ŠKOLE

Riješili smo se silnih imena kojekakvih heroja, zaslužnih građana i svetaca u nazivu ulica, trgova i šorova...i napose škola... Izmijenili ih i jedva se navikli.
(Moja baka i danas kaže za ul.Republike da je to Desatičina, koliko god je mijenjali.)
Elem, napokon je svaka škola dobila naziv po funkciji i usmjerenju kojem pripada, kad odjednom, Trgovačka škola dobiva ime "Davor Milas".
Nemam ja ništa protiv dečka i njegovih zasluga, ali trebamo li se vraćati unazad i ponovno raditi iste glupavoće?
Treba li nakon nekog eventualnog prevrata u državi ponovno doći u situaciju mijenjanja imena ulica, trgova, škola?
Kako nam već nije dozlogrdilo? Svaka ta izmjena nosi hrpu troškova. Dokle tako?

Tko je bio Davor Milas?!

mladi dečko koji je poginuo kao vojnik '91.-'92. mislim da je imao nekih 17-18 godina. nisam ga znao, ali radio sam s njegovim bratom u Lady početkom devedesetih...

Za velike stvari potrebne su bijele i čiste ruke. -Thomas Mann
Davor Milas ih je imao.
3. srednje, devedestprva, Rosinjača

William H. Bonney je napisao/la (Pogledaj post): › Za velike stvari potrebne su bijele i čiste ruke. -Thomas Mann Davor Milas ih je imao. 3. srednje, devedestprva, Rosinjača

Nitko ne spori o Davoru... mene je zanimala bit i svrha promjena. Po tvojoj teoriji Marin Držić je garant imao prljave ruke, pa ga se zato maknulo.

e, da što je s tim. obećao zlatko da će držić dobiti drugi trg ili ulicu, ali očito je brzo zaboravio...nemam ja ništa protiv Pavla II., ali sve je to toliko licemjerno, nisu u stanju ni onaj nesretni križ postavit negdje ukoliko žele pokazati poštovanje...

Zar sam ja rekao da je svećenik i orguljaš imao prljave ruke?

Svaka cast mladom ratniku, ali nije li se onda skola mogla zvati Bosko Buha?!

Leteci mungos je napisao/la (Pogledaj post): › Svaka cast mladom ratniku, ali nije li se onda skola mogla zvati Bosko Buha?!

Bez brige, za par godina nije isključeno da se i tako zove. A može i Dr.Zlatko Kramarić, Harry Potter, Eminem, Madonna ili Gotovina, Norac i dr...svakom bi se našle neke zasluge.
Zamisli - Centar za obrazovanje "Leteći Mungos".
Nikad ne znaš što će pasati kojoj generaciji. ;-)

Gemi ne pričaj gluposti. Kakvu to hrpu troškova podrazumijeva promjena imena?
Šta bi se sve ulice i institucije trebale zvat Kain, Abel, Jahve i Mouzes...?
Uostalom baka tvoje bake je istu ulicu zvala po birtiji "Kod divljeg čovjeka" pa što. Kad su groficu ubili, ulica je po njoj dobila ime. To ti je kao O.K., a Davor Milas nije...
Kad već hoćeš navest neki primjer, daj bar uzmi neki koji ide tebi u korist, a ne upravo suprotno

Ne brini, poslije tebe ja se zaista mogu tek postidjeti svojih gluposti ;-)
A sad hajde molim te, odi do svih institucija i promijeni ime ulice na svojim dokumentima, pa mi ovdje podastri troškove koje si imao. Sigurno su neznatni, jel?
Ne bi ti škodilo da shvatiš bit teme, jer o Davoru Miilasu nije bila riječ/rasprava, niti o likovima iz Biblije, niti o nekim groficama ili birtijama, a bogami ni o mojoj baki, ni baki moje bake.
Dapače, izvoli ti slobodno pokreni topic na forumu o svemu tome ako to želiš, pa ćemo tamo raspravljati i pametovati do ludila.
Btw.ne patim od toga da imam neku korist od bilo čega, pa tako ni od primjera. Argumentirano stojim iza svojih tvrdnji i to mi je dovoljno.

"...Argumentirano stojim iza svojih tvrdnji..." Daj molim te pročitaj svoj post ponovo. U njemu osim četiri upitne rečenice, nećeš naći ni jednu jedinu tvrdnju...osim one da si se jedva navikla.

Neuk kakav jesam, promašio sam bit teme. Koja je bit teme?

