Saznali ste da će vam dijete biti rođeno sa downovim sindromom. Hoćete li pobaciti?

Alo ljudi, dijete sa Downovim sindromom nije patnja. To su divna djeca, i roditelji koji imaju takvu djecu, jos vise shvate sto je ljubav njihovog djeteta, i jos vise vole svoje dijete.

Sve koji bi pobacili tako nesto smatram jednostavno kukavicama, jer ne mozes to nazivati patnjom, to je tvoje i dar prirode. Nema tu neke velike patnje, samo je pitanje ima li u osobi dovoljno ljubavi...

pooodingh, bi li ti osobno odrzala trudnocu da ti dijagnosticiraju daunov kod ploda?
obicno ti koji su na rijecima divni krasni, kad njih stigne problem budu najvece kukavice..

Ja sam musko, tako da ne bih bio trudam, ali da mi se zeni to dogodi, apsolutno bih bio za to da zadrzimo. Sestricna mi ima dijete sa downom, poznam jos nekoliko ljudi koji imaju dijete sa downom, i ja u toj djeci vidim samo ljubav...

Ima i jedan svoj nedavni dogadjaj. Bio sam u vrticu objasnjavati predskolskoj grupi o bubnjevima, i u toj grupu je bio jedan djecak sa downom. Ostala sva djeca ga vole i ljube, i paze na njega, i on je stvarno zlatno dijete, ali ono sto mi je ostalo u pamcenju je ono sto je bilo na kraju. Kada sam bio gotov pricao sam jos malo sa djecicom i na kraju dosao do malog Leona, pruzio mu ruku, a on je dosao zagrlio me i poljubio.

No na kraju, mogu samo reci da tko bi pobacio, da je jednostavno KUKAVICA i stojim apsolutno iza toga. Nazalost ljudi su hedonisti, i tu odmah slijeda neka izvlacenja kao sprijeciti patnju i sl. Apsolutno se ne slazem s time, i smatram da svatko tko ima ljubavi u sebi i tko razmislja svojom glavom da bi postupio ispravno, a to znaci ostavio to dijete.

To dijete cak tebe vise nauci nego ti njega, i jednostavno ako imas tako dijete, vjerujem da i ti postajes bolji covjek...

ah kako si to lijepo sročio, došlo mi da napišem ali neću nego ću napisat suprotno, dao bog da nikad ne dobio takvo tijete

Nadam se i ja da ga necu dobiti, ali i da ga dobijem, to bih apsolutno prihvatio, a vjerujem da bi i vecina vas, da se posavjetuje sa strucnjacima i roditeljima takve djece, ipak razmislila te bi neki i pravilno odlucili...

Pa ako je takvo dijete ''samo ljubav'', zašto ne nadaš da ga nećeš dobiti?

Evil Poodingh je napisao/la (Pogledaj post): › Nadam se i ja da ga necu dobiti, ali i da ga dobijem, to bih apsolutno prihvatio, a vjerujem da bi i vecina vas, da se posavjetuje sa strucnjacima i roditeljima takve djece, ipak razmislila te bi neki i pravilno odlucili...

pravilno odlučiti ? tebi je pravilna odluka roditi bolesno dijete, dijete za koje znanost kaže da nastaje POREMEĆAJEM ? viš meni nije.

ajde da te pitam kad si već za rađanje djeteta s downom, da se može odrediti u kolikom omjeru i kako težak će biti poremećaj da li bi isto bio za rađanje. znači da znaš da to dijete nikad neće imat iq preko 30, da će imat srčanu manu, ozbiljne probleme sa štitnjačom i da neće poživjet dulje od 9 godina. bi li isto bio za to da ti žena rodi ?

slažem se u potpunosti sa tobom monstrum....svi sada
kao nešto moralno gledaju.i kao puni ljubavi.
pa normalno ako se dijete već rodi takvo da ga voliš i prihvatiš.
a baš me zanima da im liječnik kaže u drugom mjesecu trudnoće da njihovo dijete će imati tu i tu bolest ,da neće normalno funkcionirati ili kao što ti kažeš da u 9 ili nekoj godini umre.mislim da bi tada drugačije razmišljali.zar nije lakše preboljeti plod koji je star dva mjeseca ,koga nisi držao na rukama ,ljubio,grlio.nego dijete od par godina ,ustajao mu po noći ljubio,mazio.mislim da je tu puna veća bol kada ga izgubiš.
a ono gore napisano ,baš se moram nasmijati..mislim primjerati plod i dijete od godinu dana ....

evo recimo ja sam majka.volim svoju djecu,dala bi život za njih.i nedaj bože dogodi se neka nesreća ili bolest.dijete živi samo na aparatima.na vaam je da odlučite dali da se još pati ili da isključite aparate.šta bi vi odlučili.
ja bi isključila aparate iako bi srce boljelo.dali to onda znači da sam ubila svoje dijete iako nije imalo niakkve šanse za preživjeti.ili sam mu pomogla.

