Sestra/Brat - 0 bodova [?]

Anita_os je napisao/la: › danas-sutra ce imati djecu a ja cu biti tamo neka teta iz Osijeka koju će nećaci jedva i znati..a s budućom šogoricom se vidim 1 godišnje. tak da...rado bi da nas ima više..

vidi ja sam ti isto teta iz Osijeka, obožavam tu dječurliju, ljubav obostrana...telefoni rade svaki dan - teta,teta još samo malo da ti još nešto kažem...
kad god skupimo love za put, zapalimo jedno kod drugih, da budemo zajedno..
sretna sam osoba, imam šogoricu kakvu samo mogu poželjeti (ko da ju je birao po meni, ne sebi) iako smo jako suprotne,ali se super svi slažemo i moji i njeni i svi...hvala dragom Bogu

a za klince...pa moje već sad plaču na telefon, kada ćemo doći i dovesti ih kući u Osijek...tamo su baka i dida i teta i svi ostali

ali znaš...puno je toga trebalo progutati i ne otkomentirati u onoj sekundi kad su strasti buknule...nego malo poslije....
meni je vrijedilo...imam sretnu obitelj,koja se slaže

mia je napisao/la: › tja svi mi imamo bar 1 osobu u obitelji za koju bi možda voljeli da ih nikad nismo ni upoznali...kod mene je to vlastiti otac. eto izljevčine sad! ahhh...

Hm, kontam te, ali ne bih bas rekao da bih volio da nisam nikad ni upoznao brata... stalo mi je do njega, ali vjerujem da bi mi tako stalo i do osobe koje je toliko godina zivjela sa mnom, a nije mi bila brat... kao sto rekoh, ta razlika nije toliko dolazila do izrazaja dok sam bio mladji (igra i zeka je bila ok, iako sam tada znao reci da me brat "tlaci" ;-))... ali kasnije, kad se ljudi pocinju graditi kao osobe, kad karakter dolazi vise do izrazaja - putevi nam se razdvajaju... Nemamo vise toliko zajednickih interesa i to je to...

Opcenito, mislim da su medjuljudski odnosi najvecim dijelom uvjetovani iz vana, odnosno vasnjim podrazajima i interesima. Zato se sednjoskolske/fakultetske veze raspadaju cim se krene u zivot, prijateljstva se zagase seljenjem i slicno...

Citat: › btw između moje seke i mene je 9 god, a taaako se razumijemo, samo da mi to nitko u životu ne uzme....

Ne znam hoces li me ti ljubiti zbog komplimenta, ili ce me tvoja sestra piciti zbog uvrede, ali uopce mi se ne cini da je razlika izmedju vas tolika (sudim po slici iz galerije). ;-) Hm, razvijena neka sestra... ;-)

@nejo, sumnjam da moze sjesti neki razgovor... razgovaramo mi, ali s par prijatelja imam daleko dublji i kvalitetniji odnos... mozda ne znam kakav bi bratski odnos trebao biti?!

Sto se tice izvornog pitanja i sto je bolje... hmmm... ne znam kako je to biti jedinac ili zivjeti s coporom brace i sestara, stoga ni ne mogu suditi sto je za mene bolje... Kontam da se jedinci mozda osjecaju pomalo usamljeno, a to onda vjerojatno vodi i drugacijem poimanju svijeta oko sebe...

Leteci mungos je napisao/la: › Hm, kad citam te vase emotivne izljeve, gotovo da sam dirnut njima... Hm...nije da mi brat nije draga osoba i da mi nije stalo do njega, ali skoro 8 godina razlike, apsolutno razliciti sustavi vrijednosti, dijametralno suprotni karakteri, razlicita poimanja svijeta i svega ostalog nas cine vise nekakvim slucajnim prolaznicima koji su zivjeli skupa, nego bracom... Dok sam bio pican je odnos jos donekle i bio ok - bio sam mu zanimljiva igracka koja prica i baca kockice u Covjece ne ljuti se. Kasnije je on usao u pubertet, a ja sam i dalje bio igracka - u njegovim ocima tada vjerojatno vrlo iritantna. Kad je on izasao u puberteta, ja sam usao, kad sam ja izasao iz puberteta (u sto ni danas nisam siguran ;-)) on je zivio u svom svijetu... Ni dan danas nemamo bas previse toga za pricanje, teme su uglavnom vezane uz neke zajednicke interese, ali njih je malo i potpuno drugacije na njih gledamo... Hebiga... pouka price je da ne valja praviti veliki razmak izmedju dvoje djece... bolje ih je nastancati jedno za drugim, kontam da je tada kvalitetniji odnos medju njima....

Moj najmladji brat ima 5 godina.
Apsolutno ne mogu reci da s njim pricam o ozbiljnim stvarima XD.. a razlika godina je jos veca od tvoje^
I to je tako SADA.. No za 20 godina mislim da nece biti like this .. Vjerojatno cu mu biti druga mama, ali ugl sigurna sam da se ne moze gledati na taj buduci odnos, kao na ovaj koji imamo sada..

