PIPSCHIPS&VIDEOCLIPS - Pjesme za gladijatore
(Menart / Dan Mrak, 2007.)
Prvo, nitko nije mogao ne primijetiti kako su se PIPSI, zajedno sa Gibonnijem i Ninom priključili velikoj T-obitelji. Iako sam i sam na prvu loptu pomislio kako su se svjetski prodali, nakon slušanja CD-a promijenio sam mišljenje. Zašto? Pa ako je PIPSIMA trebala ta lova kako bi album smiksali u Americi, onda se "prodavanje" isplatilo.
Album je posvećen astronautima i astronautski se motivi provlače kroz doslovno svaku pjesmu, no naravno u 90% slučajeva u pozndatom Daddyjevom prenesenom značenju.
Gledajući njegov nedavni intervju u nekoj emisiji, zaključio sam kako je cijela astronautska spika u tome da PIPSI-ASTRONAUTI dolaze sa planete Zemlja i slijeću u mitsku zemlju
Fafenštajn (Hrvatsku). No dobro.
Moram priznati da je CD na prvo slušanje dobio od mene katastrofalnu ocijenu. Uopće mi nije bilo jasno što ovaj CD predstavlja nakon sjajnog izdanja "Drveće i rijeke". Naravno, nakon što sam mu dao drugu šansu, odmah je zasjeo na prvo mjesto domaćih izdanja. Kako? Idemo redom.
Pipsi album otvaraju cikrusko-dječijom pjesmom
"Dolazak astronauta", koja se svojim odmicanjem pretvara u post-apokaliptičnu skladbu, ponajviše zbog korištenja teme iz "Carmine burane" pojačanu snažnim distorzijama i mješovitim zborom (u kojem je pripomogla i Yaya). Tako ispočetka veseli pjesmuljak postaje pravi intro u nastavak albuma.
--Astronauti su glavo luda negdje u blizini, čuješ im glas--
"Gravitacija" je lagana balada protkana klavijaturama i gudačim instrumentima, te tadođer popraćena zborskim pjevanjem. Odikuje ju zarazan refren i ugođaj melankolije. Dušu dalo za kišne dane.
--I eto, dok lebdim iza nje, gravitacija me drži, i mogao sam odletjet bilo gdje, ali gravitacija me lijepi--
"Teroristi plaču" i
"Zdenka i vanzemaljci" predstavljaju prave pop-pjesme, a govore o galaksijama i divovskim kompjuterima i svemirskim brodovima. Idealne su za predstavnike albuma za koje bi se mogli snimiti spotovi koji bi zasigirno povećali prodaju albuma. Naravno, kada bi se ti spotovi imali gdje vrtjeti. Jedno je siguro, nakon prvog slušanja albuma, refren iz "Zdenke" svakako će vam ostati u uhu i pjevušit ćete ga barem tri dana.
--O bejbi bejbi čemu plač, ja svud te nosim u mislima, i neznam u čemu je frka sad kad znaš da moram astronautima--
--Hrvatice iz zadnjeg sela, što si tako nevesela, dolazim već 15 puta, spičkao sam sve na butan--
Nakon pop-a, ponovno na red dolazi balada
"Sin" koja je jedan od razloga zašto se ovaj album naziva sljedbenikom albuma "Drveće i rijeke". Svatko tko je čuo i zavolio "Mrgud, gorostas i tat", ova će mu pjesma zasigurno biti favorit.
--Koltom mašeš kao da je prut, udahni zrak i oprošten ti je dug, ništa ne mijenjaj, nije prvi put--
Prva polovica albuma završava trilogijom koja se sastoji od pjesama
"U zvijezdama",
"Domaći rok" i
"Električne gitare pobijeđuju". Trilogija objašnjava kako je domaći rock užasan, ali kako ga svi slušaju unatoč toj činjenici. Zadnja pjesma završava konstatacijom da električne gitare uvijek pobijeđuju, a ukupna poruka bi trebala biti kako nema smisla slušati glazbu koja nema smisla i koja je monotona. Trilogija je specifična i po gostovanju Daddyijeve i Yayine kćerke Lucije, a u glazbenom smislu predstavlja odličan skup kompozicija.
--Jednog dana mi odlučili smo svi da ne slušamo ništa osim domaći rok--
--Slušam samo domaći rok--
--Svaku neman, pošast, avet, nevolju, električne gitare pobijeđuju--
Nastavak je albuma u ritmu swinga iz pjesme
"Idealna pop pjesma za astronaute" sa snažnom brass sekcijom i zborom u kojem se nalazi i Ante Perković. Zarazni refren prevaladava uvodne stihove u kojima Daddy objašnjava kako se sve zna i sve snima, a skladba završava stihom:
"Astronaut je volio sise, u bestežinskom stanju vise, savršeno".
Predzadnja pjesma
"Foxtrot", laganim ritmom privodi album kraju stihovima: "Nemamo vremena, bezglabo jure sekunde", dok posljednja skladba
"Slan" nije mogla biti bolje odabrana za zadnju stvar na albumu jer vas natjera da CD provrtite još jednom, pa još jednom. Ona također još jedanput dokazuje zašto je ovaj album slijedbenik "Drveća", a može se reći ja joj je pjesma "2x2" sa prošlog albuma najsličnija po ugođaju.
--Pokaži prste suncu, nemamo vremena, bezglavo jure sekunde, ne ljuti se na mene--
--Zarobljen iznutra, ti zaboravio si sve, tek sjene preko puta, sjetile su te--
Grafičko oblikovanje omota upotpunili su Tomislav Turković i Yaya.
Zaključak? Novi album Pipsa neće zasjesti na vrhove top ljestvica, no pojedine pjesme
"Teroristi" i
"Zdenka" zasigurno hoće, a to im je ustvari i svrha. Povukao bih tu paralelu sa Svadbasima i pjesmom "Treblebass" koja je u potpunoj suprotnosti sa ostatkom albuma. Dakle, ako su vam te pjesme odlične, ne kupujte CD jer ostatak nije takav. Ako vam se svidio prošli album, onda svakako kupite i ovaj jer mu je sljedbenik i u smislu glazbe i u smislu kvalitete. Tko je pomislio da će se Pipsi vratiti na stvaranje pjesama koje su objavljene na albumima "Fred Astaire" i "Bog", tada se prevario, ali i unatoč toj činjenici Pipsi su još jednom donjeli osvježenje na scenu i pokazali što za njih znači domaći rock. Ako su moderne rock bendove kod nas do sada predstavljali "Ramirez" i "Vatra", savjetujem im da počnu kreirati glazbu u ovom smjeru jer ćemo tada moći reći da imamo pravu modernu rock scenu. Namjerno ovdje ne spominjem "Let3", "Majke" i "Hladno pivo" jer oni ipak stvaraju glazbu za šire mase. Na kraju, nadam se da će lova od "T-Reklama" potrajati do idućeg izdanja, no do njega možemo sigurno očekivati podužu pauzu.