Ispovijed s predumišljajem ( dok Bogu ne dosadite)

fear of the dark

naravno kao i uvijek sve činimo u svoju korist...ispovijed očitoo vjernicima pomaže da se osjećaju bolje...nevjernicima ne....traže u nečem oprost,nadu...ako nađu u Bogu,pa dobro...šta sad..zašto je to toliko grozno...
konstantno se osuđuju načini života vjernika...protiv toga se ne može...
uostalom kog briga i tako će svi nastavit raditi po svome...možda tako i treba biti

Evo nakon nekog vremena sam se i ja ipak odlučio javiti na ovu temu, jer kao i po dobrom starom običaju, da mi ljudi ne zamjere što se nisam javio uz onu dobru staru izreku:
Evoga na mali_ivica opet sere . . .

Ono što sam htio napisati je veoma kratko, nazvao bi to ajmo reći jednom vrstom ako mi dozvolite činjenice:
Ljudi koji se odluće otići ispovjediti, samim time pokazuju da se na neki način kaju zbog onoga što su učinili i pri tome tu stvar pojavu, kako god smatraju lošom!
To što govorim smatram točnim pošto:
Onaj tko se ne kaje zbog nečega, on na tu ispovijed neće ni otići, osim ako je, budala naravno.
Pod ovim uvjetnim kajanjem odlaskom na ispovijed smatram ono svijesno i nesvijesno kajanje.

Pozdrav od malog ivice...

Pater je odgovorio 9 dana nakon što mu je poslan mejl, sigurno je imo posla

mali_ivica je napisao/la: › Ljudi koji se odluće otići ispovjediti, samim time pokazuju da se na neki način kaju zbog onoga što su učinili i pri tome tu stvar pojavu, kako god smatraju lošom!

Kakve veze ima to što se on kaje kada će on to napraviti ponovo?

nake_rado je napisao/la: › Kakve veze ima to što se on kaje kada će on to napraviti ponovo?

Dok god on tu stvar ne napravi, nemora značiti da hoće.
Znam da zvuči glupo, ali eto to je tako.

Jeste @mali_ivice, ali možeš se ti kajati zbog nečega i bez 10 zdravomarija... ako si nekome učinio nešto loše, na žao, povrijedio ga i ako si dobra, normalna osoba osjećati ćeš se krivim za to i kajati ćeš se.. Ali od toga te ne spašavaju zdravomarije nego iskrena isprika osobi kojoj si nanio bol. Ako si nešto sjebao na poslu ili učinio negu pogrešku i za to se možeš pokajati i priznati da si pogriješio te pokušati to na neki način ispraviti te se potruditi da to slijedeći put ne napraviš.. Po meni je važnije znati priznati svoju krivicu, shvatiti ju, pokušati ju ne napraviti ponovno te isto tako znati dati i tražiti oprost.. pa ako Bog i postoji cijeniti će tvoje napore da budeš pošten i korektan, bez obzira ispovjedao se ti u crkvi ili ne.. Ako si načisto sam sa sobom nisu ti potrebne zdravo marijei i oče naš-ovi da bi se osjećao bolje i oslobodio se "grijeha"..

Loona je napisao/la (Pogledaj post): › Jeste @mali_ivice, ali možeš se ti kajati zbog nečega i bez 10 zdravomarija... ako si nekome učinio nešto loše, na žao, povrijedio ga i ako si dobra, normalna osoba osjećati ćeš se krivim za to i kajati ćeš se.. Ali od toga te ne spašavaju zdravomarije nego iskrena isprika osobi kojoj si nanio bol. Ako si nešto sjebao na poslu ili učinio negu pogrešku i za to se možeš pokajati i priznati da si pogriješio te pokušati to na neki način ispraviti te se potruditi da to slijedeći put ne napraviš.. Po meni je važnije znati priznati svoju krivicu, shvatiti ju, pokušati ju ne napraviti ponovno te isto tako znati dati i tražiti oprost.. pa ako Bog i postoji cijeniti će tvoje napore da budeš pošten i korektan, bez obzira ispovjedao se ti u crkvi ili ne.. Ako si načisto sam sa sobom nisu ti potrebne zdravo marijei i oče naš-ovi da bi se osjećao bolje i oslobodio se "grijeha"..

Po ovom postu bih rekao kako nisi vjernica, oprosti ako griješim.
Ne služi Zdravo Marija samo za kajanje, nego i kao molba Bogu da ti da nutarnje snage da to isto ne učiniš ponovno, odnosno da ne poklekneš!

Ali ovako možemo raspravljati u nedogled i pretpostavljam kako će rasprava završiti na isome, a to je ona stara poznata izreka: Evo ga opet ivica sere...

Pozdrav!

Nisi me doživio kako treba, a niti te mislim pljuvati.. katoliko jesam, obilježavam katoličke blagdane poput Uskrsa, Božića, Svih svetih... Znam dovoljno o Crkvi, Bibliji, grijesima i svemu tome, krštena, krizmana.. Ali da idem u crkvu, ne idem.. Vjerujem da postoji neka viša sila i nešto što je iznad svih nas.. neki to zovu Bogom, neki sudbinom, neki jednostavno ničim.. Ja samo smatram da je važnije to što činiš na zemlji i dok si živ, kako se odnosiš prema drugima i samome sebi te kakav život živiš od odlaska u crkvu. Svatko od nas u nešto mora vjerovati, neki to traže u crkvi i vjeri i ja njihov izbor poštujem, a neki, poput mene, to vide u tome da nešto učine od svoga života ne stvarajući nikome drugome probleme te da pomognu koliko mogu ako je to nekome potrebno.
A u zadnje je vrijeme Crkva postala previše eksponirana da bi zadržala svoju pravu i stvarnu svrhu te se sve oko nje čini previše licemjernim i prijetvornim, pa tako i te ispovjedi. Jer čemu ispovjed i kajanje ako ćeš izaći iz ispovjedaone i nastaviti raditi sranja kao i prije što se pokazalo kao učestala pojava u zadnje vrijeme?

@loona, odlično si opisala što i ja mislim.. apsolutno se slažem da je pokajanje sam sa sobom (pa bilo to sjedeći na klupi u parku) ohoho važnije od onog koje si ti dao onih 15 min u ispovjedaonici.. ako nisi ništa iz toga naučio.. licemjerno, kao i predbračni tečajevi, gdje svećenik govori o smislu braka, kako se treba čuvati za njega (jel, nemoj se sexati prije), a preko puta mu sjedi curka od kojih 18 s trbuhom do zuba.. licemjerno, i zatvaranje očiju pred evidentnim! ..ili... kad sam jednu meni blisku osobu, koja je svako jutro prije Božića išla na zornice, nakon te zornice pitala o čemu je bilo riječ, o čem je svećenik pričao, ona mi je rekla-nemam pojma, prespavala sam propovjed.. ok, i čemu onda, koja je svrha svega toga.. ? ispovjedi, koje se ne pridržavaš? mise na kojoj zujiš? da bi mogao reći da si i ti bio tamo.. ?? čisto licemjerje!