Sabire ih u prvoj zbirci Ples sretnih sjena (Dance of the Happy Shades) 1968. godine. Roman Život djevojaka i žena (The Lives of Girls and Women) objavljuje 1971. godine. Koncipiran je kao skup kratkih priča sa zajedničkom protagonisticom. Radnja njenih priča često je smještena na području Hurona na jugozapadu Ontarija te je oslonjena na svakidašnjicu. Teme ponekad potječu iz autoričina života. Složenost ljudskog bića, međuljudskih odnosa i moralnih dilema prikazuje jednostavnim jezikom. Likovi su nerijetko u sukobu s običajima i tradicijom. U kratkoj formi pripovijetke Munro uspijeva prikazati složenosti epskih razmjera kakve se obično ostvaruju u romanu. Nakladnik OceanMore objavio je nekoliko knjiga priča Alice Munro, i prije dobivanja Nobelove nagrade. To su naslovi Dragi život, Javne tajne, Previše sreće, Život djevojaka i žena i Služba, družba, prošnja, ljubav, brak, u kojima će čitateljice moći uživati i poslije smrti njihove odlične autorice.

Služba, družba, prošnja, ljubav, brak
U svijetu Alice Munro kao da je stalo vrijeme: žene i muškarci i dalje žive negdje u šezdesetima, bojažljivo i s nestrpljenjem gledajući u sedamdesete godine koje će donijeti više posla za žene, a time i neke nove uloge, osim onih majke i žene. Služba, družba, prošnja, ljubav, brak, iako pisana pomalo starinski, jezikom koji donosi prašinu s neasfaltirane ceste ili kreket žaba iz blatnoga potoka, suvremena je knjiga. Iako malena, toliko je nabijena emocijama da se čini da bi mogla eksplodirati i nakon što se sklope stranice i pospremi je se na policu. Zbirka Služba, družba, prošnja, ljubav, brak bila je iznenađenje za hrvatsku publiku, koja je itekako znala prepoznati i nagraditi njezinu kvalitetu pa je proglašena "literarnim otkrićem godine", a nagrađena je i "Kiklopom" za najbolju stranu prozu 2011. godine. Prevoditeljica Maja Šoljan također je za taj prijevod nagrađena "Kiklopom" za najbolji prijevod i Godišnjom nagradom "Josip Tabak" Društva hrvatskih književnih prevodilaca za najbolji prijevod proze u 2011. godini.

Previše sreće
Junakinje pričâ Alice Munro sasvim su obične žene, ali se u njihove sudbine upleću dramatični događaji, od preljuba i laži do ubojstva, koji će im promijeniti život i zauvijek ih obilježiti. U naslovnoj pripovijetki Previše sreće, nadahnutoj stvarnom povijesnom osobom, nadarena ruska matematičarka i spisateljica Sofija Kovalevska sukobljava se s konvencijama 19. stoljeća i zamkama vlastita uspjeha. No, jednako su stvarne i priče kao što su Dječja igra u kojoj dvije prijateljice iz djetinjstva kriju do smrti jezivu tajnu koja ih cijeli život muči poput nezaliječene gnojne rane; Slobodni radikali u kojoj usamljena žena upravo u svojoj bolesti i udovištvu nalazi snage nadmudriti opasna posjetitelja; ili Dimenzije u kojoj se junakinja mora suočiti s najstrašnijim gubitkom i najvećom boli, ali ipak uspijeva pronaći svrhu i nastaviti živjeti, prihvaćajući, kao i svi likovi Alice Munro, ljudsku sudbinu.

