Smrt najdražeg kućnog ljubimca

ruana je napisao/la: › moja kornjaca se osusila pa je zavrsila u nemetinu

ubojico!

cane je napisao/la: › ruana je napisao/la: › moja kornjaca se osusila pa je zavrsila u nemetinu ubojico!

nemoj tako, ja sam ubojica mekog srca, sama je umrla, smrc...

ruana je napisao/la: › cane je napisao/la: › ruana je napisao/la: › moja kornjaca se osusila pa je zavrsila u nemetinu ubojico! nemoj tako, ja sam ubojica mekog srca, sama je umrla, smrc...

Aha, to bit sigurno prošlo kod porote...

cane je napisao/la: › ruana je napisao/la: › cane je napisao/la: › ruana je napisao/la: › moja kornjaca se osusila pa je zavrsila u nemetinu ubojico! nemoj tako, ja sam ubojica mekog srca, sama je umrla, smrc... Aha, to bit sigurno prošlo kod porote...

nemoj mi sudit, bolje me utjesi

Ah, ja sam lišena takvih briga-osim paukova koje povremeno usisam.

Prije par godina, u nekom selu -Boguizaleđa- udarila sam autom psa! Baš mi je onak´uletio na volej!! Zakočila uz bijesnu škripu,izašla van, iz kuće istrčala višečlana obitelj i- u dreku: joooj,jao,jadan...etc,etc..

Prva moja reakcija:"Zašto to pseto nije bilo vezano u dvorištu? Uništio mi je far na autu! Sad ću vam uzeti podatke i tužiti vas!!!

Odjednom tišina - pokupili oni što je ostalo od psa i -tutanj!!!

Bdw,šteta 1800,00kn;platila ja, firma ne priznaje bez policijskog zapisnika!!

Meni su mačori redoviti stradali pod autom za vrijeme berbe jer živim u vinogradima, jednog Ozzya lupio auto, drugog Ozzya je netko ukrao, trećeg Ozzya kresnuo šleper, onda sam odlučila da neću mačke zvati Ozzy, jer su postale poput Pahuljice od Lise Simpson, a Oggy je stradao isto na ulici. Tada sam odlučila da neću imati skoro mačke i nemam ih već tri godine. Zato mi je papiga bila pravi prijatelj, i da, pila je kavu sa mnom i ljutila se kad sam joj rekla da ću joj kupiti mačku ako ne zašuti.

Jučer smo odnijeli mog prastarog mačka Japija na uspavljivanje...nije bilo drugog izbora..
sjedim i plačem, doma je dan žalosti..12 godina je bio s nama..prije par mjeseci mi netko otrovao crnog mačka...sada barem mjesec dana ne trebam novu životinju u kući
veli veterinar staru macu za novu...e da on zna koliko je ta stara životinja radosti dala u kućnom životu..
šmrc, šmrc...

ja sam samo plakala za 1 mačkom...

Ja sam imala mačka zvanog Lucky i bio je s nama u stanu 15 godina.. Dali smo ga uspavati prošle godine u 6. mjesecu.. i danas kad vidim njegovu sliku napune mi se oči suzama.. obožavala sam ga.. kad smo ga odnijeli kod veterinara i kad mu je dao prvu inekciju za uspavljivanje mama ga je uzela u ruke i plakala kao blesava.. nikada u životu ju nisam vidjela da toliko plače.. ništa bolja ni ja nisam bila.. ostavili smo ga tamo da ga oni sahrane.. to mi je bilo najstrašnije iskustvo u životu.. obožavala sam tog mačka.. bio je moj prijatelj i kužio me je bolje od mene same, ali jednostavno je postao star, više nije mogao normalno hodati, popeti se na krevet, ići u wc.. sve ga je boljelo tako da si ga mogao pomaziti jedino po glavi i zadnje šape su mu se deformirale od artritisa.. nismo imali drugog izbora nego ga uspavati.. pustiti ga da se tako muči bilo bi još gore i za njega i za nas.. Mama je pronašla novu macu, a ja u svom stanu imam još dvije.. ali Luckya se uvijek spominje kao jednog, jedinog i neponovljivog.. moj veliki crno-bijeli mačak..
gotovo, rasplakala sam se..

