Evo ga:
plagijat egipatskih mitova; velike svjetske zavjere; kontrola ljudi pomocu cipova i tome slicno.
Nedavno smo dobili e-mail u kojem nas jedan naš citatelj zamolio da se osvrnemo na dokumentarac Zeitgeist (Duh vremena) koji donosi „znanstveni“ dokaz da je kršcanstvo plagijat egipatskih mitova; velike svjetske zavjere; kontrola ljudi pomocu cipova i tome slicno. Prihvatio sam ovaj izazov te pogledao dokumentarac (www.zeitgeistmovie.com/) koji traje dva sata i bilježio nepravilnosti i podvale koje su skrivene u poruci Zeitgeista.
Svakome, bilo vjerniku, bilo nevjerniku, bih preporucio da pogleda dokumentarac jer je zanimljiv i uloženo je dosta truda u njega. Ako ne možete izdvojiti dva sata da pogledate film, pogledajte barem prvi dio koji traje 36 minuta i posveceno je religiji. Neka vas ne obeshrabri crtic koji se nalazi na pocetku koji djeluje uvredljivo i neozbiljno za bilo kakav dijalog i debatu. Zanemarimo taj crtic koji ne bih želio ni komentirati, ali svakako, ne uklapa se. To je prva zamjerka Zeitgeistu.
Osvrnimo se sada na sam dokumentarac. Pocetak obilježavaju scene koje pobuduju duboke osjecaje (ratovi, stradanja...) te se vec na samom pocetku stvara ozracje visoke senzibilnosti. Cilj je jasan – kontrola osjecaja, a time je najlakše danas upravljati. Iako scene nemaju veze s onim što slijedi (govor protiv religije), osjecaji se prenose sa ovih scena na sljedece, a to je vec spomenuti crtic; za vjernika iritirajuci, za nevjernika smiješan, zabavan. Opet manipulacija osjecajima. Buduci da je crvena nit Zeitgeista velike svjetske zavjere i manipulacija covjekom, nije li upravo ovakav nacin idealan (provjerena metoda) za manipulacijom.
Krenimo sada na zanimljivi dio. Što se tice usporedbi sa Horusom, Atisom, Krišnom, Dionizijem i Mitrom želio bih reci sljedece: Isus nije roden 25. prosinca poput ostalih „velikana“. Božic (rodenje Isusa iz Nazareta) je kao blagdan (25.12.) uveden tek u IV. st. u Rimu. To nije zbog stvarnog povijesnog dogadaja vec simbolizma. Uskrsnuce Isusa Krista nema smisla ako ne slijedi blagdan Duhova (poslanje Duha Svetoga). Ako je Isus samo uskrsnuo, kakvo to znacenje ima za nas??? Ako i mi necemo uskrsnuti kao što je i Krist uskrsnuo, ako nema poslanja Duha – Uskrs nema smisla. Naglašavam da se Biblija ne cita kao roman ili povijesni pregled vec u sebi ima teološku poruku koju je pisac želio reci svojim citateljima. Bibliju treba tumaciti u kontekstu vremena u kojem je knjiga nastala.
Na primjer, Knjiga Postanka nastaje nakon babilonskog sužanjstva (6.st. pr. Kr.), a poruka koju pisac govori svojim suvremenicima je jasna. Bog je voditelj povijesti, Bog vodi svoj narod u Obecanu zemlju, Izrael je iznevjerio Jahvu, a On mu iznova oprašta i poziva ga k sebi. Cilj nije povijesno pripovijedanje vec teološka poruka. Pokušajmo se „prebaciti“ u mentalitet tadašnjeg covjeka, pokušajmo shvatiti kontekst u kojem pisac živi.
Betlehem. Davidov grad. Medu suvremenim biblicarima postoji struja koja kaže da se Isusovo rodenje dogodilo u Nazaretu, a ne u Betlehemu. Što je i moguce. Evandelist nema potrebu donositi povijesni dogadaj jer u vrijeme nastanka evandelja (1.st.) nije bilo sumnje u stvarno postojanje Isusa iz Nazareta. Takva razmišljanja javljaju se u doba racionalizma i kritickog ispitivanja Biblije. Tendencije koje žele pobuditi sumnju u stvarno postojanje Isusa Krista odavno su nadidene i više ne predstavljaju problem. Moramo biti svjesni da historiografija u onom vremenu nije historiografija u našem vremenu (a još i dan danas historiografija nije savršena i provjerljiva). Nadalje, Isusa Krista naziva se novim Davidom, „izdanak iz panja Jišajeva“ , iz loze Davidove. Upravo zbog toga evandelist smješta Isusovo rodenje u Betlehem, Davidov grad, „kucu kruha“ jer je Isus „kruh“ koji je sišao s neba. Neispravno je doslovno citanje Svetog pisma. U tu zamku upali su i mnogi prije Zeitgeista.
