Out Of Control

Smatrate li da vrijedi ući u vezu sa neiskrenim i polugotovim osjećajima?

Osobno iskustvo:
Nakon prekida veze (prva ljubav) sam ušla u vezu sa predivnim dečkom.
Zajedno smo bili 3,5 godine ali ipak nisam bila potpuno iskrena u svojim osjećajima iako sam ga voljela. Samo na jedan drugi način. Nisam se tada smatrala neiskrenom.
A bila sam neiskrena. To sada znam.
Jednog dana sam samo tako prekinula tu vezu i odlučila se boriti za ljubav svojeg života.
Uspjela sam u tome. Sretna sam. I ne žalim za ničim.
Kuja? Možda. Ali, isplatilo se.

Što vi mislite o takvim situacijama i kako bi se nosili sa takvim osjećajima?
Kako se odlučiti na prekid pogotovo ako je veza savršena (na prvi pogled)?

Zanimljivo! Podsjeća me na jedan od naših razgovora nedavno Hm, ne znam, valjda treba vidjeti sve pros&cons veze.. Iako, veza u kojoj osjećaji nisu potpuno iskreni i jasni teško da će opstati! Everlasting question.. odgovor me također zanima..

sve što govorim odnosi se na moje osobno iskustvo i odnosi se isključivo na mene...
dakle, ne govorim nikome da je u krivu ili u pravu...

rijetko kad sam ulazila u vezu sa gotovim osjećajima...

po meni,osjećaji su nešto što se razvija putem, tijekom veze,nešto što se mijenja, na bolje, na gore,stagnira, gubi se i ponovo rađa ili se ne rađa i nikada nije dovršeno i stoga je, na neki način, uvijek "polugotovo" (ne doslovno shvaćati, molim)

naravno, osjećaji (romantični) mogu potpuno nestati i tada, ako ne prije, dolazi do prekida...
ali, kada sam jednom nekoga voljela, nekakvi osjećaji za tu osobu i dalje postoje...
to više nisu romantični osjećaji, to su osjećaji dragosti, ljubavi kao prema živom biću, nekome s kim sam nekada dijelila sve...
nekada bude i negativnoh osjećaja, rijetko, ali ih bude...no i to su osjećaji...

ne bude više klecanja koljena i "šraufanja" u želucu...nema trzanja, spuštanja glave ili drskog podizanja iste...kada vrijeme prođe - sve stvari sjedaju na svoje mjesto...

@1step, a što ti znači biti neiskrena u osjećajima?

ako si nekada i samo MISLILA da nekog voliš, nisi bila neiskrena - u tom trenutku to je bila tvoja istina i tvoja realnost...

ako se s vremenom mijenjao tvoj pogled na situaciju i shvaćanje odnosa i osjećaja i pojma ljubavi, tada se mijenjala i tvoja osobna realnost

jedino kada je čovjek neiskren je kada zasigurno ZNA i osjeća da za toga nekoga ne osjeća ono što mu govori i svjesno i namjerno zavarava tu drugu osobu i samog sebe...

iz toga treba što prije izići...
ali, to ponekad bude jako teško...

ja volem dok volem

uglavnom zauvijek, ali ima izuzetaka

deer_hunter je napisao/la (Pogledaj post): › ja volem dok volem uglavnom zauvijek, ali ima izuzetaka

Ako se ovo odnosi na romantične ljubavi, onda pretpostavljam da si do tridesete skupila popriličan broj onih koje voliš zauvijek. Pa kako se nosiš sa svim tim vječnim ljubavima?

1step.. ne vjerujem da si ti tad bila neiskrena. Većina nas će to reći jer volimo tu ljubav predstavljati kao nešto nadnaravno i neobjašnjivo... a svaka se ljubav može objasniti kemijskim i misaonim procesima. Samo što to nije baš romantično Mi volimo trenutnu ljubav predstavljati kao najbolju, najveću i.. jedinu. A takva je svaka - dok traje.

Ako si shvatila da bi radije bila s nekim drugim pa prekinula.. nisi kuja, nego pametna

1step2far je napisao/la: › Što vi mislite o takvim situacijama i kako bi se nosili sa takvim osjećajima?

Ne bih se osjećao posebno uvrijeđenim; ukoliko i bih, riješio bih to na siguran način.
Potrebni alati:

- uže
- ogroman dildo
- vreća vapna
- lopata (ašov po naški)
- sjekira (velika)
- najlon (za prekriti prtljažnik)
- izolirano mjesto u šumi (po mogućnosti močvarni kraj)

No hard feelings, ay?

1step2far je napisao/la: › Smatrate li da vrijedi ući u vezu sa neiskrenim i polugotovim osjećajima?

Ne.

