„ Što se mene tiče,
više bih volio biti star kraće vrijeme,
nego ostarjeti prije vremena.“
Ciceron
Nesumnjivo, osobina s kojom se ponosno uzdižeš iznad svoga vremena jest tvoja neuništiva mladost. U njoj ima neke posebne neobuzdane lepršavosti a istovremeno i smirujuće zrelosti. Povijest je izmjerila svaki tvoj korak milimetarskom točnošću, ali prijeđeno tkanje nije tako jednostavno objasniti. Dok su naši kilometarski koraci nepovratno zaboravljeni tvoji su neponovljivi i zapamćeni. To svakako zavisi i od karaktera hoda, jer naš je rastrzan, često puta nerazumljiv i nama samima, pa iako uvijek iznova pobuđuje strasti, naš hod neminovno plovi kao povorka valova i bori se s naletima vjetra. Ti si postavljen između neba i zemlje. Stojiš kao hrast, i stalno okrećeš lice prema stvarnosti. Čekaš sunce i ono dođe, otpratiš mjesec i on ode.
Ima napora u načinu vremena kad pokušava ubrzati tvoje kretanje. Ima trenutaka koji su zbunjujući u svakodnevnim susretima s vremenom, ali ti si, moj lega, uporan i koliko god se vrijeme trudilo poremetiti tvoju dob, uspijevaš zaobići neka pravila. Uvijek tako jednostavan i točan, bez imalo prijetvornosti slušaš kako tvoja mladost u tebi spokojno diše. Tako je tvoje starenje ostalo zagonetka. Ne vidi se kraj koji se na sva zvona najavljuje prilikom našeg rođenja. Za razliku od tebe, mi smo osuđeni na konačnost i mnogi od nas kao bezbrojni gradovi prije vremena nestanu. Trenuci koji se tako od samog početka glasno naziru ponekad u sebi imaju i dostojanstveni prizvuk. Neminovni odlazak, vjerojatno zbog prirodnih zakona čini sve da se i one druge trublje uzastopno javljaju. S njima se uvijek pokrećemo dodirnuti sjenom tvoje mladosti.
Jasno je da se mora otići, zato s vremena na vrijeme naglašavamo koliko nam je važno trajanje. U odnosu spram učestalo naglih i neželjenih odlazaka za dolazak se često puta temeljito pripremamo. Na raspolaganju su nam bezbrojni načini dočekivanja, od onih radosnih do onih neželjenih. U tim očekivanim događajima za tebe nema iznenađenja, jer si kako s dolaskom iskreno povezan i s našim odlaskom.
Tekst: Zal Kopp
Fotografija: Marko Berta