Raditi kao manijak cijelu godinu i ne počastiti se 10–dnevnim odmorom na jednom od najljepših mora na svijetu, prava je ludost. Ne radim, ali sam se svejedno odlučio počastiti putovanjem na more - ni manje ni više nego biciklom.
Uz sva prijevozna sredstva zašto odabrati baš bicikl? Iskreno, najjeftiniji je u svakom pogledu. Naravno da na ovakav put treba poći sa što boljim biciklom, ali moja preporuka je da iskoristite maksimum što imate i nabavite dijelove koji su recimo najbitniji – nove felge, gume i dobar sic. U nekoliko navrata ću ponoviti da je sic veoma važan.
Ruta putovanja – Vrbica – Našice – Slatina – Virovitica – Bjelovar – Zagreb – Karlovac – Crikvenica – Opatija – Pula – 560 km.
Naime, dok pišem ovaj članak nalazim se u
Virovitici u prenoćištu nakon odvožene prve rute od 130 km. Prvotno sam planirao do
Slatine, ali sam nešto produžio. O tome čitajte u sljedećem članku, ovaj je samo uvod u bicikliranje na more. Kroz nekoliko bitnih stvari pokušat ću vam pokazati kako sam se pripremao za ovaj put.
Prvo i prvo, najbitnija je –
VOLJA. Nemojte nikada ništa planirati ako nemate volje za to, a kamoli put u nepoznato od 600 km. U početku nikome nisam govorio za ovaj pothvat, ali malo pomalo, kad su drugi vidjeli da svakodnevno prelazim po 50 – ak km, počeli su se pitati da li sam normalan. Naravno, po njihovom nikada nisam niti bio, ali meni je ovo sasvim normalno, još jedna ideja u nizu koju sam krenuo realizirati i, nadam se, da će biti uspješno i završena. Čak i kad vaši bližnji ne pokažu niti trunku razumijevanja, nemojte odustajati. Ja nisam
(zasad ;-), op.ur.).
Drugo –
kondicija. Nije dovoljno pedalirati mjesec dana prije mora, kao što nije dovoljno samo voziti bicikl. Otkad znam za sebe bavim se trčanje, a da sam se aktivno (svakodnevno) počeo baviti bicikliranjem mogao bih navesti prošlu godinu. Važno je raditi i kardio vježbe kako biste učvrstili sve mišiće i bili gipki. Sobni bicikl odmah zaboravite, kondiciju s njim nećete dovesti u red. Previše je vanjskih utjecaja koji otežavaju vožnju poput sunca, vjetra (cijeli dan me pratio), loše ceste, neravnina, brda, drugih sudionika prometa (najviše kamioni) i ostalih faktora koji vas usporavaju i pri tome troše previše energije.
Treće –
dobar bicikl. Ovisi kakve bicikle volite i gdje putujete, ali predložio bih trkaći,
specijalku ili kako god ga već nazvali. Prednost takvog bicikla nad ostalima su tanke gume, što dolazi do izražaja samo na normalnoj cesti. Makadamske ceste i polja – nemojte niti pomisliti. Dodatna oprema je također bitna, tako da će vam trebati bisage, rukavice, gelirana presvlaka za sic, svjetla (i stražnja), pumpa, rezervne unutrašnje gume, oprema za krpanje istih i nešto alata. Prije puta provjerite koji vam sve ključevi trebaju, tako da ne nosite nepotreban alat. Čak i nakon što sve stavite u bisage, budite sigurni da ćete barem dio stvari baciti – nepotrebno je.
Četvrto –
novac. Koliko god put biciklom na more bio „jeftiniji“ od ostalih prijevoznih sredstava, najveći dio novca trošit ćete na hranu. Odmah da vas upozorim, nemojte štedjeti, put je dug i potrebno vam je dosta snage koja se prebrzo troši. Najbolji pokazatelj su brda i zavoji koji dolaze pred Našice i nastavljaju se kroz Slatinu i dobrim putem nakon Bjelovara. Osim hrane, ako ne planirate spavati na otvorenom nebu (nosite samo vreću za spavanje, šator je pretežak), priredite novac i za prenoćište. Cijena varira, ali ispod 150 kn nećete pronaći noćenje. Planirajte si putovanje tako da se krajem dana zaustavite u Slatini, Virovitici ili Bjelovaru.
Više manje, to je to, bitno je fizički se dobro pripremiti i nekoliko puta provjeriti opremu kako nešto ne bi zaboravili (ja sam ostavio svu hranu kod kuće), jer povratka nema. Planirajte voziti 100 km dnevno, ali ako se dionica produži, ako mislite da imate snage za više, nemojte forsirati, trebat će vam i za idući dan. Najveći „neprijatelj“ bit će vam vrijeme i promet, ali na to se ne može utjecati. Kamioni su opasni i svjestan sam da nas bicikliste ne doživljavaju kao sudionike prometa, ali zato je na nama da budemo oprezni i ako treba jednostavno se maknemo s ceste kada „zagusti“.
Doći će trenutaka kada će vaša volja biti na kušnji, ali tu dokažite sami sebi da to možete, da vas ništa ne može pokolebati u vašem naumu. Ako idete na put kako biste drugima nešto dokazivali, molim vas da odmah odustanete, takve stvari nisu vrijedne.
Za početak toliko, u sljedećim tekstovima imat ćete priliku čitati svaku dionicu puta kako sam vozio, gdje sam se zaustavljao i korisne savjete ukoliko i sami krenete na put. Nadam se da ćete uživati bar upola kao i ja, jer ovaj put je nešto što sam dugo vremena priželjkivao i sada mi se konačno i ostvaruje.
Vezani članci:
Bic Bajs putopis #1 by Hrvoje Jurić
Bic Bajs putopis #2 by Hrvoje Jurić
Bic Bajs putopis #3 by Hrvoje Jurić
Bic Bajs putopis #4 by Hrvoje Jurić
Autor:
Hrvoje Jurić
Nebitno
Muško
Žensko
) pa me zanimaju dvije stvari: jel se javlja bol u donjem dijelu leđa kod dugotrajnijih vožnji? Na svoj sic sam već priviknut, ali me svejedno nekako strah da ne bih nažuljao guzicu. Jel postoje kakve preventivne i dodatne mjere da se to riješi? Možda kupnja onih biciklistiških hlačica? Vidim da one imaju još neke dodatne jastučiće...
