Izuzmemo li niz junaka „soft“ stripa (ove navodnike uistinu treba čitati kao da su upgrade-ani armiranim betonom, budući da se slična kategorija stripa nigdje ne spominje, nego je autorova kovanica) kao što su
Snoopy,
Garfield,
Hogar,
Charlie Brown (zadnji najviše u intermezzima trobroja
Grupe TNT),
poručnik Blueberry kod nas po čuvenju i potražnji (a prije i po ponudi) zauzima mjesto uz bok
Alana Forda,
Zagora i
Dylana Doga.
Objavljeno u Superstrip Maxi iz kolovoza 1987
Poručnik Mike S. (kasnije se doznaje da to stoji za „Steve“) Donovan znan kao Blueberry časnik je američke konjice na prostranstvima Zapada u mladim Ju Es End Ej, da parafraziram
Sashu Barona Cohena, u razdoblju nakon svršetka njihova (zasad jedinog) građanskog rata. To je razdoblje koje, tada i njima, možda nije bilo bajno, iako je pomirba ostvarena, robovi oslobođeni, a temelji za galop gospodarstva postavljeni. U svakodnevici je to bilo kaotično i depresivno vrijeme, što je naš junak, naravno, više puta osjetio na svojoj koži bez koje je u niz prilika gotovo ostao!. Ipak, nama koji smo u budućnosti koje desetljeće i koji taj period pratimo preko western romana, filmova i dakako stripova, to je zapravo zlatno doba, koje pruža inspiraciju za brojne pustolovine omiljenih nam aktera takvih priča.
Bijeli čovječe, do zore ćeš biti hrana kojotima!
Blueberry je svakako jedan od njih. U mladosti i ne baš anđeo, na što mu je ostao vječni podsjetnik (zato ga indijanci iliti američki starosjedioci, da ne kažem domoroci, i zovu
Slomljeni Nos ili
Tsi-Na-Pah), uvijek je ostao svojeglav i u priličnom sukobu s autoritetima, bilo koje vrsti. Možda je i to djelomičan razlog njegove neustrašivosti, odvažnosti i spremnosti uskočiti u borbu, koja se ne odvija samo na prerijama Wild Westa, već i u salunima, za pregovaračkim stolovima, u indijanskim šatorima …
Neoslobođenog u potpunosti klišeja (je li to ikoji lik u ikojoj umjetnosti, pa i realnosti?), Blueberrya krasi kovrčava crna kosa (djevojke, nabavite strip, nećete požaliti!), gore spomenuti ures na nosu, figura kakvu već imaju ljudi koji po cijele dane bježe jašući pred neprijateljima, ili pak progoneći ih, neizostavni kaubojski šešir koji na otvorenom štiti od prašine i odbljesaka Sunca, a u zatvorenom kao prigodan dodatak imidžu, te, kad prilike dopuste, pokoja debela kubanka u ustima (tada cenzori nisu bili još toliko moćni, ni „osvješteni“). Naravno, u rijetkim trenucima pokornosti nadređenima i odrađivanja isključivo vojnih zadaća ili primanja, Blueberry će osvanuti skockan u svježe opranu i izglačanu (kako, prije stoljeće i pol?tko zna, molim vas objasnite!) vojnu odoru. Doduše, uniforma već na sljedećoj stranici navuče toliko prašine da nisu rijetki incidenti s identifikacijom, kao u „Dobar, loš, zao“.
Film nastao prema serijalu Marshall Blueberry
Ležero ili u punoj ratnoj spremi, naš junak luta Divljim Zapadom bilo po naredbama bilo po nahođenju, rješavajući vojno-političke, ali i lokalne probleme tipa „zao bandit muči grad; šerif bespomoćan“, usput proživljavajući strastvene avanture (ne mislim na pustolovine tipa
Lucky Luke) i štiteći obespravljene, u prvom redu Indijance. Dakle, već prije nešto novijih naslova kakvi su danas možda i pomalo zamorna i pretjerana svakodnevica, postojala je svijest o zločinima i bahatosti bijelog čovjeka i potrebi njihova ispravljanja, što Blueberry, između ostaloga, obilno nastoji sprovesti u stvarnost. Još da dopre do glave i Amerima…
Nekoć sam bio ovoliko visok, no narastao sam u međuvremenu...
