Koliko ste u stanju trajati u ljubavi?

joooj ljudi ne znam što bih vam rekla...ljubav je jako bolna i kažu da ako ne boli nije ljubav...ali moje stajalište je još malo ekstremnije...ljubav ne postoji...
postoji sviđanje, bilo to fizičko ili ti se netko sviđa kao osoba, ili oboje, postoji strast, postoji prijateljstvo koje je produbljeno nekom bliskošću...ali što je ljubav...

nije da filozofiram, ali sada sam stvarno izgubila vjeru u to...mislila sam da jednog dana nađeš osobu koja će ti odgovarati i s kojom ćeš se razumjeti i osjećati sigurno...biti joj najbolji prijatelj i dijeliti najintimnije trenutke s njom...i da ćeš joj konačno moći dati sve od sebe...svoj zadnji djelić sebe i da će ona to znati cijeniti i prepoznati i da će ta "ljubav" biti jača od bil čega...jednostavno da kad pogledaš toj osobi u oči vidiš sebe i samo sebe i obrnuto...
možda previše dramim ali mislim da sam došla do stupnja te ajmo reć "ljubavi" i vjerovala sam da mi je to uzvraćeno...a ako ne uzvraćeno onda barem da je prepoznato i da se cijeni...bila sam u zabludi...
svi moji osjećaji izigrani su, iskorišteni i bačeni.........

tako da ne vjerujem više u ljubav....osjećam se kao pola osobe...i to zbog osobe kojoj sam dala sve u više nego što ona misli i s kojom sam vjerovala da ću ostati jaaaaako dugo...

al eto...shit happens...

a kao odgovor na ono pitanje, početno mislim...zauvijek...bar sam to mislila

ps:sori na dugačkom postu

Istina je stvarno da te jedno razočarenje, ali pravo razočarenje, tipa ovog tvog gore, uistinu može baciti svjetlosnu godinu nazad! ...i da je potrebno stvarno puno da se vratiš u normalu..Sve je dobro dok kontroliraš sve, a hebeno je kad nemaš izbora.
Al eto, ono sto je dobro je, prihvatiti da se takve stvari jednostavno događaju.. Resetiraš osjećaje i ajmo dalje

Neznam možda sam premlada da kažem to ali kada nađeš pravu osobu koja ti odgovara u svemu onda se stvarno može trajati dugo, naravno ako je to obostrano,i takve situacije postoje al su samo veeelika rijetkost.

Moja definicija zaljubljenosto i ljubavi je da je zaljubljenost dok ti nevidiš mane svoga partnera,zanči poistovjećuje se sa zaluđenosti a ljubav je kad ti primjetiš mane svoga partnera i naučiš ih prihvatot takve kakve jesu.
Kad ih više nepodnosiš znači da to više nije to,barem se meni tako dogodilo:-(

blueberry je napisao/la: › ljubav je kad ti primjetiš mane svoga partnera i naučiš ih prihvatit takve kakve jesu.

slažem se...

da...prihvatiš njegove mane i zavoliš ga baš zbog njih...a onda...ispadne da je bio savršen i da si ti ta manjkava i da on može bolje od tebe...heh...

mislim da se ništa ne može definirati jer je život prenepredvidljiv...uvijek te odvede u nekom smjeru za koji nisi znao da postoji...ili nisi mislio da je moguće da ode u tom smjeru...

zeko je napisao/la: › joooj ljudi ne znam što bih vam rekla...ljubav je jako bolna i kažu da ako ne boli nije ljubav...ali moje stajalište je još malo ekstremnije...ljubav ne postoji... postoji sviđanje, bilo to fizičko ili ti se netko sviđa kao osoba, ili oboje, postoji strast, postoji prijateljstvo koje je produbljeno nekom bliskošću...ali što je ljubav... nije da filozofiram, ali sada sam stvarno izgubila vjeru u to...mislila sam da jednog dana nađeš osobu koja će ti odgovarati i s kojom ćeš se razumjeti i osjećati sigurno...biti joj najbolji prijatelj i dijeliti najintimnije trenutke s njom...i da ćeš joj konačno moći dati sve od sebe...svoj zadnji djelić sebe i da će ona to znati cijeniti i prepoznati i da će ta "ljubav" biti jača od bil čega...jednostavno da kad pogledaš toj osobi u oči vidiš sebe i samo sebe i obrnuto... možda previše dramim ali mislim da sam došla do stupnja te ajmo reć "ljubavi" i vjerovala sam da mi je to uzvraćeno...a ako ne uzvraćeno onda barem da je prepoznato i da se cijeni...bila sam u zabludi... svi moji osjećaji izigrani su, iskorišteni i bačeni......... tako da ne vjerujem više u ljubav....osjećam se kao pola osobe...i to zbog osobe kojoj sam dala sve u više nego što ona misli i s kojom sam vjerovala da ću ostati jaaaaako dugo... al eto...shit happens... a kao odgovor na ono pitanje, početno mislim...zauvijek...bar sam to mislila ps:sori na dugačkom postu

