Povjerenje

Evo jednog pitanjca za sve one koji su u duljoj vezi ili su imali iskustva sa sličnima: koliko vam je trebalo da počnete vjerovati partneru i što se dogodi kada jednom ostvarite to povjerenje s obje strane? Kako možete znati da partneru možete bezuvjetno vjerovati ? Da li partneru vjerujete bezuvjetno ili mu/joj vjerujete,ali sa zrnom opreza? Ako je u igri i to "zrno opreza" znači li to da ljubav nije posve iskrena?

Zahvaljujem svima na razmišljanjima i komentarima

hmm---sadašnja veza mi nije toliko duga...ali po mom mišljenju (možda ga ne dijele svi samnom) ali ja kada sam s nekim u vezi tu automatski postoji već neko povjerenje, koje se tokom veze samo može intenzivirati.... u osobu s kojom sam imam povjerenje sve do tog trena dok mi nekim svojim činom pokaže suprotno, da bi trebala ipak počet sumnjat... ali kada se dogodi to ga izgubim povjerenje u nekoga teško da će ikada ponovo biti uspostavljeno kao prije...uvijek postoji sumnja, pogotovo na kraju veze... ali ako je veza duža i intenzivnija..onda u mojim očima mora postojati stvarno veliki razlog za sumnju...

Tu je, kako mi se cini, stvar balansiranja izmedju povjerenja i ljubomore...
Ljubomora je kuja, cini grozne stvari ako joj dopustis da zavlada, a opet, ako nema ljubomore, u nekim razumnim dozama, pitanje je postoje li uopce i emocije...
Ponata je da kada te lupi ljubomora, dodoje povjerenje i objasni ti kako je sve u redu...
Ako to tako ne funkcionira, nesto ne valja...

trebala bi prosuditi kakva je ta osoba s kojom si i tek onda vidjeti mozes li joj reci neke stvari, ako si zaista odgovarate, ili joj nesto ne reci ako si skuzila da od te veze nece biti nekih ozbiljnijih stvari (duza veza)

sad se ja kao ljumomorna i sumnjičava bikica javljam
no, dobro... da steknem to povjerenje treba vremena, a ovisi i o osobi... što se dogodi kad stekneš povjerenje? pa ne znam ,opušteniji si... nema tu ee sada se dogodilo povjerenje, to sve postupno dolazi. netko vjeruje osobi nakon tjedan dana veze, nekome treba godine, a nekome nikada. za mene nema bezuvjetnog vjerovanja...
trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza.
ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.

trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza.
ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.[/quote]

Ovo me baš zanimalo za slijepo vjerovanje.Kako biste opisali osobe koje svojim partnerima slijepo vjeruju. Mislim, super je ako partneru doista možete tako vjerovati bez imalo straha, ali što ako on/ona to nanjuši kao vašu slabost o odluči to iskoristiti u svoju korist tj. izmanipulirati vas kako njemu/njoj odgovara baš zato jer zna da slijepo vjerujete!?

nikad ne vjeruj muskima,hehe.

bondgirl je napisao/la (Pogledaj post): › trenutno sam opuštena, vjerujem mu, ali uvijek postoji dio mene, mrvica opreza. ako postoji oprez ljubav je iskrena, ne valja se previše opustiti i (slijepo) vjerovati.

Ovo me baš zanimalo za slijepo vjerovanje.Kako biste opisali osobe koje svojim partnerima slijepo vjeruju. Mislim, super je ako partneru doista možete tako vjerovati bez imalo straha, ali što ako on/ona to nanjuši kao vašu slabost o odluči to iskoristiti u svoju korist tj. izmanipulirati vas kako njemu/njoj odgovara baš zato jer zna da slijepo vjerujete!?[/quote]

ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/

ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/[/quote]

I ja isto tako. Kako dođe do toga tj. kako dozvolimo da nas partneri tako "izmodeliraju" da im slijepo vjerujemo? Znači li to da smo slabići ili da smo u takvim vezama imali posla s manipulatorima koji su nas oblikovali da budemo baš onakvi kakvima smo trebali biti da bi oni imali kontrolu nad situacijom,a ujedno i slobodne ruke za nekakve eventualne "akcije" sa starne ili nešto slično!?

