Loš primjer.
Primjer ujedno pokazuje elementarno nepoznavanje problema. Takozvani, kavanski euroskepticizam.
Dakle, naravno, nitko nikoga ne tjera da zatvara šećerane. Možete ih sazidati na stotine. Problem je međutim u subvencioniranju proizvodnje šećera od strane države. Šećer koji se proizvodi u EU je nekonkurentan (barem je takav bio kad su cijene bile niske), a proizvodnja se održava ogromnim ulaganjima država članica. Nije problem u EU, nego u ostatku svijeta, tzv. zemljama trećeg svijeta, koje ne mogu prodati iako su jeftinije i konkurentnije.
Zašto Hrvatska šećer izvozi u EU? Jer se cijena šećera u EU umjetno održava od strane država članica. Izvoz u druge zemlje nije isplativ. Hrvatska može komotno izvoziti šećer gdje god hoće, osim u EU po EU cijeni, ali ne može proizvesti tako jeftin šećer (ako ima agronoma na forumu, znat će bolje - šećer od šećerne trske daleko je jeftiniji od onog šećerne repe).
EU će generalno gasiti proizvodnju šećera u EU, jer je nekonkurentna, osim ako cijena šećera na svijetskoj razini ne poraste (ako se dogodi nekakva bolest šećerne trske, ili diktatorska kriza). Tj. neće gasiti proizvodnju, nego subvencije.
U ovom se članku djelomično objašnjava problem, da je cijena šećera u EU tri puta veća nego u ostatku svijeta (samo da se šećerane ne ugase odmah, nego malo po malo). Zvuči kao hrvatska brodogradnja, zar ne?
http://www.entereurope.hr/cpage.aspx?page=clanci.aspx&pageID=171&clanakID=502
Ograda uz članak, jer se radi o staroj vijesti. Ovaj članak samo ilustrira problem, da se ne radi o 3 hrvatske šećerane, nego o svih europskim šećeranama, a u mnogim su državama EU šećerane već zatvorene, jer im je neisplativo proizvoditi šećer.
Međutim, u međuvremenu je cijena šećera narasla, ako se ne varam, na svjetskoj razini, i industrija šećera je dobila novi zamah, pa i Hrvatskoj, jer je sada i naš šećer konkurentniji onom, recimo, Brazilskom. Zašto i kako, previše je za forum. Sada se ipak više ne priča o gašenju niti jedne šećerane.