Koliko ste u stanju trajati u ljubavi?

svojedobno smo u srednjoj školi imali priliku poslušati predavanje čovjeka koji je završio filozofiju, tema je bila, otprilike - ljubav.
objasnio nam je čovjek da u svakoj vezi ima onaj koji voli i koji je voljen. moglo bi se reći da ima nešto u tome.

DanicaV je napisao/la (Pogledaj post): › svojedobno smo u srednjoj školi imali priliku poslušati predavanje čovjeka koji je završio filozofiju, tema je bila, otprilike - ljubav. objasnio nam je čovjek da u svakoj vezi ima onaj koji voli i koji je voljen. moglo bi se reći da ima nešto u tome.

ne sjećam se da sam nekom predavao tu temu...

gazda777 je napisao/la: › ne sjećam se da sam nekom predavao tu temu...

da li to znači da si završio filozofiiju i/ili si predavao na nekoj srednjoj školi (ne mislim pri tome na druženje sa srednjoškolkama na kavi..... )

a meni nisi ni mogao predavati ako ti je godište točno.

deer_hunter je napisao/la (Pogledaj post): › volim već punih deset godina, iako mi se to baš i nije proporcijalno vratilo... al nije me briga. sama pomisao na njega mi je dovoljna da se rastopim, a kad se sretnemo redovito mi poskoči srce... mmm još uvijek gajim nadu....

Eh, sad bar znam da nisam usamljena u tome... Iako je to poprilično teško.. Pogotovo ako ga, kao ja, vidiš svaki dan, čuješ, družite se, povremeno sexate i sve to skupa.. i još smo i bili u vezi.. Ne znam da li da odustanem ili da se borim još uvijek, a opet ako nekoga voliš kada reći dosta!? A volim... jako.. prejako.. i on to zna, i postoji neka vrsta ljubavi i s njegove strane, ali je sve to skupa prekomplicirano i trenutno ne izvodiva veza, nažalost zbog neke treće osobe.. A ja bi dala sve na svijetu da opet bude samo moj.. patetika živa, znam, ali bolje i lažna nada nego nikakva.. Bar tako kažu..

Uhhh deset godina je puno za nadati se... doduše, kad si dozvoliš podgrijavanje nade, vrijeme proleti...

A ovo "bolje lažna nada nego nikakva" - to još u životu nisam čula!

Eh, ja jesam i to nekoliko puta previše..

Eh i možda je bitna napomena, da ovaj moj emocionalni cirkus traje tek/već (ovisno o stajalištu) 13 mjeseci..

Loona, bježi od tog! Vjeruj, nije dobro, ne pitaj zašto - znam, prošla sam svojevremeno nešto slično. I samo izgubila godine. Kad sam otvorila oči i sagledala sve onako čisto, vrijeme više nisam mogla vratiti. A ni sve ono (one) drugo što sam propustila u tim godinama truda, krpanja, voljenja i nevoljenja.

Zaboravih, svatko će se (i muškarac i žena) potruditi da spasi vezu za koju misli da je vrijedna truda. Dakle, sam čin trpljenja u ovom kontekstu ne donosi i ne znači ništa.

ozana je napisao/la (Pogledaj post): › Zaboravih, svatko će se (i muškarac i žena) potruditi da spasi vezu za koju misli da je vrijedna truda. Dakle, sam čin trpljenja u ovom kontekstu ne donosi i ne znači ništa.

ne slažem se. veza koju treba spašavati, nije vrijedna da bude spašena.

gazda777 je napisao/la: › ozana je napisao/la (Pogledaj post): › Zaboravih, svatko će se (i muškarac i žena) potruditi da spasi vezu za koju misli da je vrijedna truda. Dakle, sam čin trpljenja u ovom kontekstu ne donosi i ne znači ništa. ne slažem se. veza koju treba spašavati, nije vrijedna da bude spašena.

Varaš se. Svaka veza zahtijeva trud - u trenucima prve zaljubljenosti možda nešto manje, kasnije, kad nalete problemi, možda nešto više. Pritom se ne misli na spašavanje u onom "zadnja slamka" smislu, već samo u ulaganju nešto više napora da sve i dalje teče glatko.

Baš tako - svaka veza zahtijeva truda... puno.. pa i prijateljska veza, roditeljska, bilo koja u kojoj se nalazi barem dvije osobe..
Ali mi svi uporno pokušavamo promijeniti onu drugu stranu ili sebe.. A to tek ne ide.. Treba se truditi živjeti i prihvaćati one oko nas kakvima jesu.. Jer veza je samo pitanje kompromisa.. I tko će činiti više a tko manje u tim kompromisima. Idealno rješenje bilo bi 50:50, no znamo da to uglavnom nije tako i realno je za očekivati da će u vezi biti nesretniji onaj koji čini više ustupaka i odustaje od nekih svojih načela zbog druge strane, naravno samo ako to ta druga strana ne zna cijeniti..

Eh, Ozana, da bježim, ha? Ma bježim ja, al se spotaknem i padnem svaki puta kad krenem.. Noge vuku u jednu stranu a srce u drugu.. Tu je problem..
Čak pokušavam i ne propuštati sve one druge koji naiđu.. Al od njih uzmem uglavnom ono tjelesno.. i svaki se put razočaram i ostanem prazna iznutra jer sex nije ono što mi fali.. Fali mi onaj zagrljaj i osjećaj ispunjensoti, buđenje s njim ujutro, osjećaj da nekome pripadaš.. i ne mogu zaboraviti kako je to bilo s njim...
No i dalje se nadam dvije stvari... da ćemo možda opet biti zajedno ili da će naići netko drugi tko će mi pružiti sve to..
Pa ima li kandidata?

Alana Bates je napisao/la: › Varaš se. Svaka veza zahtijeva trud - u trenucima prve zaljubljenosti možda nešto manje, kasnije, kad nalete problemi, možda nešto više. Pritom se ne misli na spašavanje u onom "zadnja slamka" smislu, već samo u ulaganju nešto više napora da sve i dalje teče glatko.

Mozda "trud" nije bas dobra rijec u ovom smislu. Razumjevanje ili zdrav razum, osjecaj za sredinu? Trud zvuci kao teski rad. Ako je u pitanju teski rad onda treba postaviti drugo pitanje...

...mislim da je u svakoj vezi, a pogotovo onoj koja baš i ne teče glatko, potreban dogovor i kompromis...uz ljubav, naravno...

DanicaV je napisao/la: › objasnio nam je čovjek da u svakoj vezi ima onaj koji voli i koji je voljen. moglo bi se reći da ima nešto u tome.

Ovo je zaista zanimljiv fenomen... zar ne postoji nesto obostrano?! damn...