lega imaš kunu je napisao/la ( Pogledaj post): ›
...Korzo iz *80 tih...
|
...Roma
.....
...evo, citat iz vlastite pričice, napisane davnih godina, al' još uvijek vrijedi sve:
"…pa da redom brojim stanice, bandere, šume sve dok mi napokon ne pukne ravnica pred očima kao melem na ranu…još koja bandera, pa će u daljini izroniti Grad kao na dlanu…najviše volim doputovati u sumrak, gledati kako mi se približavaju treperava, još slabašna svjetla koja se miješaju u paleti boja zalaza sunca…izlazim iz vlaka na kolodvor koje me odmah baca u prošlost koja je tako slatka kao i miris predvečerja u Gradu kojeg obožavam, a kojeg sam tako lako ostavila…i lipe su procvjetale, prati me njihov miris sve do ulice s drvoredom breza…u širokoj slavonskoj duši javlja mi se onaj osjećaj kojem nikad ne mogu dati ime, onaj neki koktel raspoloženja nošen zvukovima tamburice, zvonjavom tramvaja i žamorom glasova…i jednak je taj osjećaj u jesen, to posebno doba teškim magli, koraka kroz hrpe otpalog lišća na pločniku, kiša koje kupaju krovove…jednak je i u proljeće nježno, zeleno, toplo i moje…u ljeto, dugo i vrelo i uspavano kad gledam Grad s druge obale ležeći u pijesku kod Željezničkog…a tek zima, kad siječanjski snijeg utiša ulice, aute i tramvaje i kad je glavna dumina sanjkati se niz brdo kod Drvengrada...kad bi bar te petarpanovske misli odnijele i do donjogradskih uličica gdje sam se često u sitne sate prikradala da me susjedi ne vide onako bećarski raspoloženu…ili do rijeke u noći kada nema veze što grizu komarci, jer iznad mene je pun mjesec, čujem kreket žaba i lajanje seoskih kerova s druge obale…"
..."…nastavljam prema Stepinčevoj i bacam kratak pogled udesno…Valoš '89-'93…parkić…le-le-lega, imaš cenera?...nekad bilo, sad se sve rjeđe spominje…ulijevo Promenadom do Zvona…odjekuju mi u glavi neke šalalala pjesmice, gitare…noćna kupanja pod mostom na sprudu kojeg je rijeka tih godina napravila samo za nas…zatim Bijela lađa, maturalna večera i ja prvi put u haljini i cipelicama u kojima sam lomila noge, barim profesora psihologije…smiješno, baš glupe godine…padne mi na pamet odlutati do Tvrđe…Trg, škola na ćošku i tradicionalno bacanje papuča kroz prozor 3. kata zadnjeg školskog dana…pa još malo dalje u prošlost, majka slikarica i ja, atelijeri u Svodovima u uspavana nedjeljna popodneva i umjetnička ekipa prepričava doživljaje iz Orijenta, u tadašnje vrijeme jedne od svega nekoliko esekerskih birtija…izlazim iz Tvrđe i laganini prema Donjiki…"
Nebitno
Žensko
Muško
Portal 
