U četvrtak 27. ožujka 2008. i službeno je otvoren nulti
Dionizijev festival, predstavljanjem
Umjetničke akademije iz Bratislave. Svečani je dio održan u dvorištu
Akademije predstavom u režiji
Robetrta Raponje u kojoj su sudjelovali studenti 1. godine
Odsjeka glume i lutkarstva. Za frizure i maske izvođača pobrinuo se
Studio Sofija iz Osijeka. Program su vodili glumci osječkog HNK
Tatjana Bertok-Zupković i
Vjekoslav Janković.
Svečano otvorenje...
Druženje se nastavilo u sjenici Akademije uz
degustaciju vina koja su nam donirale vinarije: Fera vino Feričanci, Iločki podrumi, Vinarija Josić-Zmajevac i Kronos Agro Osijek.
Za dojmovie s otvaranja festivala, ali i nekoliko riječi o značaju ovog događaja za osječku akademsku zajednicu zamolili smo rektoricu Sveučilišta J. J. Strossmayera
Gordanu Kralik:
- Mi smo jako zadovoljni s održavanjem ovog festivala i jako nam je drago da ovakav jedan skup međunarodnih razmjera organizira najmlađa akademska ustanova u gradu. Sve je bila ideja Roberta Raponje koji je sa svojim studentima prve godine napravio sjajan posao. Uvjerena sam da će nas Akademija vrlo brzo opet ugodno iznenaditi s novim projektima, što ćemo mi, naravno, podržati - rekla je rektorica Kralik.
Ovim je događajem u Osijeku obilježen i
Međunarodni dan kazališta pokrenut od strane
ITI-ja još za vrijeme 2. svjetskog rata. O značaju toga dana više smo doznali od
Sanje Nikčević, utemeljiteljice hrvatske podružnice ITI-ja i voditeljice Odsjeka glume i lutkarstva UAOS:
- Ideja je da se u cijelom svijetu u kazalištima čita poruka koje pišu svjetski uglednici. Na taj se način razmijenjuju informacije o kazalištima, ljudi razmijenjuju iskustva i povezuju se. Bitno je znati da smo svi mi jedna velika obitelj koju povezuje ljubav prema kazalištu i umjetnosti - rekla je Nikčević.
Program je nastavljen u
Galeriji Kazamat Kazališnim maratonom u okviru kojeg su održane tri predstave:
Govorite li hrvatski? Joška Ševe,
Mr. Single Željka Vukmirice i rumunjska predstava
Klaun traži posao.
Joško Ševo, "Govorite li hrvatski?"
Željko Vukmirica nam je rekao nešto više o svojoj predstavi:
- Predstava je to o usamljenom čovjeku koja je nastajala jako dugo. Istražujući i proživljavajući usamljenost shvatio sam da je ona jako glasna. Kako bi ona bila komunikativna poslužio sam se starim zanatom iz 15. stoljeća- lingua buffa. Htio sam pokazati da jezik ne treba biti barijera glumcu -rekao je Vukmirica i ideju Dionizijevog festivala kao takvog ocijenio vrlo mudrom:
- Zanat je osnova svih škola i to mora biti jasno. Neprocjenjivo je iskustvo koje mladi ljudi mogu steći u 20-im godinama i ovo je pun pogodak - zaključio je Vukmirica.
Autor: Saša Drinić
Foto: Luka Cvenić
Muško