Ima pozitivnih i negativnih stvari u tim velikim razlikama u dobi- ali svakako bolje to nego nista^^

aaaaaa @mungoše jesam te navukla
u svakom slučaju: hvala
za mene je to kompliment, a seka nek prosudi sama...
btw to je od onih tortica

mia je napisao/la: › btw to je od onih tortica

Cini mi se da su vam u te tortice od blata podvaljivali okrajke... ;-)

kod mene malo kompliciranija priča ima nas rasutih po cijelom svijetu (tak je to "najveći otac naših naroda "smatrao roditeljstvo čistom reprodukcijom i niša dalje),naravno volim ih sve 2 polubrata i 3 polusestre ideeeš to je moja krv i do toga vrlo držim,tako to život nekad spremi da jednu sestru nisam nikad ni upoznala in live, ali sve se nekako pomjera i bit će i to jednog dana...
ali imam i svoje bogatstvo brata svog najrođenijeg,uvjek tu za mene ,moje jedino i najčvršće rame za plakanje,kako samo zna pažljivo pratiti moja trkeljanja
I zato ga VOLIIIIIMMMM!
i stalno mu to ponavljam,a on me pogleda s visoka onim svojim plavim okicama i nasmješi se i ja sve znam...
ma idešššš sad sam se rascmoljila

Između mene i mog brata je razlika 9.5 godina i nikada mi to nije smetalo,dapače...kad sam bila klinka uvijek sam se tukla sa djecom iz susjedstva,i uvijek sam dobijala batina i uvijek je moj brat išao praviti reda...
Kada sam se rodila,cijelo susjedstvo je znalo da je Dado dobio seku,jer je on to jako želio i uvijek me čuvao kad sam bila mala...
Nažalost kad sam imala 10 godina oženio se i nismo se više toliko viđali...Oženio se za neku kravetinu i tek nakon 7 godina braka je shvatio da nije za njega...
I sad je opet doma,jest da smo stariji i pametniji,znamo se potući,ali se volimo više nego što netko može zamisliti...Smijemo se i plačemo zajedno....previše smo vezani i ne znam kako ću bez njega kad se udam ili on opet oženi...
Ne bih ga mijenjala za sva blaga svijeta jer on je moj jedini braco i uvijek je tu kad mi nešto zatreba....uz situaciju koja mi se trenutno dešava u obitelji on mi je velika podrška,mogu slobodno reći i najveća,uz mamu naravno,dečkai legose...
brate volim te....

Imam mlađu sestru, ali ne volim osjećaje izražavati javno. Ona zna. Ja znam. Dovoljno.

i ja imam 5 godina mlađu sestru-monstruma
što se nekih stvari tiče smo totalni klonovi i razmišljamo identično, a što se nekih drugih stvari tiče, ne možemo biti veće suprotnosti..
anyway, koliko god neizdrživa, neuredna, naporna i psihodelična bila, svijet je nekako zanimljiviji kad je ona u njemu..
osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori

Poprilično disfunkcionalna nuklearna obitelj koje sam član imala je jednu pozitivnu posljedicu, a to je da smo brat i ja odrasli prilično bliski. Između nas je 15 mjeseci razlike i tek zadnjih par godina smo se malo udaljili jer on radi , ima curu i svoje obveze, a ja svoje, bilo je i par verbalnih okršaja... Ali ipak, ako se slučajno nađemo pred telkom zajedno, često nema potrebe za glasnim komentiranjem glupog filma ili serije već nam je dovoljno da se pogledamo i znamo na što ono drugo misli pa se puknemo smijati Naravno, imamo i svoje interne šale i fore, često razgovaramo o glazbi i tak....

Znam da je glupavo, al meni je nekako uvijek bilo žao ljudi koji su jedinci, tak uvijek mislim da su zato tužni i siroti hahahahah

MissConception je napisao/la: › Znam da je glupavo, al meni je nekako uvijek bilo žao ljudi koji su jedinci, tak uvijek mislim da su zato tužni i siroti hahahahah

i još k tome razmaženi do bola...

Kod mene je 0 bodova-jedinica sam
Kao maloj nije mi falilo ,odrastala sam u naselju u kojem je bila hrpa mojih vršnjaka..imala sam najbolju prijateljicu koja mi je bila doslovno poput sestre..dijelile smo sve,spavale jedna kod druge,a bilo je i klasične "sestrinske" tuče , lupanja jastucima i izluđivanja jedna druge do nevjerojatnih granica..
Danas mi fali ,sad kad sam starija vidim ono pravo značenje imati brata ili sestru i moram priznati da sam malo ljubomorna na one koji ih imaju
Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili...

cuj kad sam bio manji bilo mi je super samomo (posto sam jedinac), no kako vrijeme prolazi zao mi je sto nemam brata ili sestru ili oboje...

ja imam mlađeg brata (8 godina razlike) i mali je blesav, volim ga jako, nekad me zna jako naživcirati, al mislim da je to sve normalno i da to svima događa.. nadam se da ćemo imati dobar odnos kad budemo stariji, mislim, već ga i imamo, al nadam se da će tako i ostati, hehe.
braco moj mali.
nije mi jasno kako neki ne podnose svoje brata ili sestru, pa kad se posvađaju, znaju ne pričati s njima i do više godina...

CatCloe je napisao/la: › osim toga, kad ju bilo tko od mojih prijatelja upozna, shvati kako ja nisam najnenormalnija, najnepristojnija, najeuforičnija i najmanje ženstvena osoba na svijetu, nego ima još netko gori

Upoznaj me sa sestrom ;-)

Elena_Os je napisao/la: › Mislim da nema ništa ljepše i utješnije nego imati nekoga tko je toliko krvno povezan s tobom i koji će bez obzira na djetinjstvo i ta famozna neslaganja u njemu,uvijek ti biti iskrena podrška i potpora,pogotovo kad budemo "gubili" one koji su nas stvorili...

Mozda imas preidaliziranu predodzbu o bratu i sestri. Nije bas da su sva braca i sestre poput najboljih prijetelja, odnosno da su ti brat/sestra najbolji prijatelj "za cijeli zivot".