Glumci začarali šumu i gledatelje

Iz godine u godinu vlastite produkcije Osječkoga ljeta kulture izazivaju sve veće zanimanje gledatelja i sve veću pozornost kulturne javnosti. Tako je i na sinoćnjoj premijeri ambijentalne predstave «Grižula» Marina Držića ponovno bilo gotovo nemoguće smjestiti sve zaiteresirane gledatelje u čarobnu šumu na lijevoj obali Drave.



I kako je jedna od glumica, Perica Martinović, već naglasila, u toj se šumi dogodilo čudo! Letjele su vile, iznenada smo ugledali satire (na biciklima), čudna šumska bića i bogove, kao da smo se našli u nekom začaranom paralelnom svijetu. Sviben je ponovno napravio odličnu predstavu, a manje nismo ni očekivali. Mudro odabrani glumci iz svih krajeva Hrvatske začinili su predstavu i udahnuli joj neku davnu stvarnost. Najvažniji projekt ovogodišnjega «ljeta» odigran je u sklopu obilježavanja 500-te obljetnice rođenja Marina Držića, po mnogima jednog od najznačajnijih hrvatskih pisaca.





Držićolog Slobodan Prosperov Novak, također je prije nekoliko dana ustvrdio da je Držić hrvatski Shakespeare, hrvatski Goethe i hrvatski Dante.



Izvrsna su glumačka ostvarenja u ovom čarobnom šumskom komadu ostvarili prije svega Areta Ćurković (Omakala) koja je pokazala po tko zna koji puta svu raskoš svoga talenta, potom Frane Perišin kao Grižula, a posebno možemo izdvojiti i iznimno talentiranog Mladena Vujčića u ulozi Dragića, te izvrsnu Ivanu Soldo kao Vlahinjicu Mionu.



Ne treba zaboraviti ni ostatak sjajnoga ansambla Filipa Radoša, Pericu Martinović, Nadu Abrus, Branku Cvitković, Damira Bakovića i studente: Luciju Barišić, Mariju Kolb Sanju Milardović, Marinu Bažulić, Tomislava Bundića, Dunju Fajdić, Petra Konkoja, Petru Kurtelu i Amandu Prenkaj.



Više smo puta čuli kako su neizostavan i važan dio predstave studenti glume na osječkoj Umjetničkoj akademiji, a sinoć smo se mogli uvjeriti da je hrvatska glumačka scena bogatija za neke nove klince koji doista znaju i unose cijelu svoju osobnost u izvedbu. Neizostavan su dio bili i sjajni satiri na biciklima, članovi osječke udruge ekstremnih sportova Weekend warriors, koji su predstavi dali neku posve neočekivanu dimenziju. Predstavu ćemo s radošću pogledati još dva puta, večeras 3. i sutra, u četvrtak 4. svibnja i ponovno se vratiti gotovo 500 godina unatrag.

Autorica: Tanja Grganović
Foto: Marin Franov

Osječko ljeto kulture 2008. - program

Program download [DOC] [80 KB]
Plakat download [PDF] [2.3 MB]
Letak download [PDF] [7.3 MB][view online!]
[pogodno za printanje u vlastitom aranžmanu]

Kad je Prosperov Novak vec tako lako odrijesio kesu svojih naljepnica, mogao je jednu i za Svibena - "hrvatski Tim Burton".

Ma svi iza četvrtog reda su jedva išta mogli vidjeti...

jel se može popeti na drvo koje pa gledati s njega

zato se ide sutra, kad nema gužve

zen031 je napisao/la (Pogledaj post): › Ma svi iza četvrtog reda su jedva išta mogli vidjeti...

tribine su lose... al predstava se odvija na neravnom mjestu u prirodi i nemoguce je svima udovoljiti

sorry

MissTake je napisao/la (Pogledaj post): › zato se ide sutra, kad nema gužve

aha... sutra se ocekuje najveca guzva

a juce je glavna za odnose s javnoscu skoro dobila od nekoliko baba batina

hm, a predstava u Barutani...kuda ići?
vi koji ste gledali...jel ovo dobro?

zen031 je napisao/la: › Ma svi iza četvrtog reda su jedva išta mogli vidjeti...