Astrologija. Život zapisan u zvijezdama. To baš i nije moje podrucje (ne citam horoskop ) . Osvrnuo bih se na tumacenje položaja zvijezda na 25.12. Tri sjajne zvijezde („Tri kralja“) koje su odlicno predstavljene u Zeitgeistu su znanstvena cinjenica, a „tri kralja“ u Novom zavjetu imaju drugo znacenje. Prvo, u GNT-u (Greek New testament), izvornom grckom tekstu u Mt 2,1 (jedini spominje dogadaj Bogojavljanja) uopce se ne spominju „tri kralja“ vec tri maga (grc. magoi – znaci mudrac ili astronom, poznavatelj zvijezda). Drugo, Matejeva zajednica za koju piše Evandelje su judeokršcani, dakle, Židovi koji su prešli na kršcanstvo. Poruka je jasna, nije to povijesni dogadaj vec ima teološko znacenje i poruku za judeokršcane koji su se teško ostavljali svog starog židovskog mentaliteta da je Bog samo Bog Izraelov. Matej ih želi uvesti u nov nacin razmišljanja, da se Bog objavio i poganima. Isus je umro za sve ljude.
Božic. Taj blagdan uveden je u IV. st. u Rimu. Proslava Isusova rodenja u pocetku se slavio 6. sijecnja (Bogojavljanje). Prelazak na 25. prosinca dogodio se pokršcanjenjem rimskih poganskih obicaja. Blagdan boga Sunca (25.12. – zimski solsticij, ravnodnevnica). To ne predstavlja problem za vjeru i nije nikakav dokaz plagijata. Sjetimo se propovjedi apostola Pavla u Ateni: „Tada Pavao stade posred Areopaga i rece: "Atenjani! U svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeci i promatrajuci vaše svetinje nadoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješcujem."
Broj 12. Vrlo cest broj u Bibliji. Dvanaest apostola simbol je 12 plemena izraelovih, a ne dvanaest zodiakovih znakova. Cudno da se nigdje ne spominje što su apostoli bili po horoskopu !
Križ. Postao je simbol kršcanstva jer je to mjesto gdje je Isus umro za nas. U ondašnjem mentalitetu križ je bio znak sramote, sramotne smrti, poniženja, muceništva... Sa Kristovom smrcu na križu, taj znak postaje znakom pobjede. Jedino je u križu nada, jedino je u križu spasenje. Što se tice govora o križu, Suncu, zvijezdama, vatri, vodi i ostalim elementima ciji se simboli koriste u kršcanstvu, a i drugim religijama, potpuno je opravdano i ne predstavlja problem. Jedini moguci govor o Bogu je analogni govor jer nemamo adekvatne (odgovarajuce) pojmove o Bogu. Iz tog razloga nastaju slike o Bogu kao Suncu koje sve obasjava... Što covjek vidi iz pojavnog (vidljivog) svijeta to preuzima i pridjeva Bogu. Kršcani nikad nisu govorili da je Sunce, promatrano kao zvijezda, nebesko tijelo - Bog. Sunce je slika, znak, pojam koji se pridjeva Bogu. Kao što život na zemlji nije moguc bez Sunca, tako i za kršcanina život nije moguc bez Boga.
Zlatno tele. Mnogi okolni narodi, narodi koje su Izraelci upoznali „usput“ kad su putovali prema Obecanoj zemlji bili su im vrlo primamljivi. Ti narodi nisu bili nomadi i stocari (što je niži oblik civilizacije) poput Izraelaca vec zemljoradnici. Bavili su se poljoprivredom i imali su viši stupanj kulture. Imali su i svoju religiju i svoja božanstva. Najcešce susrecemo boga Baala (hebr. ba'al: gospodar, gospodin). To je opce ime za zapadnosemitska božanstva, a prikazivao se u obliku bika (usp. Opci religijski leksikon). Nije im Mojsije rekao da ne smiju štovati zlatno tele jer je to „doba“ prošlo, vec Mojsije ima zadacu procistiti vjeru Izraelaca u jednoga Boga koji je na nebesima i to nikako nije neko tele. Proroci se žestoko bore protiv poganskih kultova koji su nasrtali u izraelsku religiju. Zbog toga su i gubili glave. Zanimljivo je i to da Zeitgeist uopce ne spominje proroke koji su srce i duša izraelskog naroda i kulta.
