evo baš je danas izašao intervju s njim u jutarnjem listu. pršo je car!!
MONTE CARLO - Polako protiče i peti mjesec otkako je Dado Pršo prestao igrati nogomet. “Zlatni repić” hrvatskog nogometa podario nam je tri sjajne godine u reprezentaciji, a danas, kada još uvijek slavimo veliku pobjedu na Wembleyju i plasman na Euro 2008., samo možemo zamišljati kako bi se Pršo savršeno uklopio u Bilićevu reprezentaciju. Možemo slobodno reći da je Pršo bio preteča, obrazac igrača kakav treba ovoj reprezentaciji.
No, realnost je drugačija. Pršo danas uživa u mirnom obiteljskom životu u Villefrancheu sur Meru, mjestašcu s, kako nam Dado kaže, najljepšom uvalom na svijetu i u kojem planira provesti ostatak života. Pet mjeseci bez aktivnog igranja nogometa, ali želja još uvijek postoji, zato i naglašava da nije izrekao konačni ne. U glavi se još uvijek javlja pomisao da bi mogao odigrati sezonu ili dvije, početkom mjeseca proslavio je tek 33. rođendan.
- Bilo je ljetos ponuda iz Katara, čak i iz Francuske, ali zasad ništa. Možda još odem negdje nešto odigrati, ali ta odluka je sve dalje. Šanse su manje od 50 posto. Prva dva, tri mjeseca sam se nadao da ću još zaigrati. Sada sve manje.
• Obitelj je danas na prvom mjestu...
- Život mi se potpuno promijenio, pronalazim sreću u drugim stvarima. Vodim kćer na tenis, sina na nogomet. Kroz njega proživljavam neke druge stvari. I to je fenomenalno. Vodim njegovu momčad u našem Villefrancheu. Budem napetiji od njega, sasvim se preznojim, ma to je prekrasno.
Odmah je krenula i anegdota...
- Neki dan imamo domaću utakmica i skupio sam sve te klince oko sebe. Govorim im kako igramo kod kuće u Villefrancheu i da moramo pobijediti. A onda mi jedan šestgodišnjak odgovori: ‘Mi smo svi iz Nice’. Prekrasno je raditi s tom djecom, tako su iskreni.
• Vođenje mlade momčadi Villefranchea je možda i naznaka nove karijere. Trenerske?
- Ne razmišljam o tome. Sada sam to preuzeo samo zbog Lorenza. Jooj, da me vidite kakav sam trener. Isti kakav sam bio na terenu, a sada još i pričam tijekom cijele utakmice, ‘ukliži’, ‘daj nogu’, ‘pucaj’...
Već sama ova priča potvrda je da se Dado Pršo nije potpuno isključio iz nogometa.
- Na utakmice ne idem. Otići ću ponekad kada mi neki prijatelj dođe, poput Namouchija koji je u Lorientu.
Naravno, na televiziji je gledao veliku pobjedu hrvatske reprezentacije na Wembleyju.
- Ako je itko zaslužio otići na EP iz te skupine onda smo to mi. Englezi nisu zaslužili. Trebao im je bod protiv nas, a nisu uspjeli. Mi smo pobijedili, a već smo se bili plasirali na Euro. To sve govori. Uživao sam gledajući tu utakmicu. Neka Englezima za svu bahatost koju su pokazali. Prijatelj mi je donio njihove novine, stvarno su bili bezobrazni. Škotska je gorjela od sreće te večeri, stalno su mi stizale poruke.
Dado je uvjeren da je ovo veliki udarac za Engleze i da bi mogli puno naučiti iz tog poraza.
- Dobro će ih prodrmati. Francuzi se nisu plasirali na SP 1994., ali su četiri godine kasnije postali prvaci.
Ubrzo je stigla vijest da će nam Englezi ponovno biti suparnici u kvalifikacijskoj skupini. Ovaj put za Svjetsko prvenstvo.
- Valjda se neće do tada oporaviti. Još ćemo biti bolji od njih, nema veze što će biti ‘napaljeni’ zbog ovih poraza. Ukrajina je slabija od Rusije i mislim da imamo dobru skupinu.
• Privilegija današnje reprezentacije je da ponajviše zbog svoje kvalitete možemo mirnije gledati na svaku skupinu:
- Imamo pravu momčad i sljedećih deset godina možemo biti mirni. Osim Nike Kovača uglavnom su to mlađi igrači. Pravi igrač tek sa 27 ili 28 godina dosegne svoj vrhunac. Postoji prostor za neviđenu progresiju. Svi su u dobrim klubovima, a sada će i Modrić u jedan takav.
Pršo je pokušao pronaći najveću kvalitetu današnje reprezentacije:
- Imaju izvrstan stav. Bilić je kao igrač prošao sve i čim ih postavi na teren vidi se da je to prava momčad. Dovoljno dugo poznaje igrače da im zna pronaći odgovarajuća mjesta. Osim toga, Slaven se okružio takvim ljudima od kojih netko uvijek vidi ako nešto drugome promakne. Jako je bitno pored sebe imati stručnjake.
Ipak, mala bojazan postoji. S Pršom je Hrvatska dvaput prošla kvalifikacije, ali smo zapeli u skupini.
- U kvalifikacijama se u nizu igraju dvije utakmice, a ovdje tri u desetak dana. Protiv Australije u Njemačkoj više nisam imao snage. Nismo mogli fizički izdržati te napore. Današnja generacija je mlađa i to će lakše izdržati.
Dado i dan danas “Weltmeisterschaft 2006” teško proživljava.