Nakon nekog vremena ljubimac postane član obitelji. Pogotovo zato jer Vas usrećuje i kad nema nikoga uvijek možete računati na nekakvu glupost koja će vas nasmijati. Bože, al smo jebeno osjećajne, zar ne Loona?

oh bolnaaa temaa...

imaala sam patku kad sam bila mala....i iako nisam to toliko ozbiljno shvaćala...bilo je vrloo tužno vidjeti je na stolu

aa imala sam dva papagaja...dvije male tigrice,mužjaka i ženku...ah sjećam se tog dana kao da je bio jučer
bile su na balkonu i zaljubljeno cvrkutale...
i onda...
mamu sam zaposlila da im promijeni hranu....pa su vratašca sekundicu duže ostala otvorenaa i odeee ženkaaa....
tražilaa ju malooo okolo po dvorištuu alii nemmaaa
i tu sam cmizdrila jakooo...i da stvar bude još gora iduće jutrooo je uginuoo i mužjak....od tugee....

plakaaaalaaa sammm jooj samo kad se sjetim...
i odluče mi prijateljice za prošli rođendan kupiti papigu...
sve je bilo divno i krasno prva dva dana...
mislim da sam imala ludu papigu penjala se skroz do vrha na krletku i onda skoči u hranu i tako naopačke kopa i ostane tako u njoj...
i taj dan kad sam ju htjela odnjeti veterinaru je uginula...
dakleee....
nemam sreće sa papigamaa...
zato sad imam psića kojeg volim najvišeee

Ja već godinama govorim "kad ovi pocrkaju, neću više ništa imati, samo obaveze i čišćenje non stop" , ali kod mene se sve razmnožava kao ludo, i uvijek ih ima, i volim ih sve, zabavljaju me i nasmijavaju, i ne bih si mogla zamisliti život bez njih. Kad netko od njih ugine, lakše podnesem, jer ih ima više. Sve ih znam od kako su se okotili, a papigice od kad se izlegu iz jajeta, tako da sam s njima cijeli njihov životni ciklus, i normalno da mi je žao kad ih više nema. Jedino ne znam kako ću prežaliti mog psa kada dođe taj dan, jer to stvorenje je kao čovjek, samo što ne govori ljudskim jezikom, i stalno ide za mnom kao sjena, tako da već sad kad je na kratko nema, osjetim kako mi fali.

Nažalost, ne mogu imati puno životinja zbog očeve bolesti, a ja ne volim da su životinje vani, stoga mi je ptica savršen izbor. Kada zatopli kupit ću si novog prijatelja jer mi je kuća prazna do bola. Stara papiga je pjevala čim sam zalupila vratima automolbila kad bih se vratila sa posla...

Mrzim doći kući, a da mi se nitko ne mota pod noge...da me moj matori ne čeka na stupu od ograde...veselio se ko neko čeljade
PRAZNA MI KUĆA, UŽAS...
već pripremam teren za novu mačketinu...

ja trenutno imam jednog psa i 4 macke, i da krenem u opisivanje zivota s njima potrajalo bi, jel svaka ima svoju osobnost, navike, zvukove i sve ostalo sto i covjek ima.do nedavno sam imala dvije kornjace koje su sretno zivjele 6 godina. tad smo im kupili super skupi novi filter za vodu, pa im, valjda posto su se navikle na prljavu vodu, ova precista nije odgovarala.jedan dan su se samo okrenile na ledja. prije njih sam imala 2 psa, jedan je umro od alergije na penicilin, a drugi je nakon toga uvenuo od tuge za prvim.kad sam bila mala imali smo jako puno macaka i 2 dobermana.ne sjecam se od ceg su svi umrli, al se sjecam da je svaka maca dosla kuci, legla u dnevnu sobu i umrla nama pred ocima. eto, sad u dvoristu imam 3 groba, a u onom starom di smo prije zivjeli ima negdje oko 4. svaki put prilikom smrti jedne zivotinje, prozivljavali smo tjedan zalosti.

evo mogu i nabrojat nekoliko zanimljivih imena: julija,mikica,lino,bleki,arka (psi), samanta,visnja,tomislav,zlatko,bibi,merlina,sivko(mace kojih se sjecam), eržika, piroška (kornjace-prosvercane iz madje pa zato imaju prigodna imena).bilo je i ribica al one nisu imale imena.