Godina ovna. „...zato Izraelci od tada trube u ovnujski rog...“ Ovo mi je smiješno komentirati, pa cu se suzdržati. No commment...
Isus. Ribe. Istina je da su evandelja prepuna govora o ribama i ribarima. Prvi apostoli bili su ribari, Isus hrani pet tisuca ljudi sa ribama i tako dalje... Ribe kao poganski simbol. U mnogim religijama riba je simbol vode, nositeljice života. U Feniciji je štuju kao božanstvo (Atargatis), a u Egiptu je riba sveta životinja. Pogani su imali mnoštvo simbola iz prirode, pa tako i ribe. Grcki naziv za ribu je ihthis. Kršcani su tu rijec uzeli kao akrostih: Iesus Hristos Theu (h)ios, Soter. Ako uzmemo prva slova dobivamo rijec iht(h)is, a akrostih znaci Isus, Krist, Božji Sin, Spasitelj. Zbog toga možemo na autima pronaci naljepnicu ribe, jer je to znak Isusa Krista, a ne zbog toga što je sad „doba ribe“.
Aeon. Age, doba, vijek. Ima korijen u grckoj rijeci (h)aionios, a znaci vjecnost. Istina je da su mnogi prijevodi Biblije uzeli rijec svijet, a to nije ni pogrešno. Aeon znaci i materijalni svijet, svemir, istodobno oznacuje i zlog, mocnog duha. Dakle, nema greške. To je slobodni prijevod, ali nije izgubio prvotno znacenje. U ovakve zamke padaju oni koji doslovno citaju Bibliju. Evandelist želi reci da ce Isus, po Duhu Svetome, biti s nama do svog ponovnog dolaska. Tada ce doci kraj Aeonu, ovom svijetu, a i zlom, mocnom duhu koji je u ovome svijetu.
Zeitgeist se ponovo vraca na Horusa. Što je tako zanimljivo u njemu, ne znam. To je jedna potpuno drugacija prica. Horus osvecuje oca (Isus objavljuje, otkriva svog Oca), Horusa se oslikava sa sokolovom glavom, dok Isus nema nikakvih veza sa pticama. Horusova majka zvala se Isis (cudno da nije imala neko ime koje pocinje sa „M“).
Tekst koji vrlo brzo leti preko ekrana djeluje zastrašujuce. Popis usporedbi kršcanstva i egipatskog Horusa kao dokaz plagijata kršcanstva. Slucajno sam zaustavio na jednom dijelu i imao sam što vidjet! Piše sljedece: Seb (otac), Isis (majka) i Horus (njihov sin) u Egiptu su bili štovani kao sveto trojstvo dok su u kršcanstvu Josip, Marija i Isus Presveto Trojstvo. Vrlo zanimljivo! Djeca na Prvoj pricesti uce da je Presveto Trojstvo – Otac, Sin i Duh Sveti. Dalje nisam htio ni citati. Mislim da nije vrijedno gubljenja vremena.
Noa. Opci potop. Postanak. Vec sam nešto rekao o podrijetlu i smislu Knjige Postanka. Dakle, nastala je nakon babilonskog sužanjstva. U babilonskom sužanjstvu Izraelci su upoznali tamošnju kulturu. Ep o Gilgamešu (Noa, Potop) i Enuma Eliš (Postanak) su mezopotamski mitovi koji su neminovno utjecali na nacin razmišljanja pisca. Preuzima iz tih starih mitova tematiku, ali za razliku od Enuma Eliša u Knjizi Postanka nema „više bogova“, nema svade izmedu bogova i ostalih mitskih elemenata. Teološka poruka Biblije mnogo je složenija i dublja od poganskih mitova.