ali svatko ima pravo na svoje mišljenje ja znam u svakom slučaju šta bi napravila i nisam zbog toga bezosjećajna

@darigogi@ je napisao/la (Pogledaj post): › slažem se u potpunosti sa tobom monstrum....svi sada kao nešto moralno gledaju.i kao puni ljubavi. pa normalno ako se dijete već rodi takvo da ga voliš i prihvatiš. a baš me zanima da im liječnik kaže u drugom mjesecu trudnoće da njihovo dijete će imati tu i tu bolest ,da neće normalno funkcionirati ili kao što ti kažeš da u 9 ili nekoj godini umre.mislim da bi tada drugačije razmišljali.zar nije lakše preboljeti plod koji je star dva mjeseca ,koga nisi držao na rukama ,ljubio,grlio.nego dijete od par godina ,ustajao mu po noći ljubio,mazio.mislim da je tu puna veća bol kada ga izgubiš. a ono gore napisano ,baš se moram nasmijati..mislim primjerati plod i dijete od godinu dana .... evo recimo ja sam majka.volim svoju djecu,dala bi život za njih.i nedaj bože dogodi se neka nesreća ili bolest.dijete živi samo na aparatima.na vaam je da odlučite dali da se još pati ili da isključite aparate.šta bi vi odlučili. ja bi isključila aparate iako bi srce boljelo.dali to onda znači da sam ubila svoje dijete iako nije imalo niakkve šanse za preživjeti.ili sam mu pomogla. ali svatko ima pravo na svoje mišljenje ja znam u svakom slučaju šta bi napravila i nisam zbog toga bezosjećajna

e to je to o čemu pričam. na stranu koliko ko voli djecu jer o tome ni ne smije biti priče. djeca se vole neizmjerno i za djecu se skidaju tuđe glave bez pogovora al da li donjeti dijete sa sigurnom bolsti na svijet, na slijepo, znači dijete će imati down 100%, ne zna se blagi ili teži oblik, da li će moći normalno ići u školu gdje će ga ko što puding kaže djeca čuvati i paziti ili će imati šanse 10% da doživi 10 godina sa srčanom manom ili ne znam ni ja kakvim teškim poremećajem. to je meni preveliki rizik. jebiga ja još uvijek čuvam svoj stari videorekorder iz 85 godine jer mi je drag i ne radi i za smeće je već 10 godina al ja ga ne želim bacit jer mi je drag. donijeti dijete na svijet koje možda ne poživi 10 godina, kod kojeg postoji više od 50% šanse da se rodi s ozbiljnim poteškoćama u razvoju i sama pomisao da možda sutra nenadano umrem i ostavim ga na milost i nemilost nekoj ustanovi. hvala lijepo ali ne. kao što sam i ja u vašim očima čudovište i kako to da mogu uopće razmišljat o pobačaju, tako ste meni svi vi koji bi na svijet donjeli dijete s genetskim poremećajem totalni bolesnici jer kako to da možete priuštiti svom djetetu toliki rizik od patnje.

da i normalno dijete bez downa može imati ozbiljan poremećaj ali za to ne znate sve dok se ne rodi. ovdje vam se ipak daje izbor. znači ZNATE da postoje velike šanse da će se roditi s poremećajem.

Monstrum je napisao/la: › hahahahah koja si ti moruzgva

Preduhitrio me s komentarom.

Ne želim odgajati dijete za koje ću znati da možda neće dočekati dvadesetu. Tata je bio bolestan pa znam koji su to psihički i materijalni izdaci da učiniš tu muku podnošljivom osobi koju obožavaš. Da znam da će mi dijete oboljeti od teške bolesti ne bih razmišljala ni trenutka.

Svašta se ovdje napisalo ,najdraži su mi komentari onih koji nemaju uopće djecu,ne želim previše ni komentirati nebuloze ali da se vratim na bit stvari..
kada bih saznala da ću roditi dijete sa downom, da pobacila bih bez imalo razmišljanja-čisto zbog onoga što će biti s tim djetetom kad mene jednom ne bude,što živimo u društvu u kakvom živimo,ou osobnog iskustva roditelja koji je imao bolesno dijete znam da nam je medicina u totalnoj banani i što baš struka koja bi to trebala nema ni malo razumjevanja za tu djecu,osim toga djete sam roditelja s hendikepom koji su samostalni ali kad bih saznala da bi moje dijete imalo takav hendikep odlučila bih se za pobačaj.

Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › hahahahah koja si ti moruzgva uspoređivati abortus koji se obavlja u 2 mjesecu (prvih 10 tjedana) trudnoće s pucanjem u glavu jednogodišnjem djetetu hahhahha šta još neć pročitat od tebe

Ok, ajd mi onda objasni koja je bitna razlika kada ideš ubit djete od jednu godinu i djete koje je u majčinoj utrobi 10tjedana?!
Razlika je u tome što si ovo od jednu godinu več vidio pa su ti proradili osječaji, razlika je to što sada imaš na umu ako mu nešto učiniš da ćeš odgovarati pred zakonom!

Sada idemo dalje:
Koja je za tebe razlika od djeteta koje je u majčinoj utrobi 10tjedana, od onoga koje je u majčinoj utrobi 30 tjedana?
Broj stanica od kojih je izgrađeno, zamjetniji neki djelovi tijela na ultrazvuku, možda se koji puta ritnulo u maminom stomaku PA SI SKUŽIO DA POSTOJI!

U MORALNOM ASPEKTU NIKAKVA!!!

Za kraj: RECI MI TOČNU GRANICU iZMEĐU DJETETA U MAJČINOJ UTROBI KOJE POSTAJE "SVEGA SVIJESNO" OKO SEBE i ONOG KOJE TO NIJE, ALI PONAVLJAM TOČNU GRANICU?!

ela je napisao/la: › najdraži su mi komentari onih koji nemaju uopće djecu,ne želim previše ni komentirati nebuloze ali da se vratim na bit stvari..

Ok, roditelj kao takav je biti teško ja u to nimalo nesumnjam iako to nisam! Pitanje je postavljeno "Što biste učinili kada bi..." znači to se još nije dogodilo, a može se dogoditi. Treće zašto mi ne bismo mogli komentirati iako nismo roditelji, živimo u svijetu u kojem je sve dostupno i imamo prilike vidjeti kako je to biti roditelj čak i okusiti iz primjera bliže rodbine.
Četvrto, nije problem biti ili nebiti roditelj, problem je biti dobar roditelj!
Peto večina roditelja koji nisu dobri roditelji misle kako oni to zapravo i jesu, koja je razlika između nas koji to još nemamo prilike biti pa makar i "loši roditelji" osim u nazivu "RODITELJ".
Zašto svi misle da će ljudima koji tek trebaju postati roditelji, biti "jednako" teško kao i roditeljima koji to več jesu(roditelji)
ZAŠTO SVI KOJI DJECU GLEDAJU VIŠE KAO TERET I OBVEZU, MISLE DA NA TAKAV NAČIN I MI GLEDAMO DJECU???

I POBOGU, NA KRAJU, ZAŠTO TOLIKO GENERALIZIRATE i OMALOVAŽAVATE DRUGE SAMO ZBOG MIŠLJENJA KOJE ONI IZRAŽAVAJU?!

I ZAŠTO MISLITE DA JE NJIHOVO MIŠLJENJE LOŠIJE OD VAŠEG, KOJI SU STRUČNJACI IZ RAZNIH POLJA ZNANOSTI POTVRDILI TAJ VAŠ STAV?

mali_ivica je napisao/la (Pogledaj post): › Monstrum je napisao/la (Pogledaj post): › hahahahah koja si ti moruzgva uspoređivati abortus koji se obavlja u 2 mjesecu (prvih 10 tjedana) trudnoće s pucanjem u glavu jednogodišnjem djetetu hahhahha šta još neć pročitat od tebe Ok, ajd mi onda objasni koja je bitna razlika kada ideš ubit djete od jednu godinu i djete koje je u majčinoj utrobi 10tjedana?! Razlika je u tome što si ovo od jednu godinu več vidio pa su ti proradili osječaji, razlika je to što sada imaš na umu ako mu nešto učiniš da ćeš odgovarati pred zakonom! Sada idemo dalje: Koja je za tebe razlika od djeteta koje je u majčinoj utrobi 10tjedana, od onoga koje je u majčinoj utrobi 30 tjedana? Broj stanica od kojih je izgrađeno, zamjetniji neki djelovi tijela na ultrazvuku, možda se koji puta ritnulo u maminom stomaku PA SI SKUŽIO DA POSTOJI! U MORALNOM ASPEKTU NIKAKVA!!! Za kraj: RECI MI TOČNU GRANICU iZMEĐU DJETETA U MAJČINOJ UTROBI KOJE POSTAJE "SVEGA SVIJESNO" OKO SEBE i ONOG KOJE TO NIJE, ALI PONAVLJAM TOČNU GRANICU?!

jes ti pijan ?

točno sam ti naveo razliku pročitaj pozorno, a ako si toliko tupav imaš i par slika. da da te slike su tamo samo za tebe. jedno je nakupina stanica bez mozga i bez ičeg stara 10 tjedana, a drugo je beba od godinu dana. pa ako ti ne vidiš i ne razlikuješ to dvoje onda lijepo imam za tebe jednu ustanovu