Ljubav je slijepa?

Jučer je na jednoj cugi na kojoj sam bila s nama sjedio i jedan dečko u invalidskim kolicima. Povela se priča o dečkima, curama itd.. i netko je bio spomenuo da je ljubav slijepa.. I onda nam je taj dečko ispričao svoje viđenje tog pojma. Naime, kada je doživio svoju nesreću, cura ga je ostavila, jer se nije znala ''nositi'' s njegovom invalidnošću.. Od toga je prošlo već 2 god, i on još uvijek nije uspio naći curu, krivi svoju invalidnost, jer mu se mnogo puta desilo da mu se neka cura, nakon što bi razmijenili br. moba više nikad ne bi javila, ili bi mu, nakon višednevnog dopisivanja, jednostavno rekla da ne može biti s osobom koja je invalid.. Mene je njegova priča ful zamislila, pa vas evo onda pitam.. - Da li bi invalidnost neke osobe utjecala na to da budete s njom?
..hipotetska situacija.. sjedite na terasi Hotela Osijek, preko puta vas sjedi neka cura/dečko sa sunčanim naočalama.. Povede se razgovor, vama se ta osoba ful svidi odmah na prvi pogled.. Nakon što razmijenite br. mobitela, ta vam osoba kaže da je slijepa. Koji bi bio vaš sljedeći potez, vaša reakcija? Da li biste joj/mu se javili?

hm.....da.....pitanje i tema je skroz na mjestu,,,,mislim da je to jedno od onih pitanja u životu o kojima mogu samo teoretski iznositi (kenjat) mišljenje i stavove, ali kada bih došla do te situacije vjerovatno bih posutpila drugačije,,,,,vidi ovako,,,,da sam s nekim dugo u vezi, trudila bih se svim silama da to ne utječe negatvino na naš odnos,,,,,a da nekog sada upoznam, iskreno, mislim da ne bih preuzela tu odgovornost,,,i taj dečko o kome pričaš bi trebao biti svjestan težine situacije i poštivati tuđi strah od takove obaveze,,,a gle, ima puno ljudi koji nisu invalidi pa nisu u vezi,,,,da nije slijep možda se mladoj dami ne bi sviđao njegov smimao za humor ili tako nešto...

U Bj imam rođaka koji je kao vojno lice ostao stopostotni invalid. Da stvar bude gora, zaručnica ga je ostavila. Inače, jako zgodan i obrazovan čovjek, ali nažalost prikovan za krevet pod prismotrom majke i medicinske sestre. Nikada si neće naći djevojku ili ženu jer se nitko ne želi žrtvovati za drugoga. Da je prava ljubav u pitanju, ne bi trebalo praviti nikakve razlike, to je i dalje čovjek kojeg si volio, nije se ništa promijenilo osim što će trebati našu pomoć. Takvi su ljudi zahvalni na najmanjoj sitnici i pažnji i više cijene život, a njihovi su kao kap vode na dlanu. Moj tata je jako bolestan i ne može bez majčine pomoći i ako dosad nisam vidjela ljubav između njih, sada je vidim.

Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide...
Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...

Circa je napisao/la: › Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide... Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...

Da, ali žalosno je što je većina nas toliko okupirana svojim postojanjem da jedine lijepe riječi za ljude koji pate imaju kad nisu blizu takovih osoba..... Mislim, je to ogromna obaveza i ne mogu stopostotno tvrditi da bi me privukla takva osoba da je tek upoznam. Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.

OligofreniDikobrazoid je napisao/la: › Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.

Slazem se...

Circa je napisao/la: › Sve sto je do sada napisano jasno pokazuje zasto osobe u kolicima najcesce (ne i uvijek) zavrsavaju s osobama u kolicima, slijepa djevojka najcesce zavrsi sa slijepim mladicem i tako to ide... Ne treba ni to cuditi, oni jedno drugom nisu opterecenje, najbolje se razumiju i imaju iste probleme o kojima mogu pricat...

je, to je istina. Ali što kad se takvoj osobi svidi netko tko nije invalidan.. ? Ne mogu si ni zamisliti pod kojima su oni negdje pritiskom, i koliko to negdje utječe na samopouzdanje..
No, ono na što sam ja mislila pod-na prvi pogled je- da vam se osoba svidi (ne znam-lijepa je, kontate se.. misliš si.. wow, vidi netko spašen..) i onda skontaš da je ta osoba slijepa.. da li bi tada bio s njom, ili bi to utjecalo na tok događaja..?

fairy je napisao/la: › i taj dečko o kome pričaš bi trebao biti svjestan težine situacije i poštivati tuđi strah od takove obaveze,,,a gle, ima puno ljudi koji nisu invalidi pa nisu u vezi,,,,da nije slijep možda se mladoj dami ne bi sviđao njegov smimao za humor ili tako nešto...

koliko sam ja uspjela shvatiti iz našeg razgovora, on je toga itekako svjestan, i ne krivi ljude koje tako postupe, samo ga to jako žalosti..