Mojsije. Izvještaj knjige Izlaska o Mojsijevu rodenju i djetinjstvu je najvjerojatnije legendaran kao i rodenja mnogih drugih velikana. Primjer je jedna legenda o svetom Franji Asiškom za kojeg se kaže da je roden na slamici u podrumu svoje kuce poput Isusa u štalici. Prilicno smo sigurni da se to nije tako dogodilo, ali poruka je jasna: Franju su nazivali Alter Christus, što znaci drugi Krist, a iz toga je proizašla ova legenda. Znaci, i u bližoj prošlosti vidimo legendarne elemente u životopisima stvarnih, povijesnih licnosti. (Primjer su i legende o Slavku i Mirku te Bošku Buhi koji je bacao granate brat – bratu 200-tinjak metara i to u ležecem položaju .) Dakle, ovo su pojedinosti za koje se ne treba hvatati. Nema smisla.
Justin mucenik. Ono što kaže Justin analogno je onom što kaže apostol Pavao u Djelima apostolskim (vec navedeno u tekstu gore). To je dio inkulturacije kršcanstva u pogansko – helenisticki svijet. Kako približiti kršcanstvo poganima? Isto kako je i Isus nama približio Oca – govorom u prispodobama, slikama koje su nama ljudima razumljive i koje smo vec prije susretali u životu, prirodi.
Josip – prototip Isusa. Tipologija je jedan od modela tumacenja Biblije. Stari zavjet prototip je Novog zavjeta. Starozavjetne licnosti, osim Josipa koji je prodan od brace, u tipološkom citanju Biblije imaju upravo tu ulogu. To ne predstavlja problem.
Konstantin. Politika. Ako je kršcanstvo bilo politicki prihvatljivo, zašto su onda bili progoni. Zašto to Zeitgeist ne spominje. Iako Konstantin ima velike zasluge za kršcanstvo, Nicejski sabor 325. godine mu je malo „srezao krila“ jer je želio pretvoriti kršcanstvo u stvar cara i politike. No nije baš tako išlo. Crkveni oci to nisu dopustili, ostali su vjerni Crkvi i Kristu.
„Mracni“ Srednji vijek. Inkvizicija. To je jedna od zanimljivijih tema. Ljudi se vole razbacivati frazom „mracni srednji vijek“ bez sagledavanja cinjenica. Krenimo od politicko-društvenog plana. Porezi su bili manji, jeftinije cestarine i mostarine, školstvo se više razvijalo nego danas. Što se tice Crkve u Srednjem vijeku, ona je bila svjetla tocka. Srednji vijek dao je najvece umove, mistike, razvija se školstvo (u Hrvatskoj se istakao A. Kažotic u 13.st. koji je otvorio katedralnu školu koju su mogli pohadati i siromasi), sveucilišta, znanost.
Inkvizicija. Trajala je od 13. do 18. stoljeca. Na Crkvu je spadao istražni postupak, je li se radi o herezi, a na državu je spadao kažnjenicki postupak. Razlikujemo papinsku, rimsku i španjolsku inkviziciju. Na papinsku spada 1000 žrtava, a na španjolsku 350 000 spaljenih na lomaci. Potrebno je shvatiti kontekst vremena. Kršcanstvo je bila državna religija. Napad na kršcanstvo bio je ujedno i napad na državu, a znamo kako država postupa sa onima koji ne dijele njihovo mišljenje. Da me ne shvatite krivo, ne opravdavam te cine. To je najveca degradacija ljudske osobe i slobode u povijesti, a Crkva je imala prste u tome. Iako je vjera u kršcanstvu oduvijek bila stvar slobode izbora, u ovom kontekstu bila je i stvar politike i zamucenih pogleda na vjeru. Kad netko predbacuje Crkvi inkviziciju, za koju se pokajala i javno ispricala, uvijek volim spomenuti Francusku revoluciju koja je u samo šest godina (1789. – 1795.) „pomela“ oko 2 000 000 ljudi, svojih sunarodnjaka u ime njihovog „boga“ – ljudskog RAZUMA, pod geslom jednakost, bratstvo, sloboda! Zanimljivo, tragicno, tužno, a najžalosnije je upravo to što je francuska revolucija danas simbol slobode. Amen!
Odgovornost. Kršcanstvo upravo naglašava odgovornost za sve stvoreno. Ekologija svoje korijene vuce upravo iz kršcanstva. O odgovornosti za bližnjega da i ne govorim. Kad u knjizi Postanka Bog kaže ljudima da napuce zemlju i sebi je podlože ne znaci da je izgaze, iscrpe, unište vec da gospoduju. Gospodar brine za svoje imanje i povjereno mu blago.