- Moj mali i dalje gleda utakmice pa mi govori da sam protiv Brazila mogao napraviti ovo, ili zašto nisam nešto uradio protiv Australije, a ja od muke to ne mogu gledati. Još uvijek mi je krivo što nismo prošli. Prva utakmica je najvažnija, u njoj moraš izvući bod ili tri. Protiv Brazila nismo igrali loše, ali “nula bodova”. S Japanom nije bilo sreće, a protiv Australije, mislim, pali smo pod pritiskom. Iako, još uvijek tražim pravo objašnjenje što nam se tamo dogodilo. I u Portugalu smo bili blizu. Francuze trebaš pobijediti, a onda ti rukom zabiju gol. Jednom će se sve to vratiti, ali na žalost mene neće biti tamo.
Za današnju generaciju ima samo pohvale:
- Luka je strašan igrač, Eduardo zabija, ali mislim da nam je obrana i dalje glavna osovina. I dalje smo čvrsti, a u napadu se postižu pogoci. Sredina s Kranjčarom, Lukom, Srnom je jaka. Zapravo, nemamo slabe točke. U zraku smo dobri s Petrićem, Olić i Eduardo daju brzinu... Imamo sve.
Na opasku da im nedostaje još samo Pršo, samo se nasmijao...
- Bolje se maknuti, ovakav bih im samo smetao.
Slovenija - najteža i najdraža utakmica
Birajući najdraže utakmice, Pršo se više puta odlučio za one u dresu reprezentacije.
- To su bile tri fenomenalne godine i jako mi je bilo važno prestati na vrijeme. Želju uvijek imaš. I dalje obožavam nogomet, ali ne smiješ si dopustiti da napraviš pogrešku previše. Kao u kasinu, trebaš znati stati. To je najteže. Ozljede su rekle svoje, više nisam mogao i to je bio kraj. U Njemačkoj mi je koljeno smetalo, bio sam iscrpljen... Inače nema šanse da ne bih realizirao onu priliku s pet metara koju sam imao.
Lako je izabrao naj-utakmicu...
- U Ljubljani je bila moja najgora, najteža, ali na kraju i najdraža utakmica. Cijelog života ću se toga sjećati. Na kraju je bilo jako slatko... Otkako sam se uključio u te kvalifikacije svaka utakmica je bila napeta. Onda dolazi remi u Zagrebu, pritisak raste, dolazi novi igrač Šokota, upoznajemo se na treningu, ‘ja sam Dado, drago mi je, ajmo igrati’, i na kraju on meni dodaje i odlazimo na EP. Danas to izgleda kao ‘zafrkancija’, ali bilo je jako čudno. Marković nam je prije utakmice rekao: ‘Odigrajte kako hoćete, dajte sve od sebe i da se nakon utakmice možemo pogledati u oči bez žaljenja.’ Najgore je kada žališ za nečim, zato još ne mogu gledati te poraze sa SP-a. Koliko me to boli...
Debi je bio šest mjeseci ranije u Maksimiru protiv Belgije.
- Himna, nezaboravna atmosfera i na kraju pobjeda. To je najljepše na debiju. Pamtit ću i Brazil, makar smo izgubili.
Reprezentacija, nažalost, još uvijek izaziva i bol kod Dade Prše.
- Uopće se ne želim vraćati unazad i razmišljati o karijeri. Jedino mi je drago što sam, nakon što su me otpisali i rekli da ne mogu igrati nogomet, odigrao četiri godine na najvišoj razini. Neke stvari me još bole, Francuska, Brazil... pogotovo mene jer mi je to bilo zadnje prvenstvo. Taj neuspjeh me još više pogađa jer nemam nove prilike, ali ne žalim za ničim...
Rastanak u marini Monte Carla se približavao, ali nas je Pršo zaustavio.
- Čekajte, stavite još utakmicu protiv Švedske. U 13 sati dečki se odmaraju za utakmicu, a ja si u bolnici iz koljena vadim vodu. Navečer trebaš igrati, a ti u bolnici. Već tada se naslućivao kraj, ali neka, ne žalim za ničim.
Oproštaj u Hrvatskoj ne bih preživio
Iz klupske karijere Pršo je izdvojio četiri pogotka u dresu Monaca protiv Deportiva i derbi u kojem je zabio Celticu.
- Zadnja godina u Glasgowu je bila najteža, ozljede su se sve češće javljale. Razgovarali smo o produžetku ugovora, ali nisam mogao pristati kad sam osjećao da ne mogu igrati na visokoj razini. Svako putovanje mi je smetalo za nogu, bilo bi to laganje i sebi i njima, a ja ili ginem ili ne igram.
Na Ibroxu je imao oproštaj, u Hrvatskoj ne želi takvu utakmicu. To je i ranije govorio.
- Bilo bi mi preteško. I onih pet minuta u Glasgowu su mi oči bile pune suza, sve mi je prolazilo kroz glavu. Mislim da oproštaj u Hrvatskoj ne bih preživio.
Modrić može igrati bilo gdje
Pršo smatra da nije važno hoće li Modrić nastaviti karijeru u Arsenalu, Chelseaju ili nekom trećem klubu.
- I Chelsea igra nogomet od noge do noge, iako Arsenal igra više po zemlji. No, nema nabijanja, i Chelsea je vrhunac, tko ne bi tamo išao. Iako u početku neće biti standardan puno će napredovati, kao i Eduardo u Arsenalu. Na treninzima u takvim klubovima se puno napreduje. I meni je bilo bolje biti na klupi u Monacu nego igrati u Lorientu i Le Mansu. Nije sve u utakmicama, nego i u treninzima. |
Nebitno
Muško
