Zaruke

Čuli ste od prijatelja da vas dečko namjerava zaprositi, vi niste sigurni da to želite,bar ne zasada...kako to dečku saopćiti ako vas on stvarno zaprosi?

a da ga ne povrijedite?

Hm...Pokušaj mu dati do znanja kako nisi za to, kao što sama kažeš bar ne zasada prije negoli on to učini, preduhitri ga.

Ja sam se zaručila, bila zaručena tri i pol godine, (kao ne žuri nam se), e onda sam imala vrlo malo do kraja fakulteta pa je počeo pritisak za brak i onda sam ga ostavila baš iz tog razloga što se nisam htjela udati. Lijepo treba reći što misliš i ne bojati se reakcije. Bolje sad ili prekinuti ili će dečko razumjeti kako se osjećaš nego pokretati razvod nakon dvije godine braka jel to nije to. A ako još ništa nije spomenuo lukavo mu u razgovoru daj do znanja da se ne vidiš u tome, da nisi spremna, da se ne možeš zamisliti kao supruga i domaćica itd...

može i zanoge ?

jednostavno pokreni razgovor na tu temu... tipa spomeneš neku frendicu... joooj de vidi nju ona zaručena to je prerano bla bla bla

a ako već moma klekne reci da ti se ne da sad zaručivati itd....

1step2far je napisao/la (Pogledaj post): › Ja sam se zaručila, bila zaručena tri i pol godine, (kao ne žuri nam se), e onda sam imala vrlo malo do kraja fakulteta pa je počeo pritisak za brak i onda sam ga ostavila baš iz tog razloga što se nisam htjela udati. Lijepo treba reći što misliš i ne bojati se reakcije. Bolje sad ili prekinuti ili će dečko razumjeti kako se osjećaš nego pokretati razvod nakon dvije godine braka jel to nije to. A ako još ništa nije spomenuo lukavo mu u razgovoru daj do znanja da se ne vidiš u tome, da nisi spremna, da se ne možeš zamisliti kao supruga i domaćica itd...

Jel se to meni samo čini ili ti ovdje govoriš: "laži ga tri i po godine pa onda ostavi, jer se ustvari ne želiš udati"????????

da, onako u razgovoru počni pljuvati po braku, pa valjda će shvatiti.. bolje i tako, nego da ti klekne negdje u javnosti ili nešto, pa da ga jadnog javno osramotiš

Ako te zaskoči sa ponudom, jedino što možeš je samo iskreno i obzirno reći tako kako osjećaš, i ništa drugo. Istina kakva god poštenija je od ičega, jer ako se počne nešto izmotavati i muljati tek se onda stvari mogu iskomplicirati. I ja bih to savjetovala svakome da ni slučajno ne treba obećati ništa što nisi siguran da li ćeš biti u stanju i održati, jer posljedice su jako neugodne. I u pravu si, to je preozbiljna odluka, i ne treba se upuštati u to ako stvarno nisi sigurna.

Samo dragi Bog zna da sam voljela tog dečka, ali više nisam mogla podnijeti pritisak okoline, njega i njegove obitelji. Nisam ga lagala, i kad sam počela osjećati da bi mogla početi lagati ga sam odlučila potencijalnoj boli i patnji stati na kraj. Ne stidim se toga, osim toga i on se brzo utješio. I svi zadovoljni. Ali, ovdje nije riječ o meni i ne želim kometare na svoj račun.

Zašto si onda pisala svoj slučaj? Komentar na tvoj račun, komentiramo tvoj postupak. Ili ne smijemo?
Post u kojem opisuješ svoj slučaj je poprilično zbunjujući, kontradiktoran. Ovako kako si ga izložila, čini se prilično...opako. Prijetvorno. Ako nisi željela brak u trenutku kad te zaprosio, zašto mu nisi tako rekla? 'De sačekamo malo pa onda vidimo?'

Izložila sam svoj privatni događaj iz razloga da netko ne ponovi to što sam ja napravila. Ne bih to nazvala greškom jer je ljubav bila u pitanju, već nezrelošću i nekompetentnošću. Nije u redu moj postupak ali sam postupila ispravno. Zar bih dopustila da patim cijeli život samo zato da ne povrijedim nekog drugog? E baš se neću tako žrtvovati.

I meni je bolje da se takva situacija razriješi prije nego prođu tri i pol godine. (<i>E znaš dragi, ja ti ustvari nisam za brak, sorkač.</i>). Bolje dečku odmah dati do znanja da te ne zanima brak, da forsira malo previše i da oladi.
Osobno pitanje - rekla si da si zaruke i vezu prekinula zbog pritiska njega i njegove obitelji. Jel bi zbog toga patila cijeli život? U braku? Ili zbog braka? Zbog njega ili njegove obitelji?

Pritisak drugih i njega je bio odlučujući čimbenik koji me postepeno počeo udaljavati od njega. Zato je došlo do prekida. Naše osobne razlike su došle na vidjelo, od sitnica do važnih stvari, tipa podjebavanja: da, moja cura je fakultetski obrazovana a ja šljaker (što meni nikad nije posebno značilo), da, moja cura bi putovala a ja bi dvoje djece u dvije godine, da moja cura je gradska cura a ja sa sela, da ja bi htio da ostanemo živjeti sa mojima o ona da se odseli na stan. Ne ismijavam ga ovim riječima već samo govorim kako je bilo. Shvaćaš li? Ne bi potrajalo. A to je ipak malo previše razlike u shvaćanju zajedničkog života.

Ja ne kontam te zaruke uopce...
Ono, koji je smisao cijele price, kao zapljunio sam curu, moja je, ne moze sarat, nema nazad, MOJA JE!!!
!?

Circa je napisao/la: › Ja ne kontam te zaruke uopce... Ono, koji je smisao cijele price, kao zapljunio sam curu, moja je, ne moze sarat, nema nazad, MOJA JE!!! !?

da.
a cura zauzvrat dobije prsten.