ovo zvuči jednako nevjerojatno kao da piše "ivo banac je sam sebi tata". za svakakve sam budalaštine čuo al da neko može sam sebi iznajmit stan...bože dragi. al stvarno su mu puna usta poštenja bila kad se pričalo u otvorenom o akciji indeks gdje je indeksovce okarakterizirao kao najgoru vrstu lopova tzv. intelektualne lopove. govno jedno usrano, smrdljivo
_________________
"When bad men combine, the good must associate; else they will fall one by one, an unpitied sacrifice in a contemptible struggle"
" Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna, bolje jedna stara baba nego djeva mlada!" "Whose bike is it baby? It's Zeds. Who is Zed baby? Zed's dead." "Važno je zvati se Mladen!"
Što manje znam, manje se sekiram. Ionako moje frustracije ništa promjeniti neće osim meni priskrbiti čir na želucu. I Ivo Banac je sitna riba i kokošar u usporedbi s nedodirljivim sivim eminencijama koje su na čelu velikih javnih poduzeća ili u njihovim nadzornim odborima ili u ministarstvima, pogrebnim društvima itd...itd...
‘A vi ste zbog stana. Izvolite, izvolite’, reče povjesničar Ivo, izmičući se da propusti profesora Banca u predsoblje. ‘Nije loše, nije loše’, mrmlja profesor Banac. ‘Koliko ste rekli da košta?’
Skriveno:
To ja zovem tragedijom intelektualca. Ivo Banac cijenjen je znanstvenik, inteligentna i rječita osoba, pisac referentnih historijskih knjiga, profesor na Yaleu, uglednom i velikom, trećem najstarijem sveučilištu u Sjedinjenim Državama, ali u Hrvatskoj će ipak napraviti slaboumnu svinjariju kao dudek što se napio u gostionici i traktorom prevrnuo u jarak.
Vjerojatno će to biti nekakvo zračenje tla, radioaktivnost, magnetizam ili podzemne vode, đavo će razumjeti misterioznu silu od koje se ovdje gubi razum. Ivo Banac vratio se prije petnaestak godina u zemlju svojih djedova s namjerama koje nisu mogle biti časnije ni plemenitije, svim srcem je žudio da svome narodu prenese znanja što je stekao u tuđini, otkrije nam vatru i kotač, pouči izradi kamene sjekire, uputi u novije metode lova na mamute. Gorio je od želje, u najkraćemu, da ovo primitivno društvo iz mračnog paleolitika izvede u prosvijećeni neolitik, a mi smo ga prigrlili kao rod rođeni, upijali svaku njegovu riječ kao evanđelje. On je bio vjera i ufanje svih naprednih snaga u Hrvatskoj.
A onda smo saznali da je Ivo Banac sam sebi podstanar.
Smijeh pod vješalima
U ovoj pokvarenoj zemlji, gdje se afere gomilaju takvom brzinom da je normalan čovjek sasvim obeshrabren i nema više snage ni opsovati i pljunuti, vijest kako je državna revizija otkrila da je nezavisni saborski zastupnik Ivo Banac, o trošku poreznih obveznika, sam sebi iznajmljivao poslovni prostor za četrdeset hiljada kuna, ispuni vas ipak nekim bizarnim veseljem. Vjerojatno je to ono što zovu galgenhumor, smijeh pod vješalima. Zaista, nema nam spasa, propast je Hrvatske neizbježna i jedino se još možete smijati kad čujete da ovdje već i čedni jezuitski gojenci, smotani profesori suvremene povijesti, kabinetski moljci iz New Havena u Connecticutu, muljaju s budžetskim parama.
Ivo Banac brani se, doduše, da nije učinio ništa nezakonito, nego je sve radio po savjetu knjigovođe, osobe pouzdano upućene u porezne propise Republike Hrvatske, no ta je činjenica u ovoj priči zapravo nevažna.
Čak i ako je knjigovođa uvjerio nezavisnog zastupnika da je sve po zakonu čisto, očekivao bi da se makar slabašnim šapatom javila zastupnikova savijest. Kako kržljav moralni instinkt moraš imati da u ovome ne prepoznaš dvojbenu situaciju?
Kako je netko uopće stekao zvanje sveučilišnog nastavnika, ako ne vidi da je, u najmanju ruku, neobično, suludo, šizofreno, biti sam sebi podstanar, potpisati se u donjem lijevom uglu ugovora kao najmodavac, a u desnom kao najmoprimac?
“A vi ste zbog stana? Izvolite, izvolite”, reče povjesničar Ivo, izmičući se da propusti profesora Banca u predsoblje. “Tu desno vam je soba, a dolje u dnu hodnika je kupaonica sa zahodom. Vodokotlić se zbog nečega prekomjerno izlijeva, majstor je rekao doći u srijedu...”
“Nije loše, nije loše...” mrmlja profesor Banac sumnjičavo gledajući mrlje od vlage pod plafonom. “Koliko ste ono rekli da bi koštalo?”