Pitam se što sve (ne)doživljavamo kao invalidnost/hendikep... Mene najviše brinu svi oni koje opisujem kao "invalide u glavi"... Svaka veza s drugom osobom traži neki oblik odricanja i prilagodbe, makar ja tako razmišljam. Jedino je važno kako ja živim s tim što se prilagođavam i/ili odričem.
Biti u vezi sa slijepom osobom može tražiti određene prilagodbe u životu osobe koja vidi, ali dok ne probam ne mogu znati koliko bi mi to bilo naporno ili ne. Možda bi mi sex bio puno zanimljiviji jer se tijelo upoznaje dodirom daleko intenzivnije kada si u mraku nego kada (baš) sve vidiš

OligofreniDikobrazoid je napisao/la: › Da, ali žalosno je što je većina nas toliko okupirana svojim postojanjem da jedine lijepe riječi za ljude koji pate imaju kad nisu blizu takovih osoba..... Mislim, je to ogromna obaveza i ne mogu stopostotno tvrditi da bi me privukla takva osoba da je tek upoznam. Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko.

ovo potpisujem. klanjam se do poda osobama koje su s nekim tko je slijep ili u kolicima. osobno isto mislim da to ne bi utjecalo da se desi nekome za koga sam već vezana, a za nekoga koga sam tek upoznala, već ne mogu tvrditi...
lako je ovdje napisati - ja bih to mogao/mogla! ali u stvarnosti se često stvari odvijaju sasvim drugačije i većina nas iz zvojih udobnih/sretnih života teško uopće sličnu situaciju može zamisliti..

imala sam sreću da je jedna od mojih prvih prijateljica iz najranijeg djetinjstva bila jedna djevojčica koja je imala jako teški oblik cerebralne paralize.
bila je mojih godina, nije ništa govorila, tek ponekad se malo nasmiješilla, nije mogla niti sjediti, stalno je ležala. živjela je preko puta mene i unatoč svemu nas smo se dvije baš lijepo slagale. igrale smo se lutkama tako što sam ja svojom rukom držala njenu ruku s lutkom i bilo nam je skroz ok.
odselili smo se i krenula sam u školu, a ispred mene u klupi, djevojčica u kolicima!
nažalost, prva je djevojčica prije dvije godine umrla, a druga je još uvijek moja draga prijateljica.
njima dvjema dugujem taj dio sebe koji je vrlo rano naučio da se iza tijela, ma kakvo ono bilo, uvijek nalazi OSOBA!
dakle, za mene su takve osobe, samo drukčije na neki poseban način koji me samo može obogatiti kao čovjeka!

mislim da kad bi se zaljubila u tu osobu ne bi ni obracala pozornost na invaliditet...ali treba si dopustit da osobu bolje upoznas a ne kao ova djevojka iz price pobijeci odmah. da se tako nesto dogodi osobi s kojom sam u vezi znam da ju ne bi ostavila,mozda se i on kao osoba nakon toga promijenio i nije bio onaj u kojeg se ta njegova cura zaljubila,ali mogla je definitivno biti uz njega barem kao prijateljica.

Sa mnom radi mladić od 26 godina, super inteligentan, ali je zbog različitih oblika deformacije ostao prikaraćen za užitke koje mi svi imamo. Nikada nije imao djevojku i stvarno mi je žao da netko poput njega ne može naći srodnu dušu. I bol je manja kada se podijeli.

Circa je napisao/la (Pogledaj post): › OligofreniDikobrazoid je napisao/la: › Ali da se recimo dogodi neko sranje osobi do koje mi je stalo.... Nema šanse da bi podvio rep i pobjegao. Toliko. Slazem se...

I ja.
E sad da napišem nešto o osobi koju bih/sam tek upoznao.Koliko god zvučalo neznam kako nekome...sa slijepom osobom bih,ali sa osobom u kolicima ili nešto slično ipak mislim da ne bih.Mislim na vezu.

paperje je napisao/la: › imala sam sreću da je jedna od mojih prvih prijateljica iz najranijeg djetinjstva bila jedna djevojčica koja je imala jako teški oblik cerebralne paralize. bila je mojih godina, nije ništa govorila, tek ponekad se malo nasmiješilla, nije mogla niti sjediti, stalno je ležala. živjela je preko puta mene i unatoč svemu nas smo se dvije baš lijepo slagale. igrale smo se lutkama tako što sam ja svojom rukom držala njenu ruku s lutkom i bilo nam je skroz ok. odselili smo se i krenula sam u školu, a ispred mene u klupi, djevojčica u kolicima! nažalost, prva je djevojčica prije dvije godine umrla, a druga je još uvijek moja draga prijateljica. njima dvjema dugujem taj dio sebe koji je vrlo rano naučio da se iza tijela, ma kakvo ono bilo, uvijek nalazi OSOBA! dakle, za mene su takve osobe, samo drukčije na neki poseban način koji me samo može obogatiti kao čovjeka!

ja sam isto tako imala jednu prijateljicu, kad sam bila mala, koja je bila mentalno retardirana.. Nitko se nikad u ulici nije igrao s njom, i meni nikad nije bilo jasno zašto, meni je s njom bilo super se igrati.. Nažalost, bolest joj se jako pogoršala, tako da sada, kad se vidimo, više ne zna tko sam.. tužno..

.. ne znam kako bih ja i šta bih.. stvari se stvarno drastično mijenjaju kad se nešto tako desi osobi s kojom si u vezi, ali napustiti takvu osobu potpuno ne bih mogla, ostala bih svakako uz nju, bar kao prijateljica.. bilo mi je stvarno ful tužno to kad je on pričao o toj svojoj curi, kako je prekinula apsolutno sve kontakte s njim, imao je osjećaj kao da ima kugu.. što potpuno shvaćam.. mislim, meni je to grozno..

hm teško pitanje... ali s trenutnog stajališta gledano, teško je naći srodnu dušu koja ti odgovara,dakle ako bi mi se neko svidjeo mislim da bih,pitanje je bilo slijepa osoba? ,sasvim sigurno bih,ali je definitivno nisam mjerilo,brak sa slijepom osobom da ali djeca nikako