Ovog tvrdoglavog i impulzivnog, no nesebičnog i hrabrog skratitelja muka konjima slomljene glave metkom u glavu još od daleke 1965. godine crta
Jean Giraud (1938.), velikan francuskog, europskog i svjetskog stripa, čiji je baš spomenuti Poručnik bio uzor mnogim kasnijim ostvarenjima drugih autora. A sam Blueberry nastao je na modelu glumca
Jean Paul Belmondea, što je, moguće je, jedan od razloga zašto su ga naši starci toliko voljeli: tate su bile više za strip i western, dok su mame uživale u izgledu glavnoga lika i izvan velikih ekrana. Zanimljivo je i da je Blueberry nadahnuo serijale stripova čuvenog
Hermanna:
Jeremiah,
Comanche i
Tornjevi Boa Morie. Genijalni Gir bio je „zakleti mač“ francuske izdavačke kuće
Dargauda, koju ne treba posebno predstavljati jer je upravo ona bila nopsitelj novog vala koji je u svjetskoratovnim godinama polako okrenula jezičac na vagi kvalitete i kvantitete produkcije i umjetnosti stripa s Amerike na Europu, a prisutna je još i danas, može se reći više no ikad, zahvaljujući modernoj tehnmologiji i porastu dostupnosti strip-izdanja. Nakon određenog perioda stvaranja pod pseudonimom
Moebius, za koje vrijeme su ga zamijenili
Vance i
Wilson, vraća se u matičnu luku i nastavlja s Blueberryem, na našu i sreću naših predaka, a nadajmo se i potomaka. Scenarist na projektu Blueberry je
Jean-Michel Charlier (1925. – 1989.), kojemu je, pak, uzor za Poručnika bio filmski opus
Johna Forda.
Đija, Zelenko!
U višedesetljetnoj eri Blueberryja, u kojoj je prolazio lagane oscilacije no ipak ostajao pri vrhu, njegovi pridjevi iz naslova su se mijenjali, te osim Poručnika, s kojim je cijela ideja počela, postoji i opus Marshall (nećemo prevoditi da postane maršal, je li), iz razdoblja u kojem se Blueberry okušao i kao šerif, te posljednji, Mister Blueberry, onaj u kojemu je, dakle, civil, čak umirovljenik. Potonji se uglavnom svodi na iste, nesmiljenom žestinom nastavljene, pustolovine iz zlatnog doba njegova avanturističkog života, prepričane u štihu retrospektive, no i ponešto ostarjeli Blueberry zna prirediti pokoje iznenađenje lukavosti i lucidnosti. Priznajmo da s vremena na vrijeme svi to volimo pogledati, u stilu „Što će biti jednog dana“. Sjetimo se samo određenih epizoda Mister Noa gdje se on i SS prisjećaju boljih vremena kao trbušasti starčići sijede kose uz caipirinho u sjeni kolibe u bespućima Amazonije, no svejedno su spremni na vratolomije i šarmiranje turistkinja. No, brzo, back to Blueberry!
Stari recept sa divljeg zapada za kuhanje dobre kave: u lonac s kavom ubaciti potkovu a ukoliko potkova potone dodati još kave...
Blueberryjeve storije nerijetko su znale pratiti određenu radnju i po nekoliko strip-albuma. Tako sam i ja ponosni vlasnik naslijeđenih očevih (imenica“stari“ teško odgovara na pitanje „čijih“, pa ne dajte da ovaj arhaizam pomuti moj literarni mojo u vašim očima) strip izdanja Poručnika Blueberryja. Točnije, njih šest. To su
„Fort Navajo“,
„Grmljavina na zapadu“,
„Usamljeni orao“,
„Izgubljeni konjanik“ i
"Na tragu Navahosa“, redom prvih ikada pet objavljenih Blueberryja, koji ga tek dovode na scenu kao svježeg nositelja čina poručnika premještenog u vojnu utvrdu na području koje graniči s indijanskom divljinom. Indijanci, međutim, ne miruju, nego su spremni odgovoriti na provokacije bijelaca iskapanjem ratne sjekire, ako ne i tomahawka. To je posljednji veliki rat sa starosjediocima, u kojem mudri
Cochise, veliki poglavica svih
Apača (ili Apaša, nikad nisam bio siguran kako glasi službena hrvatska prijevod-posuđenica; tko zna, dobrodošao je da me ispravi) odlučuje baciti karte na stol, ujedinivši sva plemena spomenute indijanske skupine i povesti ih u (neću reći „sveti“, zbog suvremenih konotacija) rat protiv bljedolikih uzurpatora. Kako će Blueberry pokušati spriječiti krvoproliće, hoće li u tome uspjeti, koga se pri tom treba čuvati, a koga spasiti i pomiriti, provjerite sami! Tu je i dopunski, šesti broj,
„Čovjek sa srebrnom zvijezdom“, koji je posebna i cjelovita priča, ali se kronološki, što po zbivanjima u Blueberryjevom životu, što po radu autora, nadovezuje na prethodno ratno petoknjižje. I u ratnoj i u dodatnoj priči gdje je v.d. šerifa udaljenog grada čiji je gradonačelnik pukovnikov prijatelj, Blueberryju pomaže simpatični starac, alkoholičar, skitnica i problemopravitelj
MacClure, koji će mu biti (neželjeni) savjetnik i side-kick i u još pokojoj kasnijoj epizodi, pa i kod drugih crtača. Svi su navedeni albumi tvrdo ukoričeni i u koloru, što naravno predstavlja poseban užitak ne samo čitanja već i samog držanja u rukama. Nažalost, ovdje edicija
Dečjih Novina prestaje, očito ne naišavši na dobar prijam u širim masama, ili se pak prebacivši na kakvog drugog junaka.