“Četrdeset tisuća”, bubne Ivo i ukoči se čim je to kazao.
Gotovo kao da se uplašio tolikog novca. Zna i sam da je pretjerao.
“Dosta je to”, primjeti Banac oprezno.
“Nije malo”, složi se Ivo. A onda se prepredeno naceri i doda: “Ali, gospodin sigurno ima para...”
“Pa nije da nemam”, reče profesor Banac više kao za sebe. “Nije da nemam...”
Pogleda zatim povjesničara Ivu pa se osmjehne i on njemu i kaže: “Vidim ja, složit ćemo se nas dvojica.”
Harmonično stanovanje
Profesor Banac namigujući gurne u džep povjesničaru Ivi četrdeset tisuća proračunskih kuna i otad počne njihovo harmonično stanovanje pod jednim krovom. Makar, opet, možda i nije bilo harmonično?
Tko zna i Banca i Ivu reći će vam da se ne zna koji je od njih dva luđi. Nije uopće isključeno da je tu bilo i ružnih trvenja.
Banca je možda živciralo da Ivo glasno pušta muziku iza ponoći i da mu njuška po stvarima dok njega nema kod kuće, a Ivo se, na drugoj strani, žalio susjedima da profesor Banac stalno dolazi s nekakvim sumnjivim ženama koje listom predstavlja svojim zaručnicama.
Ako su pravo i pravosuđe možda i ravnodušni da je netko sam sebi stanodavac, psihijatri bi od te činjenice vjerojatno mogli napraviti čitav kongres s debelim zbornikom radova. Sa stanovišta ove znanosti bude ti žao da je državna revizija zaustavila nezavisnog zastupnika. Zanimljivo bi bilo gledati kako bi se dalje razvijao njegov nesvakidašnji poremećaj ličnosti. Možda bi Ivo Banac, na primjer, sam sebe zaposlio kao osobnog tajnika ili vozača? Ili se ujutro obrijao i sam sebi naplatio brijanje? Tko zna što je on još bio u stanju napraviti?
Moralni softver
Državna revizija našla je i da je ovaj zastupnik, samo na opremanje biblioteke, potrošio sto četrdeset tisuća kuna iz državne blagajne. University Yale u saveznoj državi Connecticut, kako smo već kazali, velika je i bogata, moćna visokoškolska ustanova, ali da je profesor Banac u njihovo knjigovodstvo došao s računom od trideset pet tisuća dolara za nekoliko polica za knjige, zacijelo bi se našao pod paskom specijalnog odjela Federalnog istražnog biroa koji prati tokove novca kokainske mafije na Floridi.
Naravno, Ivo Banac tako nešto nikad ne bi učinio u zemlji gdje se jasno zna što je dobro, a što loše.
U Americi su ti pojmovi njemu čvrsto usađeni, odgojem je stekao ozbiljan protestantski moralni softver da ih precizno prepoznaje. Ali, taj program, čini se, nije kompatibilan s operativnim sistemom u kojemu mi ovdje radimo. Pa se nezavisni zastupnik reprogramirao. Ono što užasava je da je to reprogramiranje tako uspješno obavljeno, da Ivo Banac zapravo i ne shvaća da je išta krivo napravio.
Novinari su mu iščeprkali da je budžetski novac trošio na ne baš pošten način, a on se umalo naljutio na njih. Uvrijeđeno i svisoka brblja o nekakvom knjigovodstvenom servisu i nekakvoj legalnosti svega što je učinio, pa čak spominje i urotu protiv njega, kako je iza svega zapravo podmukla namjera da ga se makne s čela Hrvatskog helsinškog odbora... Čitav ovaj slučaj nije ni dotaknuo njegov moralni osjećaj, odnosno, ako ga je i dotaknuo, bilo je kao da oduzetog ispod pasa kuckaš čekićem po koljenu.
I što mu napraviti ovako blaženo neukom? Osuditi ga nema smisla. Da ga staviš u zatvor, vjerojatno bi zatvorsku ćeliju sam sebi dao u podnajam.
Predočavanjem računa za luksuznu policu za knjige šef HHO-a bi uklonio sumnje mnogih da ona ne postoji već tek predstavlja izgovor za opravdavanje ogromnih troškova.
Predsjednik HHO-a Ivo Banac odbio je pokazati račun za policu za knjige vrijednu 140 tisuća kuna, koju je krajem 2007. godine, u vrijeme dok je bio nezavisni zastupnik, kupio novcem poreznih obveznika namijenjenim njegovom političkom radu.
"Ne, neću to učiniti. Za mene je ova priča gotova", odgovorio je Banac na pitanje hoće li svojoj knjigovotkinji dati dozvolu da Novi list izvrši uvid u račun za policu.
Bančeva knjigovotkinja Jadranka Pavelić i u ponedjeljak je tvrdila kako u svojoj arhivi ima račun za policu, ali da ga ne može dati bez dozvole Banca. Situaciju je spašavala pravdajući se kako je sve objašnjeno u izvješću revizije o njegovom financijskom poslovanju.