Dijalog. Strah od debata. Ono što kaže Zeitgeist da se kršcani boje debata donekle je istinito, ali zbog cega? Normalno je da se bojiš debata kad ne vladaš podrucjem oko kojeg se vodi debata. Neznanje je najveci problem kršcana. Nepoznavanju kumuje nezainteresiranost. Koliko kršcana je procitalo Bibliju? Koliko ih cita dokumente Crkve? Nažalost, mnogi kršcani ostaju na razini vjere „prve pricesti“ i tu leži problem. Teolozi i kršcani koji poznaju svoju vjeru ne boje se debata i konfrontacija sa onima koji je napadaju. U Svetom pismu nalazimo i zadatak svih kršcana. U 1 Pt 3, 1-15, apostol poziva da svaki mora dati „razlog nade koja je u njemu...“ Biti uvijek spreman na odgovor i dijalog. Naš je problem neznanje i zbog toga nas ovakvi Zeitgeistovi mogu izbaciti iz takta, produbiti sumnju i ostaviti nas praznima. Spomenuo bih još samo aferu La Sapienza gdje znanstvenici nisu htjeli primiti papu Benedikta. Tko tu nije bio spreman na debatu? Znali su oni dobro s kime bi imali posla. Ako niste znali, naš papa se razumije i u nuklearnu fiziku!
2. dio. Velike svjetske zavjere i laži. Ovaj drugi dio Zeitgeista je provjerljiviji, moguce ga je dokazati. Mogu reci da sam suglasan sa vecinom toga što je prikazano u ovom dijelu. Cinjenice se ne mogu zanijekati. Na takav stav potaknut sam dogadanjima u Lijepoj Našoj. Rat u kojem smo branili svoje domove žele proglasiti napadackim i genocidnim, Haški zatvor i naši heroji u njemu. Sude nam jer se ne uklapamo u njihov svijet, jer u našem narodu još uvijek ima vjere koju žele izbrisati i proglasiti glupošcu. Kad se odreknemo vjere, naslova „predzide kršcanstva“, kršcanske tradicije na kojoj su naši oci stoljecima gradili hrvatsku kulturu i mentalitet, bez koje bi naš narod bio neprepoznatljiv, tada i ne zaslužujemo ništa drugo nego da propadnemo, da nas izbrišu sa lica zemlje. Sotona se boji Boga, izgubio je bitku pod križem, izgubit ce i u Hrvatskoj, kako je rekao naš blaženik Alojzije Stepinac, a povijest se ponavlja!
Dosta o politici. Svi znamo kako funkcionira – tko jaci, taj tlaci! Suprotno od Države kakvu je predlagao Platon ili Augustin oplemenjenu sa kršcanskim elementima. Vratio bih se na prvi dio Zeitgeista gdje se žestoko napada religija. Zanimljivo je to što se opcenito govori o religiji kao „opijumu naroda“ i najvecoj prijevari u povijesti, a obraca se samo kršcanstvu. Kršcanstvo je krivo za sve, a što je najgore, to je samo plagijat egipatskih mitova pomiješan sa skrivenim astrološkim porukama. Zeitgeist zamagljuje um i ne gleda na situaciju objektivno nego iz osobnih frustracija i ogorcenosti. Što je sa dobrim stvarima koje je donijelo kršcanstvo, revolucijom ljubavi koja je skrivena u Starom zavjetu, a otkivena u Novom. Revoluciju ljubavi nije donio Jimi Hendrix, John Lennon i hipijevski pokret. Bio je to Isus Krist, 2000 godina prije njih. Ovi gore navedeni su je samo iskrivili pod izlikom slobode koja je postala ropstvo. Covjek je stvoren na sliku Božju, kao slobodno bice koje ima slobodu odabira, a Bog te nece satrti kamenom plocom dekaloga ako pogriješiš. Bog je milosrdni Otac, a to je nagašeno upravo u korizmi kada covjek intenzivnije razmišlja o sebi i onome što ga udaljuje od Boga i njega samoga. Procitajte proroka Hošeu, Jeremiju, Izaiju, Jonu ili bilo kojeg drugog proroka. Nije Bogu do smrti grešnikove nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi!
