Kako biramo prijatelje?

Prijateljstvo je nesto jako komplicirano....ali opet nuzno.....
Kao prvo i osnovno, u musko/zenska ne vjerujem jer ce se privlacnost pojavit kad tad makar s jedne strane i onda je sve gotovo....
prijateljstva opcenito mislim da se stjecu najkasnije u srednjoj...iako sam ja na faksu nasla jednu dost dobru frendicu....al mislim da je to rijetkost jer uvijek ces nekak biti blizi s nekim s kim si odrastao, nego ak ga upoznas sa 20 godina....

nego, bas smo frendica i ja raspravljale o necem: kak to da prijatelje imas cijeli zivot (ok, nekad se svadate i sve to, al ipak se ne razdvahate) i sta god da se dogodi vi cete si bit dobri, a veze tak ne funkcioniraju? tj, zast je puno lakse nac prijateljicu s kojom ces zivjet nego decka??

Rješenje je jednostavno: zato što dečka/ curu ljudi nemaju naviku gledati i kao prijatelja/ prijateljicu. Ako je osoba i jedno i drugo (odnosno, ako ti je ta osoba sve), nesuglasice se lakše prebrode (još uvijek idealistica).

Malamaca je napisao/la (Pogledaj post): › nego, bas smo frendica i ja raspravljale o necem: kak to da prijatelje imas cijeli zivot (ok, nekad se svadate i sve to, al ipak se ne razdvahate) i sta god da se dogodi vi cete si bit dobri, a veze tak ne funkcioniraju? tj, zast je puno lakse nac prijateljicu s kojom ces zivjet nego decka??

Možda zato što si u mnogo čemu intimniji s curom/dečkom nego s prijateljem pa u takvom odnosu dolazi do veće povrijeđenosti, uvrijeđenosti i sl. A da ne govorim da u prijateljstvu nema prijevare...

idila je napisao/la: › Da li prijatelje biramo po nekim pravilima,sličnostima,jednakim interesima,hobijima,itd. ili se prijateljstvo jednostavno spontano dogodi?

Mislim da se prijatelji biraju iz istog drustvenog mikrokozmosa. I dok se svi nalazite u istom mikrokozmosu, do tada i prijateljstvo funkcionira na razini intenzivnosti da se to moze nazvati prijateljstvom.

Cim vise niste u istom mikrokozmosu - tada vise nije moguce imati intenzivno prijateljstvo i to je to. Ende, konec... Prijatelji postaju poznanici.

E, sad, po cemu ljudi biraju prijatelje... hmmm... uz obaveznu pripadnost istom mikrokozmosu, prijateljem ti postaje ona osoba koja nudi isto onoliko koliko i ocekuje od tebe. And vice versa.

Malamaca je napisao/la: › nego, bas smo frendica i ja raspravljale o necem: kak to da prijatelje imas cijeli zivot (ok, nekad se svadate i sve to, al ipak se ne razdvahate) i sta god da se dogodi vi cete si bit dobri, a veze tak ne funkcioniraju? tj, zast je puno lakse nac prijateljicu s kojom ces zivjet nego decka??

Ovo je jako dobro pitanje...

A donekle se veze uz moj prijasnji odgovor... stvar je u kolicini ulozenog i intentizitetu emocija/odnosa.

Veci gubitak stvara i vecu frustraciju...

Iako sam cijelog života skeptično odbacivala sve muške prijatelje radi potencijalne veze koja bi mogla uslijediti, ne vjerujući da će išta biti poklekla sam jednom - i fakat imam iskustvo koje mi je promijenilo život i koje više nikad neće promijeniti mišljenje da muško-žensko prijateljstvo NE postoji.

Što se tiče žena...nesigurnost je glavni faktor ugrožavanja naših prijateljstava. A nesigurnost je u svakoj drugoj...Obično te nesigurne imaju dojam da je ona druga bolja, pametnija, zgodnija, bogatija...whatever...pa onda se tih i takvih boje, strahuju od konkurencije... lakše je takve izbjegavati, nego im se pridružiti.

Ma bedasto...

Sto se tice m-z prijateljstava, mislim da ona postoje... ali jedino u slucaju ukoliko su se vec par puta pukli, sportski... i skontali da si karakterno ne odgovaraju za vezu, jer neke mane ces prihvatiti kod prijatelja, ali ne i kod partnera...

