Žene se sve više boje braka!!!

eto, ja sam jedinica (spletom okolnosti, moja je mama oduvijek htjela imati 4ero djece) i neću te sad odmah napasti

činjenica je da se razmaženost puno lakše uoči kod jedinaca,jer se odmah krivi to što su jedinci...
ali tko će razmaziti djecu taj će ih razmaziti...nekad je razmaženo prvo dijete, nekad posljednje, nekad ono koje je bolesno ili sl...

osobno, bila sam voljeno dijete i maženo, ali ne razmaženo...iako sam bila jedinica, nisam dobivala stvari na dlanu i jako sam zahvalna roditeljima zbog toga...

voljeti djecu i maziti ih, nije isto što i razmaziti...
voljeti djecu znači dati im osnovu da mogu sami u životu, a ne pisati zadaće umjesto njih i sl.

Vecinom su ramazeni jedinci imucnijih i prezaposlenih roditelja, koji se nemaju vremena/volje/zelje brinuti o njima kako treba, pa im umjesto ljubavi daju novac i stvari, o tome ja pricam. Ponekad su to djeca roditelja koji su dosta kasno postali roditelji po prvi puta (recimo nakon 35-e). Slazem se s onim da tko ce razmazit djecu, taj hoce, bilo kako bilo i ja mislim da je i kod nas nastupio trend sve kasnijeg stupanja u brak . (moja je majka u mojim godinama imala i mene i brata, a ja sam tek u 1,5 godisnoj ozbiljnoj vezi)

Janis je napisao/la (Pogledaj post): › bilo kako bilo i ja mislim da je i kod nas nastupio trend sve kasnijeg stupanja u brak . (moja je majka u mojim godinama imala i mene i brata, a ja sam tek u 1,5 godisnoj ozbiljnoj vezi)

koliko je to trend, a koliko splet okolnosti, mogla bi biti već druga tema...

imam osjećaj da se sad ljudi žene ili sa 19 (ono: cura ostane trudna) ili iza 25, dapače 30...
nekada su se ljudi puno kraće školovali i normalno je bilo vjenčati se...nije bilo istitucije "življenja" s nekim...ili brak ili ništa...
sada su stvari ipak drugačije...
npr. nema šanse da bih se ja za nekoga udala , a da nisam prvo s njim živjela neko vrijeme...

1step2far je napisao/la: › Mene možda najviše plaši kolotečina u braku, kućanske obaveze plus poslovne obaveze i nedajBože smanjenje seksualnog života. I ugađanje svima, samo ne sebi. Ne znam, možda sam jednostavno sebična, ali, tak je kak je.

Mislim da je to razuman strah, ili razmisljanje. Oni koji misle da se to njima ne moze dogoditi su jednostavno nesvjesni da je zivot nepredvidiv i da se neke stvari ne mogu isplanirati i odrzavati bas onak kako smo si zamislili.

Mislim da je najvaznije s osobom za koju se udas ili s kojom zivis , imati dobru komunikaciju prije svega. Postovanje i komunikacija. Ja i moj muz imamo to neko nepisano pravilo da nikada ljuti ne idemo spavati - znaci, svadje i prepirke dovrsimo do povecerja. I odmah je sve lakse ).
I mislim da bi nam bilo dobro moramo se nekada za to i svojski potruditi u braku, a ne dopustiti da nas voda nosi. Potruditi se. Tko ti danas kaze:a cuj, nekad cete se morat debelo potrudit da bi ostali zajedno i ne digli ruke ni od samih sebe ni jedno od drugog?
I ne mislim da si sebicna, mislim da imas pravo. Najprije treba samog sebe dozivjeti i potrudit se da spreman udjes u brak. Ako imas nedoumice i osjecaj da puno toga jos nisi napravila za sebe, onda se bolje ne udavati. Premda i sam brak daje jako puno prostora za Sebe, za napredak, za mijenjanje. Iskreno, da sam znala da je ovako dobro u braku, ja bi se i ranije udala! Samo da smo imali uvjeta moj muz i ja.