eee ne znam...ja vjerujem u ljubav i mislim da postoji....samo što je neki ljudi nisu osjetili ...a možda ni neće...teško je naći pravu ljubav...aaaa zašto ne vjerovati u ljubav zbog jedne osobe koja vjerojatno ni sama ne zna što je to....niti te zna cijeniti...nekad jednostavno ljudi nisu stvoreni jedno za drugo...i onda shvatiš da to nije bila "ljubav"....gle primjer...nekome vjeruješ i taj neko te iznevjeri jako...jel to sad znači da više nijednoj osobi nećeš potpuno vjerovati???pa tako i ljubav ako te jednom razočara...zašto bi zbog tog jednog puta mislila da ne postoji???uostalom nije te razočarala ljubav nego ta osoba...

Anita_os je napisao/la: › Resetiraš osjećaje i ajmo dalje

tako nešto otprilike...

heh prijateljičice...vjeruješ u ljubav jer se sada osjećaš voljeno...i zato što ti voliš, ali kada bi te ta osoba sada tako razočarala vjerojatno bi na kraju okrivila ljubav...jer ta osoba je razlog zašto ti osjećaš ljubav...i kada ona ode ode i ta ljubav...bar s vremenom ako ne odmah...

ali si u pravu što se tiče toga da nije bila to ljubav ako je tako završila...

i mislim da ću živjeti jedan citat sa foruma:

" ljubav nije vrijedna spašavanja ako se mora spašavati"

pusaaaaaaaa

Anita_os je napisao/la (Pogledaj post): › Bad je to sto si znaš stvoriti problem bez razloga, evo npr sve ovo. Gledaš/m generalno, a ne bi trebala. Baš smo bezveze... Možda da nas netko prosvjetli

Je, baš smo bezveze... Ali, nema ništa loše u tome - biti oprezan. A mi imamo dobru predispoziciju za to. Bar nešto

odgovor na temu: vjerujem.. iako nisam ovdje zbog odgovora, pitao bih vas: kako to kad zelis nesto, bas to nemozes dobiti? podrzavam sve koji misle da postoji primatelj i davatelj, al kako to da se nikad ne poklope dva davatelja? sto se tice veze, moje misljenje je da se prije upustanja u istu moras upoznati osobu i zanemariti sve lijepe stvari (one ce ionako biti tu cijeli zivot), vec pogledati mane i pitati se- mogu li ja zivjeti s time? ako mozes prijeci preko mana, to je to!
da se vratim na pocetak, radi se o jednoj djevojci, naravno.. djevojka koja mi se svidja i koju poznajem dovoljno dugo da znam njene mane.. znam da se i ja njoj svidjam, inace si ne bih dozvolio da se zaljubim u nju... ali, (uvijek neko ali..), nedavno je bila jako povrijedjena, i ne zeli vise biti... zasto mislite da smo svi isti? ajmo cure, savjeti na sunce, sta da radim? biti uporan, pa mozda popusti? glumiti hard to get, pa se mozda zainteresira? nekako u sebi znam da je to to, i ne zelim odustati, mozda i ona zna da me moze lako imati, pa joj nije interesantno?

blueberry je napisao/la: › Neznam možda sam premlada da kažem to ali kada nađeš pravu osobu koja ti odgovara u svemu onda se stvarno može trajati dugo, naravno ako je to obostrano,i takve situacije postoje al su samo veeelika rijetkost.

Podebljao sam TOPLU VODU

lowrider je napisao/la: › da se vratim na pocetak, radi se o jednoj djevojci, naravno.. djevojka koja mi se svidja i koju poznajem dovoljno dugo da znam njene mane.. znam da se i ja njoj svidjam, inace si ne bih dozvolio da se zaljubim u nju... ali, (uvijek neko ali..), nedavno je bila jako povrijedjena, i ne zeli vise biti... zasto mislite da smo svi isti? ajmo cure, savjeti na sunce, sta da radim? biti uporan, pa mozda popusti? glumiti hard to get, pa se mozda zainteresira? nekako u sebi znam da je to to, i ne zelim odustati, mozda i ona zna da me moze lako imati, pa joj nije interesantno?

Budi uporan.
Želim vam srecu.

Što se tiče svega napisanog o nečijim manama... ja mislim da je stvarno uvrnuto VOLJETI tuđe mane. Ne znam postoji li itko da uopće voli i vlastite? Pretpostavljam da je važno voljeti nečije vrline, a mane prihvaćati. To mi se čini temeljem dobrog odnosa, ne samo u ovakvoj vrsti ljubavi.