Ako govorimo o pravoj vezi temeljenoj na uzajamnim osjećajima, sva neiskrenost sjedi u kutu kao mrtvi štakor i samo vremenom smrdi sve više i više dok smrad ne postane neizdrživ. Pa te druga polovica natjera da pojedeš tog štakora nije baš najsretnija analogija ali tako ja to vidim

Osobno sam prije srljao u veze bez da sam prije shvatio što zapravo tražim od cure, danas sam puno oprezniji i gledam ono što mi je zaista važno na curi, kako ono dobro, tako i ono loše.

Uglavnom bude tako da razum odvagne sve pro&con a onda u igru uskoči srce i zanemari i razum i odvagivanje

disclaimer: moje mišljenje može biti krivo i zadržavam to svoje pravo da bude krivo

Prvo, drago mi je da mislite kako nisam bila neiskrena. Naravno, voljela sam ga, ali na drugačiji način nego tadašnjeg tj. sadašnjeg dečka (ista osoba je u pitanju).
Pred kraj veze sam se počela osjećati neiskrenom jer sam mu pokazivala ljubav i veliku pažnju a da to nisam zapravo osjećala. Jednostavno, voljela sam mu ukazivati pažnju jer je uživao u tome.
Naravno da ni u jednu vezu ne ulaziš sa osjećajima "da, ja tu osobu VOLIM". Ne možeš nikoga tako brzo zavoljeti, može ti se samo sviđati, može te činiti sretnim, a s vremenom dolazi ljubav, razumijevanje i privrženost.
Koliko god je mene taj dečko volio, i ja njega, to nije bilo dovoljno da sa njim provedem svoj život gdje bih sa svakim danom bila sve nesretnija.

Pred kraj veze sam se počela osjećati neiskrenom jer sam mu pokazivala ljubav i veliku pažnju a da to nisam zapravo osjećala. Jednostavno, voljela sam mu ukazivati pažnju jer je uživao u tome.
Naravno da ni u jednu vezu ne ulaziš sa osjećajima "da, ja tu osobu VOLIM". Ne možeš nikoga tako brzo zavoljeti, može ti se samo sviđati, može te činiti sretnim, a s vremenom dolazi ljubav, razumijevanje i privrženost.
Koliko god je mene taj dečko volio, i ja njega, to nije bilo dovoljno da sa njim provedem svoj život gdje bih sa svakim danom bila sve nesretnija.[/quote]

Super mi je što so bila tako iskrena prema njemu,ali što je najvažnije i sama prema sebi. Je da takve situacije povrijede osobu,ali si barem imala dovoljno snage i hrabrosti učiniti korak koji si smatrala ispravnim. Puno bolje rješenje od zavlačenja polumrtvog odnosa i čekanja da se riješi "sam od sebe". Takve stvari izmore i na kraju ubiju ono dobro što je vezu i održavalo. Zanimalo bi me čuti mišljenje muškog dijela foruma po pitanju prekida veza koje su došle do neke mrtve točke tj. koje su ni po čemu posebne, a još vam recimo u život uleti i treća osoba i šta onda? Razvlačiti to do beskonačno ili skupiti hrabrosti i prekinuti jedan od navedenih odnosa ili barem onaj koji je manje dobar?!

Čak i sam ulazak u vezu sa nedefiniranim osjećajim ne mora biti toliko loš.
Postoji činjenica da se tek u vezi osjećaji izkristaliziraju pa se zaljubiš do ušiju. Ako sam sebe zakočiš još u početnoj fazi kada je sve nedefinirano možda nečeš upoznati osobu svoga života. Al naravno osjećaji se mogu promjeniti i na lošije pa tek onda shvatiš da ta osoba nije za tebe. Jebiga nemoš znat.
I pitanje je što ako se dogodi baš ono da si ne odgovarate?

@1step

Ček sad jel si ti to nedavno prekinila s njim ili? Mislim znam da si imala neku vezu na daljinu...

cane je napisao/la (Pogledaj post): › @1step Ček sad jel si ti to nedavno prekinila s njim ili? Mislim znam da si imala neku vezu na daljinu...

Ne, Cane, priča oko koje se vrte postovi je vezna za jednu troipolgodišnju vezu koja je okončana na Badnjak 2005. g.
I sad imam vezu na daljinu, ali koja traje 2godine i 4 mjeseca i sretna sam.
Ujedno i nesretna jer se rijetko vidimo.
No, razdvojenost ima svoje prednosti, idem kuda god hoću i s kim god hoću.
A kad smo zajedno: vatromet.

@1step2far ako smijem pitat a koliko si bila u vezi sa tom prvom ljubavi?

Smiješ pitati: tri i pol godine. Ali, ta osoba nije bila moja prva ljubav.
Moja prva ljubav je dečko s kojim sam sada i s kojim sam skoro dvije i pol godine u vezi, a bili smo kratko zajedno kad sam imala 19 g.
Valjda ima istine u tome da prvoj ljubavi nema zaborava.