U doba recesije i povećanja broja
nezaposlenih, prosječna
bruto plaća se ne smanjuje, već se u pravilu povećava s povećanjem broja nezaposlenih. A to povećava iznose za
Crkvu, prema ugovoru o gospodarskim pitanjima koji je Hrvatska potpisala sa Svetom Stolicom.
Hrvatski sabor je
4. prosinca 1998. godine potvrdio Ugovor između
Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. U članku 6. stavak 2. tog Ugovora određena je obveza Republike Hrvatske o financiranju
Katoličke crkve na sljedeći način:
- Da bi Katolička crkva mogla na doličan način nastaviti svoje djelovanje na promicanju općega dobra, Republika Hrvatska će joj mjesečno davati iz godišnjega državnog proračuna iznos koji odgovara dvjema prosječnim bruto plaćama pomnoženim s brojem župa koje postoje u Republici Hrvatskoj na dan stupanja na snagu ovog Ugovora.
Ostavit ćemo po strani logično pitanje kako je Katolička crkva prije sklapanja ovog Ugovora uspijevala "
na doličan način" "
promicati opće dobro", a sada joj za nastavak tog promicanja općeg dobra treba izdašna pomoć državnog proračuna te se pozabaviti pitanjem u kojoj je mjeri element "
prosječne bruto plaće" prikladan da davanja države uskladi s gospodarskom situacijom zemlje.
Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da će u godinama gospodarskog prosperiteta "
prosječna bruto plaća" rasti (što vjerojatno hoće), a da će se u godinama gospodarskog pada ta plaća smanjivati. Ovo drugo je samo prividan dojam. Pokazat ćemo da se u doba recesije i povećanja broja nezaposlenih prosječna bruto plaća
ne smanjuje, već se u pravilu povećava s povećanjem broja nezaposlenih.
Sljedeći grafikoni pokazuju da kada stopa nezaposlenosti raste, prosječne bruto plaće također rastu. (Podaci su uzeti iz Mjesečnih statističkih izvješća Državnog zavoda za statistiku). Stopa nezaposlenosti se
od 2008. do 2012. godine kretala ovako:
Stopa nezaposlenosti je dakle s 10,0 u prvom kvartalu 2008. godine porasla na 16,4 u prvom kvartalu 2012. godine dakle povećala se za
6,4 postotnih poena.
Prosječna bruto plaća u istom razdoblju kretala se ovako:
U prvom kvartalu 2008. godine prosječna bruto plaća je iznosila 7.291 kunu, a u prvom kvartalu 2012. godine
7.863 kune, dakle 7,85 posto više.
Dakle,
stopa nezaposlenosti raste i
prosječna bruto plaća raste. To je vrlo jednostavno objasniti. Kada započnu
gospodarska stagnacija i recesija, tvrtke u prvom redu otpuštaju radnike-operativce (npr. zidare i tesare u građevinarstvu), dakle slabije plaćene kategorije radnika dok se uprava, stručnjaci i administracija ne smanjuju ili vrlo malo smanjuju. Tako se prosječna bruto plaća u takvoj tvrtki povećava.
Ilustrirat ćemo to na jednom konkretnom primjeru. U objavi za medije od 10. siječnja 2012. godine
Hrvatski telekom je najavio smanjenje broja radnika za 450. Prema podacima sa Wikipedije HT je u prosincu 2011. imao 6.239 zaposlenih. Prema podacima sa internetskog portala
www.poduzetnistvo.org Ivica Mudrinić, direktor HT je u 2008. godini imao 183.400,00 kuna neto prosječnih mjesečnih primanja. Pošto nemamo podatka o ukupnoj (mjesečnoj) masi plaća u HT, poći ćemo od hipoteze da svi radnici u HT (osim Mudrinića) imaju jednaku plaću i to u visini prosječne neto plaće u djelatnosti komunikacija koja je u drugom kvartalu 2012. godine iznosila 7.743 kune. Isto tako pretpostavit ćemo da se plaća Ivice Mudrinića
nije promijenila u odnosu na onu ostvarenu 2008. godine. Kada se pomnoži prosječna plaća u djelatnosti komunikacija s brojem radnika (-1) i doda Mudrinićeva plaća dolazi se do prosječne plaće u HT od 7.771 kuna. Ako se otpusti 450 radnika (među kojima nije Mudrinić) prosječna plaća u HT iznosila bi 7.801 kunu, dakle 3,87 posto više! U stvarnosti povećanje prosječne plaće u HT nakon otpuštanja 450 radnika bit će osjetno više jer će uglavnom biti otpušteni operativni radnici s ispodprosječnim plaćama.
Vratimo se sad opet Ugovoru između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima. Prosječna mjesečna bruto plaća kao baza za izračun obveze Republike Hrvatske prema Katoličkoj crkvi izrazito je povoljno rješenje za Katoličku crkvu, jer joj i u situaciji teške ekonomske krize u Hrvatskoj osigurava ne samo jednaku, već i veću razinu primanja nego u prethodnim godinama. Da li se pri sklapanju tog Ugovora s hrvatske strane radilo o neznanju ili bespogovornom pristajanju na uvjete Vatikana to pouzdano zna gospodin
Jure Radić.
Ne treba puno ekonomskog znanja i pameti da se zaključi kako u ugovornu formulu treba pored prosječne bruto plaće na neki način kao (negativni) korektiv uključiti i
rast stope nezaposlenosti. Ako pretpostavimo da se stopa nezaposlenosti od 4 posto može praktički smatrati punom zaposlenošću, trebalo bi za svaki postotni poen nezaposlenosti veći od 4 pa do 8 korigirati Katoličkoj crkvi pripadajuću masu novca za 1 posto, za stopu nezaposlenosti od 9 do 12 posto za svaki postotni poen smanjivati masu novca za 1,5 posto, a za stopu nezaposlenosti preko 12 posto smanjivati masu novca za 2 posto za svaki postotni poen stope nezaposlenosti.
Kako bi to u
praksi izgledalo? Katolička crkva je u Državnom proračunu Republike Hrvatske za 2012. godinu temeljem članka 6. stavak 2. Ugovora između Svete stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima dobila
245.000.000 kuna.
Stopa nezaposlenosti u četvrtom kvartalu 2011 godine iznosila je 13,9. Korekcija bi iznosila 4 posto + 6 posto = 10 posto. Tako bi Katoličkoj crkvi pripalo 220.500.000 kuna umjesto 245.000.000 kuna. Smatram da bi takva metodologija bila daleko pravičnija i bolje odražavala ekonomsko stanje i mogućnosti zemlje.
Vlada Republike Hrvatske morala bi, po mom mišljenju, pokrenuti pitanje izmjene članka 6. stavak 2. Ugovora između Svete Stolice i Republike Hrvatske o gospodarskim pitanjima jer je ta odredba, pogotovo u uvjetima, predvidivo dugotrajnije gospodarske krize u Hrvatskoj nepravična i nesrazmjerno otegotna za Hrvatsku.
Tekst: Boris Knežević/h-alter.org
Foto: Cacan/Foto-arhiv 031
Nebitno
Muško