A to je ujedno i odgovor onima koji pricaju o tome da su si ljudi u vezi prijatelji... naravno da su prijatelji, nisu monteri centralnog grijanja ;-)

Ali, drugaciji je to tip prijateljstva... s prijateljem si uvijek 1+1=2 osobe, a u vezi si 1+1=3 osobe...

Ja se ne slažem s tim da ne postoje prava m-ž prijateljstva. Dokaz o tome je prijateljstvo mene i mog najlegosa. Nikad se ništa nije dogodilo između nas dvoje, a prijatelji smo već sad skoro 7 godina... A viđamo se dosta često i pričamo o svemu. Tak da... Kod mene barem to ne vrijedi

potpisujem!!!!(osim ako one nisu bile zainteresirane za mene...al mislim da stvarno nisu!)

Heh...opet se sad tu provlači interesna sfera prijateljstva...tko što očekuje od prijateljevanja.
Jebiga, Mungos očekuje tuču (koju vjerojatno izaziva svojim ponašanjem) , Chatrine neka pričanja i prepričavanja...
Jebiga ja očekujem sve u paketu po principu ja tebi ti meni. Pomalo isključivo, pomalo privilegirano, ali s puno poštovanja i naklonosti...
Možete li vi vaše prijateljice/prijatelje zvati u sred noći i moliti za uslugu, za priču, čitati poeziju koju ste netom napisali, zvati ih za rješavanje sranja, za pospremanje stana, kupovinu cipela i namještaja, kuhanje, pečenje....jednako kao i za izlazak u kino, opijanje na tulumu?

Samo interes vas drži skupa, samo interes ljudi moji...a granica do emocija je žilet daleko.

Catharine je napisao/la (Pogledaj post): › Ja se ne slažem s tim da ne postoje prava m-ž prijateljstva. Dokaz o tome je prijateljstvo mene i mog najlegosa. Nikad se ništa nije dogodilo između nas dvoje, a prijatelji smo već sad skoro 7 godina... A viđamo se dosta često i pričamo o svemu. Tak da... Kod mene barem to ne vrijedi

Ne mora se nikada ni dogoditi, ali jesi li ti 100% sigurna da ti njega bar malo fizički ne privlačiš, ili možda on tebe. Ma ne postoji takvo m-ž prijateljstvo gdje nema bar jednostrane fizičke privlačnosti.

Moj najbolji prijatelj je muškarac. I to već nekih 10 godina. Znamo jedno o drugom sve. Razgovaramo otvoreno o ama baš svemu. Nema kemije, nema feromona, nema privlačnosti. To je čovjek koji me vozio u bolnicu, koji me izvukao iz kuće kad sam bila očajna (nije bila nesretna ljubav u pitanju, da ne bude krivih pretpostavki), koji bi došao po mene usred noći pitaj boga kamo ako mi treba. Moj je odnos prema njemu isti. I funkcionira. Pomogli smo jedno drugom puno, ne gledajući hoće li nam onaj drugi to moći vratiti istom mjerom. Mislim da je to prijateljstvo.
Kada se zaljubljujemo puno toga sa strane ima "svoje prste" u tom, pa često znamo gledati kroz ružičaste naočale i previdjeti negativne osobine.
Kada biramo prijatelja, biramo čovjeka - spol nije bitan.

Ova prica mi odnekud poznata....znas kako je zavrsila?
Lik je nakon sveg vremena u kojem je predstavljao cvrst i prijateljski oslonac curi koja ga je gledala samo kao frenda, pitao - sta mislis, kad nam zapravo sasvim ok ide, jel bi mogli tako do kraja zivota??

Ona je rekla sudbonosno - DA.

A-a, ne bi išlo. Divan je, krasan je, prekrasan, volim ga, ali ipak ne bi išlo.
Posjeduje neke karakteristike koje ne bih tolerirala muškarcu mog života

Catharine je napisao/la: › Nikad se ništa nije dogodilo između nas dvoje, a prijatelji smo već sad skoro 7 godina... A viđamo se dosta često i pričamo o svemu. Tak da... Kod mene barem to ne vrijedi

Nije bitno je li se nesto dogodilo ili nije, vec postoji li u glavi nekoga od vas ta zelja...mozda ti ni ne kontas kojim i s koliko ociju (i glava ;-)) te on promatra...