1step2far je napisao/la: › Mene možda najviše plaši kolotečina u braku, kućanske obaveze plus poslovne obaveze i nedajBože smanjenje seksualnog života. I ugađanje svima, samo ne sebi. Ne znam, možda sam jednostavno sebična, ali, tak je kak je.

Možemo se uhvatiti ruku pod ruku.. I ja se isto tako osjećam, ali ne znači da se to neće promijeniti.. i skoro mi je 30, gledam oko sebe ljude kako se žene i udaju, mojih godina, mlađi i dijelom im zavidim a dijelom se nikako ne mogu zamisliti u toj situaciji..

Loona je napisao/la (Pogledaj post): › ...gledam oko sebe ljude kako se žene i udaju, mojih godina, mlađi i dijelom im zavidim a dijelom se nikako ne mogu zamisliti u toj situaciji..

to je to..."should I stay or should I go?" situacija...i bi i ne bi...

Loona je napisao/la: › Možemo se uhvatiti ruku pod ruku.. I ja se isto tako osjećam, ali ne znači da se to neće promijeniti.. i skoro mi je 30, gledam oko sebe ljude kako se žene i udaju, mojih godina, mlađi i dijelom im zavidim a dijelom se nikako ne mogu zamisliti u toj situaciji..

Na cemu im zavidis? Na ljubavi? Zbog cega se ne mozes zamisliti u to situaciji? Imas osjecaj da jos nisi napravila sve sto si htjela, a moze se samo ako si solo?!

Onda nije problem brak, nego tvoja (ili bilo cija)nespremnost nezrelost za vezu. U tom slucaju je svakako bolje skratiti muke i ne zavaravati sebe i drugoga kako si spremna na zajednicki zivot.

Svi mi zelimo biti voljeni, svi mi zelimo imati one pozitivne refleksije veze, ljubavi, osjecaja da smo voljeni, pa i redovitog snosaja. Ali to iziskuje odredjene zrtve, iziskuje promjenu nacina gledaja na stvar - vise nisam "ja", nego "mi" (koliko god to pateticno zvucalo). No, i u vezi se moze naci dovoljno mjesta za sebe, ali manje nego kad si solo.

Mislim da je glavni problem u vecini veza upravo ta "neizivljenost", to zavaravanje sebe i drugoga pricom o nekakvoj vezi, laznoj stabilnosti, igranju braka i ljubavi s figom u dzepu. U vezi u kojoj se jedan od partnera ne osjeca ispunjeno i ne osjeca potpuno - bolje je ne biti.

Redoviti snosaji i ad-hoc ljubav se mogu naci i uz puno manje emocionalne zrtve. Zato se treba iziviti dok si mlad, proci od nemila do bestraga, probati, popiti i pokarati sve sto se dade i uciniti sve sto treba - tek nakon toga se moze uci spokojno u vezu i to s osobom koja podjednako zna sto zeli.

Sve ostalo je obicno navlacenje nezrele emocionalne kozice...

Tako nekako.. imam više ciljeva zacrtanih prije braka, ali opet tko mi garantira da se neću udati sutra..
(odgovor bio namijenjen Papucharici)..
Na post ispod mi se ne da sad odgovarati, ali ima nešto i u tome, iako i nije baš tako..

Leteci mungos je napisao/la: › Redoviti snosaji i ad-hoc ljubav se mogu naci i uz puno manje emocionalne zrtve. Zato se treba iziviti dok si mlad, proci od nemila do bestraga, probati, popiti i pokarati sve sto se dade i uciniti sve sto treba - tek nakon toga se moze uci spokojno u vezu i to s osobom koja podjednako zna sto zeli. Sve ostalo je obicno navlacenje nezrele emocionalne kozice...

Što misliš da je moguće tako živiti i poslje se pošteno udat e mislim da nebu išlo ,možeš nekog uličara pokupit ali poštenog čovjeka nikad nećeš naći jel licemjerje ne prolazi .
Neslažem se da u životu treba sve probati i iživljavat se kao da će ti nešto pobjeć .