U izvješću revizora stoji tek podatak da je polica nabavljena u listopadu i plaćena 140 tisuća kuna, te da ju je trebalo uvesti u knjigu inventara jer je u upotrebi, iako ju je Banac u cijelosti otpisao!
Pavelić je rekla kako polica nije kupljena u salonu namještaja, nego je naručena i napravljena po mjeri, za smještaj oko 20-ak tisuća knjiga i "još 17 velikih vreća punih različitih materijala" .
U razgovoru s dva ugledna zagrebačka stolara koji se bave izradom namještaja, Novi list doznaje kako je u teoriji moguće izraditi police vrijedne čak 140 tisuća kuna i rasporediti ih u prostor od 40 kvadrata.
e onda bi gospodin banac trebao lijepo u zatvoru služiti kaznu od 140 000 godina, po godinu za svaku kunu koju je ukro ovoj državi jebem mu ja mater u usta i njemu i tadiću i onom smradu letici i svima koji su kune uzeli ovoj državi majke im se najebem dabogda im kerovi kosti mrtve razvlačili uf što sam ljut
SABORSKI odbor za financije i državni proračun apostrofirao je zastupnika Tončija Tadića kao jedinog moralnog i društvenog krivca u trošenju proračunskog novca! Naime, taj saborski odbor raspravljao je danas o nalazu državne revizije o trošenju proračunskog novca i poslovanju nezavisnih zastupnika i političkih stranaka u prošloj godini, a tijekom sjednice umjesto poslovanja zastupnika Ive Banca, Jana Adama ili pak Slavena Letice, Tadić se nenadano našao "na tapetu".
Zadovoljni i HDZ i SDP
Naime, odbor je zamjerio Tadiću kako nije jasno prikazao podatke kako je i u što je potrošio 79.000 proračunskih kuna! No, unatoč medijskim napisima o nalazu revizije koji je pokazao kako je Banac sam sebi iznajmljivao prostor, dok se Letica bavio fantomskim udrugama, a Jane Adam naširoko kupovao bijelu i inu tehniku, članovi Odbora iskazali su neizmjerno zadovoljstvo prikaznim izvještajem ne spomenuvši te slučajeve.
"Moramo biti zadovoljni jer su svi prihvatili nalaze te na koncu i reagirali na naloge revizije", kazao je sasvim mirno HDZ-ov čelnik Odbora Goran Marić dodajući kako je tek društveno neprihvatljivo ponašanje Tadića koje "šteti ugledu institucije saborskog zastupnika". Zanimljivo je kako je u ovom slučaju na istoj liniji bio i SDP budući da je članica odbora Nadica Jelaš ustvrdila kako su nalazi bolji od očekivanih.
Odbor je na koncu nalazu Državne revizije dao pozitivnu ocjenu.
___________________________________________
Pronadju i dokazu im mutne poslove, ali oni se proglase nevinima, buduci da svi imaju ruke do lakta u govnima.
Goni li Bajic ovakve stvari po sluzbenoj duznosti? Moze li itko, osim srebrnog metka, sankcionirati ovakvo ponasanje?
I onda debilima pune glave pricama u Europi, blabla... 2007. 2009. 2011. 2014. ... Krvi su rat, Srbi, mali zeleni, Tudjmanin, Milosevic, lopovi, pingvini, Norac, Gotovina, Zagorec, profesori, doktori...
A debili gutaju i gutaju... Gospodo, 17 godina je proslo od prvog spomena bajke o Europi. Da Hrvati nisu tolkio zeljeli biti samostalni i umjesto Beograda financirati izgradnju Zagreba - Hrvatska bi u Europi bila jos '95, daleko prije (tada) rusevnih granica varsavskog pakta. Mnoge obitelji bi imale oceve, mnogi ljudi bi i danas trcali za loptom.
zakonski on ne moze obavljat djelatnost u svom privatnom prostoru. moze, ako sam sebi da u najam dio svog privatnog prostora u kojem ce obavljat djelatnost.
tako da mislim da je tu, zakonski, sve cisto. on je mogao uznajmit neki drugi stan, prostor sta god.. i tamo raditi. ali zasto da drzava placa nekog drugog, ako moze njega.
navodno je i odbio par ponudjenih mu prostora.. a i razumjem ga... ujutro se probudi.. pa kom se da ujutro putovat na poso !? ovo je pravoo.. iz kreveta u fotelju, a para stize..
btw, covek ni auto nema.. zamisli da jos ima i auto pa da mu i gorivo i cestarine i parkinge placamo.. ovako samo mu coltamo za taksi!
Muško
Nebitno
" Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna, bolje jedna stara baba nego djeva mlada!" 
"Whose bike is it baby? It's Zeds. Who is Zed baby? Zed's dead."
"Važno je zvati se Mladen!" 
