[INTERVJU] Kako je Smetaninu "Prodanu nevjestu" doživjela redateljica
14.06.2024. 11:03

Napisana u 19. stoljeću, Prodana nevjesta ima značajnu ulogu u češkoj nacionalnoj glazbi i kulturi uopće, a i razumijevanje političkog i kulturnog konteksta Češke u to vrijeme je bitno. Koje elemente opere ste želite istaknuti? Kako Smetanina glazba odražava češku kulturu i tradiciju?
- Smetana je u samoj partituri upisao ono što mu je važno. Libreto se stapa s harmonijskim nijansama koje u sebi nose toliko emocije da se život u cijelosti nameće kao tema. Život iz ljubavne, društvene i kulturološke perspektive. Sve je već tu, iako izgleda upakirano u jednu pomalo vintage bombonijeru, i zalogaj po zalogaj otkrivamo prepreke koje vode ka sreći. Želja mi je bila ispričati, ne samo priču protagonista, već i sporednih likova, njihovih odnosa s okolinom u kojoj žive i skrivenih svjetova koje nose u sebi. Ljubav i oprost pobjeđuju, a to čini život ljepšim. Od najranije dobi u djetinjstvu, ova je partitura u meni budila osjećaj sreće, igrivosti i lepršavosti, bajkovitoga svijeta i maloga mjestašca u kojem svatko svakoga poznaje. S vremenom i odrastanjem počela sam shvaćati i dubinu boli koju je Smetana stvorio i koja čini ljubav istinitom i stvarnom.
Kako ste se pripremali za režiju i što vam je najvažnije u procesu pripreme? Tko su vam redateljski uzori? Radili ste s mnogima u karijeri.
- S obzirom na specifičnost situacije, priprema je relativan pojam, ali mislim da me život, kako umjetnički, tako i privatni, pripremao do toga trenutka. Ne bih se upustila u tako kratkom roku u nešto što ne poznajem već dugo vremena i s čim nisam, na primjer, stvorila emotivnu povezanost. Kroz svoj pedagoški rad koristila sam Smetanu na svakom satu dramskoga odgoja, on je bio moj stalni suputnik dok sam sazrijevala kao čovjek i kao umjetnica. Zato sam i u redateljskom smislu pristupila bez odmaka. Veliko djelo i autor koji imaju moje veliko poštovanje i kojima pristupam s poniznošću i skromnošću. Uvijek imam takav osjećaj prema umjetnosti. Osjećam da ja moram služiti nju, a ne ona mene. Trudila sam se osluhnuti svaku misao upisanu u partituri i to pretočiti u dramsku dubinu likova i situacija, a uzori su mi svi s kojima sam radila i one čija sam djela gledala. Od svakoga sam nešto naučila i na tom sam beskrajno zahvalna.
Promišljena scenografija pridonosi autentičnosti priče, a i rekviziti trebaju biti prikladni vremenskom razdoblju i kulturnom kontekstu. Koliko su scenografija i kostimi važni u ovoj izvedbi?
- Svaki je segment jednako bitan i beskrajno sam sretna da su suradnici pročitali i dekodirali što je bilo u mojoj glavi i u mom srcu i to materijalizirali na sceni. Zajedno smo stvorili ovaj moj mali svijet u kojem sam željela da se ansambl osjeća ugodno, voljeno, zabavljeno i nadahnuto.
Što su bili najveći izazovi s kojima ste se susreli?
- Najveći su izazovi za mene uvijek ljudske dinamike i odnosi tijekom proba. Trnovit je to put koji ipak dovede do zajedničkog malog čuda. Svatko unosi sebe u proces, u konstruktivnom ili manje konstruktivnom smislu. Bitno je kao vođa ostati miran, vjerovati u dobro i poticati stvaralaštvo. Imati oko sebe ljude koji će te podići kad se spotakneš ili rastužiš najveće je bogatstvo. A tu je i čarobna glazba koja te uvijek vrati na pravi put ako je slušaš srcem.
Kakva Prodana nevjesta očekuje osječku publiku?
- Osječku publiku dočekat će bajkovita Prodana nevjesta. Sa svim metaforama, arhetipovima i zapletima tipičnima za bajke i priče narodne predaje kao što ovaj libreto jest. Od zle maćehe, prognanoga sina, tajanstvenoga identiteta i blaćenja ugleda, pa sve do medvjeđe kože koja simbolizira krinku ispod koje se krije nešto čudnovato što samo čisto srce može otkriti, te cirkus, ljubavne prepreke i spletke koje pokušavaju zaustaviti ljubav. No u tom ne uspijevaju, jer ljubav je najjača sila koja pokreće život i svijet. I sve to u malom gradiću punomu živopisnih likova: slastičara, cvjećara, apotekara, mljekarica, pekarica i brijača, fotografa i pecaroša... Svi se nalaze na trgu, a trg su pozornica i gledalište zajedno, jer cijeli svijet je pozornica, a svi su ljudi „pomalo komedijaši“, kako kaže Karel Sabina u svom libretu.

Tekst: Narcisa Vekić/HNK u Osijeku
Foto: Marina Vojnović
Objavio: Redakcija 031 |
Komentari (0)