Stranče, ova recenzija je premala za nas obojicu!
Nakon rata (Domovinskog, ne američkog građanskog niti onog s Apačima ili Apašima), Blueberryja nam u svom hvalevrijednom strip-dvotjedniku, kasnije mjesečniku, donosi
Slobodna Dalmacija, splitska izdavačka kuća poznata (u svijetu stripa, ne računajući sinonimno dnevno izdanje) i po
Bonelli Comics – ima. Riječ je o Comic Stripu, po meni najboljem hrvatskom strip-revijalu od osamostaljenja. Sve do pred sam kraj je u koloru, donoseći priče mnogih evergreen ali i aktualnih svjetova stripa, pa tako i Blueberryja, kojeg prati do svog zaključnog 34. broja, kada se, nikad prežaljen, nažalost ugasio. Mirovao je tek tri mjeseca, a zatim se, vjerojatno na nagovor čitatelja, vratio u velikom stilu ukrasivši svojim en-face-om nekoliko zadnjih naslovnica. U izdanju
Comic Stripa, od 1994. do- hm, do 15. broja izlazi svakih 14 dana, kasnije svaki mjesec, izračunajte sami, naši strip izdavači, s izuzetkom prijeratnog Alana Forda Vjesnikove Press Agencije, iz nepoznatih razloga izostavljaju nadnevke izdavanja i podatke o tiraži, a nerijetko i cijeli impressum, izašle su sljedeće epizode Poručnika (kasnije i Marshalla, iz pera Vancea, čime je Comic Strip dostojno popratio trend tadašnjeg stripa) Blueberryja:
„Dugo putovanje“(gdje prvi put upoznaje
Chihuahuu Pearl),
„Fantomsko pleme“,
„Posljednja karta“ (gdje je umalo smaknut pred streljačkim vodom u revolucionarnom Meksiku),
„Demoni Missourija“,
„Završetak puta“,
„Po nalogu Washingtona“ (jedan od rjeđih gdje zapravo radi svoj posao),
„Misija Sherman“,
„Chihuahua Pearl“(povratak ljepotici kojoj ni ona iz Ria nije ravna!) i
„Čovjek koji je vrijedio 500 000 dolara“ (naslov govori dovoljno).
Chihuahua Pearl u trenucima opuštanja - femme fatale za Blueberrya
Crtež: S. Paprić
Avanture poručnika Blueberryja u ex - jugoslavenskim i hrvatskim (ali i francuskim, originalnim ) izdanjima potražite po odjelima GISKO-a (gdje se ne susprežite ni od potrage na dječjim odjelima, jer nikad se ne zna koliko je klasifikator građe osobno bio sklon stripu), u
„More Comics“-u u Zagrebu, a ponešto i izguglajte za daljnje tragove. Ne posustajte, neće vam biti žao! Tome u prilog govori i činjenica da je vrli Mike čak i ekraniziran, i to nedavno! Riječ je o filmu Blueberry gdje poručnika glumi
Vincent Cassel. Ipak, držimo se mi radije stripa (film baš i nije pokupio neke kritike, a ni osobno mi se ne sviđa!), i zato:
Odjašite na ponositom vrancu zajedno sa Slomljenim Nosom Blueberryjem (po naški, Borovnica!) u bespuća prerije i pustinje Divljeg Zapada!
Autor: Ivan Trenkl - Krajken
Pripomogao vaflima, crtežima i e-logistikom: Saša Paprić
Muško