MNOWAR je napisao/la: › Što misliš da je moguće tako živiti i poslje se pošteno udat e mislim da nebu išlo ,možeš nekog uličara pokupit ali poštenog čovjeka nikad nećeš naći jel licemjerje ne prolazi.

Mislim da je to postenije, nego se za udati/ozeniti s figom u dzepu i mislju kako "se jos puno toga mora napraviti".

Sto se tice postenja, ne vidim zasto onaj tko je probao sve i svasta ne bi mogao biti posten. Ako je igrao cisto i s otvorenim kartama - posteniji je od svim onih sto su u svojim "savrsenim" tinejdzerskim vezicama ili simulacijama braka boli ili se nabadali sa strane.

Citat: › Neslažem se da u životu treba sve probati i iživljavat se kao da će ti nešto pobjeć .

Onda se slazemo da se ne slazemo. ;-)
IMHO, u zivotu treba probati aspolutno sve sto se zeli, a sto ne narusava slobodu i stabilnost drugih.

Leteci mungos je napisao/la: › MNOWAR je napisao/la: › Što misliš da je moguće tako živiti i poslje se pošteno udat e mislim da nebu išlo ,možeš nekog uličara pokupit ali poštenog čovjeka nikad nećeš naći jel licemjerje ne prolazi. Mislim da je to postenije, nego se za udati/ozeniti s figom u dzepu i mislju kako "se jos puno toga mora napraviti". Sto se tice postenja, ne vidim zasto onaj tko je probao sve i svasta ne bi mogao biti posten. Ako je igrao cisto i s otvorenim kartama - posteniji je od svim onih sto su u svojim "savrsenim" tinejdzerskim vezicama ili simulacijama braka boli ili se nabadali sa strane. Citat: › Neslažem se da u životu treba sve probati i iživljavat se kao da će ti nešto pobjeć . Onda se slazemo da se ne slazemo. ;-) IMHO, u zivotu treba probati aspolutno sve sto se zeli, a sto ne narusava slobodu i stabilnost drugih.

UUUUUUUU a što to trebaš napravit pa da ulaziš u brak onako sa takvom mišlju ,opravdano je samo ako ljudi tjraju karijeru (doktorat,koje kakve specijalizacije )pa zbog toga se jednostavno odriču braka ,možda ljudi oče putovat svjetom ima i takvih 3-4 god poslje faxa putuju po kugli ,za takve se stvari može reč da ih treba napravit prije nego uđeš u brak a ova fukarija po gradu sa mjenjanjem partnera pokazuje samo koliko se ljudi iživljavaju i koliki su mediokriteti ali za sve to postji cijena koju je potrebno platit .
Ljudi koji mjenjaju prtnere kao cigan konje zapravo neće doći do nikakvog zadovoljstva i spoznaje samo pokazuju da se boje pokzat osjećaje ,neunose ništa u vezu ,dokazuju sebi da su oni nesto a nisu ništa nego obični kompleksaši ,da neznaju što hoće jer nemaju nikakvih kriterija pri odabiru i onda bi na kraju poslje svega da neko ima milosti prema njima .

sve je stvar kakav odnos imash sa partnerom, taj papir sto se potpise ne bi trebao dovesti do znacajnih promjena;
a slobodu mozes izgubiti i hodajuci s nekim tko ti ju je uzeo

mislim da je pravo vrijeme za brak oko 40-te, ali tad je kasno za djecu.. ma, nema ljubavi, samo prolazne zaljubljenosti..prava ljubav je ona usmjerena djeci!

Vjerujem u ljubav, ne vjerujem u brak.

Imam previše iskustva i poznajem previše vršnjaka koji su u braku i:
a) nesretni, debeli i inertni na kaučima - dakle neživi (50 %)
b) sretni i nevjerni (30 %)
c) sretno razvedeni (15 %)
d) sretni (5 %)

nije to baš jedina životna opcija, alooo!
bijaše nekoć kad su žene bile niža vrsta, koja nije imala sredstava za život i morale naći muža da bi preživjele
danas je to stvar izbora i potrebe za produženjem vrste, bar ako se mene pita, jer bi me želja za djecom mogla navesti na udaju, ali ništa drugo