Jer, ne mislim da treba zatvarati oči pred tuđim manama. Ima valjda istine kad kažu da je strast slijepa, a ljubav dobro vidi... Kad volimo, sve vidimo, ali smo naučili prihvatiti.

lowrider, što se tiče tvoje situacije... a, ono, lako se nama nabacivati savjetima kad je u pitanju netko drugi. Nije mi sve baš najjasnije. Ti si njoj priznao da ti se sviđa, a ona je tebi rekla isto, samo ne želi ništa pokušati jer se boji da bi ju mogao povrijediti?

Meni se nekako to ne čini iskrenim s njene strane. Možda još pati zbog nekog bivšeg ili nije spremna na novu vezu...

Svi koji su bili povrijeđeni, boje se da bi to mogli proći ponovno. Ali, nisam upoznala još nikoga tko zbog tog straha s nikim nije ni pokušavao. Ne znam jel jasno ono što želim reći. Obično tek kad završe s nekim počne izlaziti na vidjelo njihov strah - sumnjičavost, ljubomora itd...

Ne vjerujem da bi nekome tko je povrijeđen trebalo glumiti hard to get "lovinu"... osim ako ta soba sama po sebi nije mazohist

Ali, opet s druge strane, ako joj pokažeš da te bezuvjetno može imati... većina cura bi izgubila interes ili te mogla iskoristiti kao "rame za plakanje", odnosno malo se utješiti s tobom. Nitko to ne radi svjesno, ali obično tako ispadne.

Ne vjerujem da ti itko može dati savjet koji bi ti bezuvjetno pomogao. Obično se najboljom formulom uvijek pokaže "biti ono što jesi". Zvuči otrcano, ali svejedno na kraju ispadne tako.

Jer zaljubljivanje nije mehanizam koji funkcionira na način da ćemo nekoga zavesti pomno isplaniranim planom. To je već, po samim zakonima fiziologije našeg tijela, propali pokušaj.

[quote="wendy"]
Ti si njoj priznao da ti se sviđa, a ona je tebi rekla isto, samo ne želi ništa pokušati jer se boji da bi ju mogao povrijediti?

Možda još pati zbog nekog bivšeg ili nije spremna na novu vezu...

Svi koji su bili povrijeđeni, boje se da bi to mogli proći ponovno. Ali, nisam upoznala još nikoga tko zbog tog straha s nikim nije ni pokušavao. Ne znam jel jasno ono što želim reći. Obično tek kad završe s nekim počne izlaziti na vidjelo njihov strah - sumnjičavost, ljubomora itd...

citirah tvoja prva dva pasusa, jer si to pogodila, a ovo sto si napisala da nisi jos nikoga vidjela da nije barem pokusao, znam i po sebi... i ja sam svojevremeno bio povrijedjen, pa svejedno pokusas s nekim drugim...vjerojatno je to sto sam joj pokazao kako osjecam, pa izgubilo zanimljivost...

lowrider je napisao/la (Pogledaj post): › vjerojatno je to sto sam joj pokazao kako osjecam, pa izgubilo zanimljivost...

Možda je stvar u nečem drugom.... ne znam koliko ste dobri, ali ako ste jako dobri prijatelji... cure kad su povrijeđene, traže objašnjenje. Obično se prijateljicama jadaju i one im govore kako su svi muški idioti , a od prijatelja traže nešto drugo. Traže muško mišljenje i savjet. Ako joj ti umjesto savjeta nesebično ponudiš sebe... time joj samo potvrdiš ono što su joj prijateljice pričale dok im se ispovijedala

Isto tako, ako su s nekim dečkom jako dobre to u prvi mah isključuje svaku kemiju i obično, nakon priznavanja osjećaja, osjećaju odbojnost prema tome.

U istoj sam situaciji bila i ja sa svojim prijateljem... nakon toga mi je pokazao kako mi on nije "prijateljica s penisom" (to je vrlo česta konfuzija u m/ž prijateljstvima) nego da je apsolutno muškarac i to onaj kojemu je do mene stalo na svaki način.
Danas smo, eto, u sretnoj vezi

Tako da, uopće ne znači da je sve izgubljeno ako si pogriješio što si joj priznao osjećaje. Ako ti je stvarno stalo, isplati se biti malo strpljiv

lowrider je napisao/la: › nekako u sebi znam da je to to, i ne zelim odustati, mozda i ona zna da me moze lako imati, pa joj nije interesantno?

iz iskustva mogu potvrdit da se to može dogodit,mislim na to da cura kad zna da može nekog imati kad god poželi onda joj on i nije više toliko zanimljiv ali ako ti tu curu znaš dovoljno dugo da bi znao da je vrijedna tvoje pažnje i upornosti onda stvarno neodustaj jer kad tad će se ona slomit. Možda je jednostavno nesigurna u ono što sad želi. A možda se i premišlja između nekih stvari. Daj joj do znanja kako stoje stvari još jednom,jer koliko sam skužila to si joj već rekao,i sačekaj malo.Znat ćeš i sam kad se nešto bude okrenilo i promjenilo.Sve dok ti možda sve to i nedosadi pomalo:-)
U svakom slučaju sretno!