Da, glavni prigovor ide tribini. Cak i oni koji izdrze napor Drzicevih tekstova ne mogu se opustiti i uzivati u predstavi jer vecinu vremena provode slusajuci predstavu i blejeci u okolne krosnje ili hvatajuci segmente kadrova izmedju dvaju glava ispred sebe - u najboljem slucaju.

Gdje je ona kosa tribina sto je prije par godina bila na OLJKu?! Tu tribinu obavezno aktivirati.

Takodjer, trebalo bi rijesiti problem ozvucenja na pozornici u rektoratu - za svaku predstavu i dogadjaj. Sve iza 10tog reda se jedva cuje, a kad se upale oni uredjaji (valjda vanjske jedinice klima uredjaja zgrade Rektorata), zvuk s pozornice se ne cuje ni uz najvece napinjanje slusnih opni i ne razumije se ni uz interpolaciju uhvacenih zvukova u tragovima.

Zvuk na pozornici (u predstavama/situacijama bez mikrofona) nikako ne moze biti dovoljno jak da bi kvalitetno dosegao zadnje redove. Ovo je dovoljno ucestala primjedba da bi o njoj organizatori trebali poceti razmisljati.

Da, ako hoćete poslušati jednu lijepu radio-dramu, odite na Držića...

Godinama dolazim na gotovu svaku predstavu u sklopu OLJK-a, i s nostalgijom se sjećam one kose plave tribine... Ako se ovako nastavi, pitam se ima li smisla uopće dolaziti. Samo da napomenem da redovito budem već u 8 i 15, ponekad najkasnije u pola 9, tako da bih, po nekakvoj logici, trebao naći koliko-toliko zadovoljavajuća mjesta.

Il se ne vidi, il se ne čuje!!!

zanimljive kontradikcije između autora ovog članka i onoga u glasu...dok je ovdje sve bajno i sjajno u glasu su popljuvali djelo kao nešto jako jako loše...

Pa autorica teksta je izravno ukljucena u OLJK i za to vjerovatno dobiva pristojan honorar,a ovi iz Glasa nisu...

faktor-x je napisao/la (Pogledaj post): › zanimljive kontradikcije između autora ovog članka i onoga u glasu...dok je ovdje sve bajno i sjajno u glasu su popljuvali djelo kao nešto jako jako loše...

autorica clanka iz glasa (odnosno kriticarka) ima osobne razmirice s Zlatkom Svibenom i kako je popljuvala proslo ljeto njegovo djelo "velika velika zemlja oz" to je isto ucinila i sad... a nakon toga je to "nis koristi" djelo dobilo nekolicinu nagrada...

tako da njenu kritiku netreba uzimati zdravo za gotovo jer sve sto nema veze s redateljem (dakle svjetlo i scenografija) valja a njegov izbor glumaca, akademci koji su pod njegovom paskom nisu dobri... jer ih je on doveo odnosno naucio... a Areta je pohvaljena kao i lani za ulogu bube rotirke

tako da ako se povuce paralela između dvije kritike iste osobe od lanjskog oljka i ovogodisnjeg lako se dođe do zakljucka o njenoj "objektivnošću"

tako da svi koju su radili na ovom projektu tu kritiku ne uzimaju za ozbiljno i sami smo znali da ako je ona bude pisala da ce biti upravo ovakva...

i mislim da je najveca kritika odnosno pohvala glumcima i svima nama sa strane bila kako juce tako i na premijeri 5-minutne ovacije gledalista ... to je ipak ono sto govori , unatoc svim problemima, koliko je publika zadovoljna djelom ili ne...

Najlakse je popljuvati...ne mogu suditi o predstavi jer ju nisam uspjela odgledati,ali ono sto je bitno,a sto se cesto zaboravlja , da bez obzira na konacni ishod koji moze biti dozivljen kao dobar ili manje dobar,jest cinjenica da su se ljudi potrudili nesto napraviti,da su ulozili svoje znanje,vrijeme i sebe...a to se vec pika kao plus..I to sto je interes gledatelja vec od kapaciteta "gledalista" je isto...pokazatelj da nam ovakvih zbivanja nedostaje...