Javne tajne
Javne tajne, prvi put objavljene 1994. godine, osma su zbirka priča Alice Munro. Već se od početnih redaka prve priče Skriveno i otkriveno nazire jedna od velikih tema ove zbirke – razorna moć starih ljubavi i prisjećanja. Louisa, mlada knjižničarka koja primi neočekivano pismo vojnika s ratišta, teško je mogla zamisliti koliko će je daleko odnijeti njena znatiželja. Sve su priče u tom pogledu slične – daju više od očekivanja. Intimne su, ali napete, suzdržane, ali intenzivne, jednostavne, ali majstorske, smještene u živopisnom kanadskom gradiću, no sežu i na druge kontinente. Autorica temeljito i lucidno istražuje ženske teme, no kroz oči osam fikcionalnih žena propituje i zajedničku kulturu i opće vrijednosti svjetova u kojima egzistiraju. Ove priče, u kojima neočekivano odjekuju tuđi životi, također govore o prazninama u sjećanju, ali i o neskladu u našim vlastitim egzistencijama: naša prošlost, kaže Alice Munro, čini nas strancima nama samima.

Život djevojaka i žena
Život djevojaka i žena mnogi smatraju jedinim romanom kraljice priča Alice Munro. Glavna junakinja, djevojčica Del Jordan, živi na očevoj farmi za uzgoj lisica gdje s bratom i bizarnim susjedima otkriva fantastičnu prirodu kojom je okružena. Zbog školovanja odlazi s majkom u obližnji gradić, upoznaje prijateljicu Naomi s kojom dijeli sve frustracije djevojačkog odrastanja. Iznimno znatiželjna, toliko neobična u običnom gradiću, promatra svijet oko sebe, prvu tjelesnost, ljubav, odnose među ljudima, rođenje i smrt. Uz nonkonformističnu majku, prodavačicu enciklopedija po bespućima kanadske provincije koja je upućuje da beskompromisno zakorači u život, Del Jordan svojim duhovitim i lucidnim razmišljanjima nagoni čitatelja da se s nježnošću i smiješkom sjeti i vlastita odrastanja. Većina se radnje odvija u malom kanadskom gradiću Jubilee koji se pokazao kao izrazito plodno tlo za autoričine priče, a vremenski je knjiga smještena u rana i srednja desetljeća prošlog stoljeća kada je feminizam bio na horizontu, neizbježan, no još uvijek nedostižan, malo izvan dohvata. Život djevojaka i žena priča je o odrastanju, iznosi univerzalne istine s kojima smo se u tom procesu svi suočili.

Dragi život
U posljednjoj objavljenoj zbirci pripovjedaka "Dragi život" Alice Munro, pišući o ljubavi, smrti, krivnji, sramu, samoći, slučajnim susretima, sudbini, oblikuje živopisan, trajan portret opasnosti i neobičnosti običnog života. Prvi put progovara i o vlastitu "dragom" životu: "Četiri posljednja teksta u ovoj knjizi nisu baš prave priče. Čine zasebni dio, autobiografski po osjećajima, premda katkad ne sasvim i po činjenicama. Vjerujem da je to prvo i posljednje – a i najbliže – što imam reći o vlastitom životu." Autobiografizam sveprisutan je u pričama Alice Munro. Imamo ga i u Dragom životu. Naravno, Munro prije svega piše o poslijeratnim promjenama i novom društvenom položaju žena. Prije Drugoga svjetskog rata, a djelomično i nakon njega, žene su bile vezane uz kuću. Riječ feminizam nije postojala. Priče Alice Munro zapravo su dragocjeni narativni modeli koji oslikavaju i objašnjavaju te revolucionarne godine. I dakako: u njima je Munro sudjelovala svojim pisanjem koliko i svojim življenjem. Toga autobiografskog aspekta sada se i sama dotakla. Dragi život objavljen je godinu dana prije dobitka Nobelove nagrade i godinu dana prije smrti supruga. Alice Munro sada u osamdesetima, bogatija za Nobela i siromašnija za supruga. Podnaslov Finale može nam sugerirati da je na kraju puta: i literarnog i životnog. U tom smislu, njen maleni dodatak zbirci Dragi život nešto je poput posljednje poruke, oporučnog pisamca.


Tekst: Krešimir Šokčević, dipl. knjižničar