3. dio. Cipovi. Treci dio Zeitgeista ima prorocku notu i donekle je istinit. Masovni mediji (Internet, TV, novine, radio) djeluju na covjekovu psihu. Stvara se „javno“ mišljenje koje ustvari nije javno, tj. slobodno vec nametnuto i izmanipulirano. Covjek postaje dio mase, a zakon mase nam je svima poznat. Kršcanstvo upravo poziva covjeka da razmišlja kriticki, da se postavi svakom ogranicenju slobode i ljudskih prava. Kršcanstvo poziva vjernike da se ne suoblicuje ovome svijetu. Tu je još jedna kontradiktornost Zeitgeista koji religiju, svjetske mocnike i mass medije stavlja na istu stanu protiv... covjeka.
Što se tice cipova koji bi se ugradivali u ljude, vrlo je bliska buducnost. Sjetimo se Joulesa Vernea koji je u svojim SF romanima govorio o podmornicama i ostalim napravama koji su se ubrzo nakon toga i realizirale, a tada su izgledale smiješno i nedostižno.
Jedna vlada. Jedna vojska. Jedna banka. To nije ništa novo. Svi veliki osvajaci imali su isti cilj – zagospodariti svijetom. Covjek se od onda nije puno promijenio, samo što danas vec neki imaju tu prednost, a to je najbogatija država na svijetu! Moc kvari ljude, kako kaže Zeitgeist. Mislite da su se Afganistan, Irak, Vijetnam, i ostali ratovi dogodili kako bi „Veliki dobrocinitelji i zaštitnici mira i slobode“ spašavali potlacene narode. Toliko caknuti nismo. Prevlast nad svijetom se dogada polako i ucinkovito, ne toliko oružjem i atomskim bombama koliko kontrolom osjecaja i uma. Oružje je tu ukoliko bi se netko pobunio, iskocio iz mase. Osjecaji su danas najvažnije u covjeku. Sve se bazira na osjecajima, koji su nestalni i prevrtljivi, a najlakše je njima kontrolirati i upravljati.
U cijelom govoru o cipu, najzanimljiviji je završetak, a kaže da je najžalosnije to da nece biti nametnut prisilom vec ce ga ljudi sami željeti. Primjer za takav nacin razmišljanja je i Big Brother gdje ljudi vole biti nadgledani od javnosti, a ta javnost je još jadnija. Covjek se otuduje od sebe samoga, analogno tome, udaljuje se i od Boga, Istine, slobode...
Zeitgeist djeluje zastrašujuce pesimisticno, no na kraju ne daje prijedlog. Što nam je ciniti? Covjek ostaje prazan, prazniji no ikad. Poljuljano mu sve u što je do sad vjerovao. No zapita li se koji je smisao Zeitgeista? Koja mu je namjera? Istina ce vas osloboditi! Osjecaš li se osloboden od „svega“? Jesi li odahnuo nakon Zeitgeista i rekao:„konacno sam slobodan!“ – Ne bih rekao. Covjek se ne može pomiriti da je „bacen“ u ovaj svijet da trpi, pati i da mu svi lažu o svemu. Ne! Covjek je stvoren sa namjerom. Osjecamo li to? ili smo samo animal rationale, životinja s razumom.
Zeitgeist nas potice da razmišljamo o svojoj vjeri, da preispitujemo koliko poznajemo Onoga kome smo povjerovali. To je vrlo pozitivno i poželjno (osim onog crtica na pocetku) koji je neprihvatljiv, ali i on nam može biti test koliko ljubimo svoje neprijatelje. Pitati se o vjeri, sumnjati u Boga uopce, postavljati si teodicejsko pitanje: zašto Bog dopušta zlo u svijetu, je normalna faza svakog religioznog života. Potrebno je posvijestiti si svoju ogranicenost i malenost, kako kaže poznati filozof i znanstvenik Blaise Pascal: „covjek je trska, ali trska koja misli!“
Moramo biti svjesni da se Božje postojanje ne može znanstveno dokazati, a ni zanijekati. Upravo zato je potrebna vjera. Kod dokaza vjera nije potrebna, 2+2=4, i to je tako vjerovali mi to ili ne. Vjera je pouzdanje, a iskustvo pouzdanja u neku osobu svi imamo. Uvijek postoji doza sumnje. Za vjeru je potreban skok u neistraženo, nepoznato. Jesmo li spremni na taj skok?
Ja i dalje, unatoc Zeitgeistovima, ostajem uz Krista, slab, grešan, jadan, ali i radostan i ljubljen, a vi...
fra Petar Horvat
[email protected]
Muško
Žensko
Nebitno