slijepo bezuvjetno vjerovat... ovisi o osobi... teško je steći takvo povjerenje... a još je gore ako ga stekneš u krivu osobu...kao što si rekla i ona to nanjuši i iskoristi u svoju korist..odvratno nešto...
ja mislim da time ne postaješ slabić nego jednostavno si se možda malo previše opustio u vezi... to je ilzuija sigurnosti...i onda te skrši...

steći takvo povjerenje... a još je gore ako ga stekneš u krivu osobu...kao što si rekla i ona to nanjuši i iskoristi u svoju korist..odvratno nešto...

Pa da, zamisli da tako vjeruješ partneru i da je on toga svjestan i baš zato što zna kako ćeš regairati u određenim situacijama, radi što hoće jer zna da će te opet moći izmanipulirati da mu vjeruješ, još će te možda čak i uvjeriti da si sve umislila ili nešto slično. Nedavno sam saznal za takvu jednu priču,kao stabilna veza od par godina i sve to,a onda kad čuješ ovako nešto, smrzneš se od straha. Ne treba naravno biti paranoičan pa stalno sumnjati u sve i svašta,ali ovakve te stvari natjeraju da se zamisliš

bondgirl je napisao/la (Pogledaj post): › ja sam slijepo vjerovo i popušio sam... cini mi se da cu zbog toga uvijek biti sumnjicav :/

I ja isto tako. Kako dođe do toga tj. kako dozvolimo da nas partneri tako "izmodeliraju" da im slijepo vjerujemo? Znači li to da smo slabići ili da smo u takvim vezama imali posla s manipulatorima koji su nas oblikovali da budemo baš onakvi kakvima smo trebali biti da bi oni imali kontrolu nad situacijom,a ujedno i slobodne ruke za nekakve eventualne "akcije" sa starne ili nešto slično!?[/quote]



ne, nego smo se jako voljeli i ja sam bio spreman uciniti sve za nju... i mic po mic ona se nest pocela drugacije ponasati a ja skontao da je cudna i ja joj to kazem da se promijenila a ona pocne neke svoje shemice a ja kreten joj vjerovo do kraja umjesto da sam odma to "frajerski" rjesio sorom pa kud puklo da puklo (neee al ja cu kao biti fin i pokusati rijecima lolčina-- to je dokaz da se problemi rijesavaju nasiljem hehe )

i da mu slijepo vjerujem (a ne vjerujem ) nikada mu ne bih dala do znanja ...

slijepo vjeruju oni ljudi kojima i da nacrtaš i pokažeš da ih partner vara, laže, manipulira... oni nikome ne bi povjerovali pa ni svojim očima... no dobro ljubav je takva ponekad zažmirimo.

postoji razlika između pojmova "slijepo vjerovati" i "bezuvjetno vjerovati"...kao što i "oprez" ne znači automatski nepovjerenje

"bezuvjetno vjerovati" bilo bi suprotno od "uvjetno vjerovati", a što bi to onda bilo?ja postavljam uvjete pa ako ih ispuniš, onda ti vjerujem???

"slijepo vjerovati" najčešće znači ispasti glup...
pa ni samoj sebi ne vjerujem slijepo!nitko mi ne može napraviti takve pizdarije kakve si sama mogu napraviti!!!

ali, ako nekog voliš - onda mu vjeruješ, to da će te možda zajebati - to je rizik koji preuzimaš...ali: tko ne riskira, ne profitira

"slijepo vjerovati" najčešće znači ispasti glup...

Tu si u pravu i to sam osjetila na vlastitioj koži. Gadan osjećaj,ali sam na vrijeme shvatila pa hvala Bogu i nema neke teže posljedice. Pitam se samo, oni koji slijepo vjeruju, koliko dugo mogu tako? Što bi se trebalo dogoditi da im se otvore oči? Možete li nekome slijepo vjerovati godinama!?