Earthlings

Dokumentarni film Earthlings, film o odnosu ljudi prema životinjama mi se upravo vrti u pozadini dok ovo pišem.
U filmu su prikazane amaterske snimke šta ljudi rade sa životinjama (eksperimenti nad životinjama, uzgoj za hranu, iživljavanje iz objesti i sve moguće grozote). Joaquin Phoenix je pripovjedač.

Dok ovo pišem, duboko udišem zbog šokantnih scena koje se mogu vidjeti u filmu.
Film mi nameće veliku dilemu.

Obožavam životinje, ali također jedem i mesnate proizvode. Zbog toga se osjećam jako licemjerno i to je jedna stvar koja me na neki način proždire.
Do nedavno sam svoje ponašanje objašnjavao time da je Darwin još davnih dana rekao da najjaći opstaju, što znači da ljudi, kao dominantna vrsta, koriste životinje kao hranu. Jednako tako i jedan lav, koji je nadmoćniji od zebre, će loviti zebru zbog hrane.

Sve bi to bilo u redu da i danas lovimo hranu, ulovimo jednu jedinku i pojedemo ju, ali gledajući ove snimke masovnog uzgoja u malim, mračnim, zatvorenim i prljavim prostorima, grubim ponašanjem i na kraju, brutalnim i masovnim klanjem me ne ostavlja ravnodušnim i često razmišljam koristim li Darwinovu teoriju kao objašnjenje valjanom.

Neki bi rekli da je u tom slučaju najbolje otići među vegeterijance, al istraživanja pokazuju kako nema namirnice koja može zamjeniti životinjski protein, koji ima krucijalnu ulogu za zdrav organizam. Postoje biljni proteini, ali bez kombinacije sa životinjskim mogu naškoditi jer tijelo ne dobiva ono što mu je potrebno.

Svakome preporučujem ovaj film, sumnjam da ćete ostat ravnodušni.

da. imam istu moralnu dilemu.

kao mlada i nadobudna prve dvije godine faksa nisam jela meso (sad kad razmišljam ne mogu vjerovat), ali taj nedostatak proteina nisam adekvatno nadomještala, tako da sam drugu godinu faksa praktički prespavala.

mene osobno čak i ne muči toliko činjenica da mi ubijamo životinje radi prehrane, koliko spoznaja da se te životinje uzgajaju u groznim uvjetima i ubijaju na vrlo okrutan način.

Pa to iživljavanje me i muči. Bušmani ulove jednu životinju i zahvale se toj životinji uz objašnjenje da moraju jesti. Mi ih masovno ubijamo u najbrutalnijim uvjetima.

Pogledao sam 20-ak minuta i više ne mogu gledati.
Pukao mi je film kad sam vidio da u Turskoj rješavaju problem pasa lutalica tako da ih ubace u smetlarski kamion i zdrobe ih unutra.

apsolutno se slažem s poppy... i dodajem.. tko sam ja da drugima govorim što će jesti... tko sam ja da pričam o vegetarijanstvu kad sam i sam ponovno počeo jesti meso mrtvih životinja... ali upravo je problem u tome na koji se način i u kakvim uvjetima uzgajaju životinje da bi ljudi žderali mesinu i jaja. svinja koja cijeli život u boksu provede dok ju ne ubiju s mogućnošću kretanja jedan korak naprijed - jedan nazad, kokoš neslica koja je u boksu 30x30 centimetara dok daje jaja, kad prestane ide živa s perjem, nogicama i kljunom u paštetu..

na žalost, jednom sam bio prisiljen posjetiti tvrtku Kunis u Županji koja "proizvodi" zečeve za konzumaciju... katastrofa! kavezići sa po 3-5 zečeva dimenzija 50x50x40 centimetara, a u njima sve oni bijeli zečevi s crvenim očima, samo jedu nagurani jedan na drugog i čekaju klanje. a nije ni klanje... vješaju ih žive za noge na neka mini vješala i zvekeću po potiljku s drvenim batom... ne znam jel neko nekad čuo kakve zec zvukove ispušta kad umire... a to vrištanje traje po pet minuta prije nego se ne "smiri" kako kažu zaposlenici.

dok sam bio klinac morao sam svake godine sa starim na klanje svinja, i kao najmlađi (uz priču nek se mali čeliči) bio sam zadužen za držanje posude u koju iz prerezanog svinjskog grla šprica vruća svinjska krv. a kad prvi mlaz zvekne u posudu, ako ne držiš kako treba krv se od dna posude odbije i zvekne te u lice... vruća svinjska krv... imao sam negdje 11-12 godina kad sam rekao prvi put nek se jebe i on i svinjokolja i krv i narodni običaji pa sam dobio po pički, al me nikad više nije vodio... samo je bio razočaran jer mu je sin pederčina i plačipička.

Bolje biti peder i plačipička nego sadist koji se iživljava na životinjama.

Dok sam bio na selu, mene je pokojni djed redovito svake jeseni naučavao kako se kolju svinje. I, barem u seoskom kućanstvu, to je bilo normalno. Također, što se tiče prostora u kojem su boravile, nije bio skučen, imale su dovoljno mjesta, u svakom slučaju uvjeti su bili dobri za njih.
Što se tiče zečeva, njih je također uzgajao, stoga sam prisustvovao nekoliko puta ubijanju. E to je bilo sranje, baš zbog onih smrtnih krikova, deranja kože, udaraca drvetom po vratu da prije krepaju...
Jednom me pokušao nagovoriti da probam to napraviti, odjebo sam i od tada nisam više niti gledao niti, a bome ne jedem niti zečetinu. Jer to je jebeno okrutno bilo, dovoljno da mi se zgadi.
Stoga kada sam odjebo karijeru seljaka, zahvalio sam se samo što ne moram više ta sranja gledati.

Joj joj joj! Sad ste svi šokirani! A kad zamiriši janko s ražnja onda vam ne smeta!

i ja sam imala priliku vidjet svinjkolju i sl.,mislim da je to jedan od razloga zašto ne jedem meso već 4 godine..i uopće mi ne fali..svaki put dok ZAMIRIŠI JANKO S RAŽNJA sjetim se tih prizora i zgadi mi se život..

cane je napisao/la: › Joj joj joj! Sad ste svi šokirani! A kad zamiriši janko s ražnja onda vam ne smeta!

Ej, janjetina, svinjetina, puretina ma daj mesa, sve mogu pojesti, osim zečetine.

Direktan link na film: http://video.google.com/videoplay?docid=-1282796533661048967&hl=en

Službena stranica: http://isawearthlings.com/