Drago mi je da btw. ne patiš ni od čega.

p.s. Ako ne shvaćaš korelaciju između grofice Desaty i Davora Milasa (zato to i je loš odabir primjera) ne shvaćaj i dalje....

Beacon, rekli bi se da si poprilicno emotivno vezan za Milasa. Prijatelj, poznanik?

Da je Davor Milas jedini poginuo u ratu i na taj nacin bio simbol zrtve, onda bi davanje imena imalo smisla. Ovako ne kuzim poantu.

Uostalom, diciti se kako dijete nosi pusku je, u najmanju ruku, barbarski.

P.S. Zna li netko nesto konkretnije od "poginuo je kao dijete-ratnik"? I Satan Panonski (Ivica Culjak) je bio vojnik. Vojnik i poeta.

Gemi je napisao/la: › Riješili smo se silnih imena kojekakvih heroja, zaslužnih građana i svetaca u nazivu ulica, trgova i šorova...i napose škola... Izmijenili ih i jedva se navikli. (Moja baka i danas kaže za ul.Republike da je to Desatičina, koliko god je mijenjali.) Elem, napokon je svaka škola dobila naziv po funkciji i usmjerenju kojem pripada, kad odjednom, Trgovačka škola dobiva ime "Davor Milas". Nemam ja ništa protiv dečka i njegovih zasluga, ali trebamo li se vraćati unazad i ponovno raditi iste glupavoće? Treba li nakon nekog eventualnog prevrata u državi ponovno doći u situaciju mijenjanja imena ulica, trgova, škola? Kako nam već nije dozlogrdilo? Svaka ta izmjena nosi hrpu troškova. Dokle tako?

dok građani imaju novaca da plaćaju .. ja sam promjenio u ovih deset godina 5 puta ime ulice i 5 puta moram vaditi novu osobnu.. da je samo to

DAVOR MILAS
(17.9.1973.-5.12.1991.)

Škole su uvijek dobivale imena po ljudima koji su puno dali za duhovni, kulturni i materijalni napredak svoga naroda, a mi smo našoj Školi dali ime po jednom mladom čovjeku koji je za svoj narod i za svoju Domovinu dao sve što je imao-svoj tek procvali život. Riječ je o našem bivšem učeniku i VITEZU Domovinskog rata DAVORU MILASU. Kada kažemo bivšem učeniku trebamo biti svjesni činjenice da prave vrijednosti nikada nisu bivše , jer njihov sjaj uvijek pobjeđuje tamu zaborava koja teži prikriti svaku istinu naše nedavne i slavne prošlosti.
Davor Milas se upisao u našu školu 1988. godine, prepun nada i snova koji su tako tipični za mladost koja po svojoj naravi teži ostvarenju ljepšeg, boljeg i pravednijeg svijeta. Budućnost se pred njim otvarala poput cvijeta na proljetnom suncu. Pred licem nasmijanog mladića pružao se život na beskrajnom horizontu treperavih i uzbudljivih želja, snova i obećanja.
A onda užas! RAT! Krik ranjene Slavonije pogađa ovo čisto srce koje ne može i ne želi podnositi zvjersku okrutnost koja se paklenom mržnjom sručila na njegov voljeni grad Osijek, na njegovu dragu Hrvatsku koju je ljubio poput svoje majke Marije i svog oca Vladimira. Davor tada donosi čvrstu odluku koju nisu mogle poljuljati ni majčine suze, ni činjenica da je još premlad, niti mogućnost odlaska iz opkoljenog grada sa školom koja je izmještena u Slovačku. Upravo ova mogućnost izbora čini ga Velikim , čini ga dostojnim divljenja, jer samo snažna osobnost, samo moralna veličina svjesno bira patnju i smrt kao cijenu ljudskosti i vlastitog dostojanstva.
Smrt ga je zatekla na prvoj crti obrane, kod šume Rosinjače 5. prosinca 1991. godine, kada su između nezaštićenog grada i bestijalnog neprijatelja stajali ljudi čija snaga nije bila u oružju, jer ga nisu imali dovoljno, nego u hrabrom srcu ispunjenom ljubavi za svoj narod , koja nikad ne izmiče pred strahom, opasnosti pa ni smrti. Tako je naš Davor Milas platio najvišu cijenu jer, kako reče Isus.»Nema veće ljubavi od ove, nego da netko život svoj da za drugoga.».
Zahvaljujući njegovoj žrtvi i žrtvama njegovih suboraca , mi danas s ponosom možemo citirati onaj već legendarni grafit: OSIJEK-NEPOKORENI GRAD. Možemo uživati u slobodi i radovati se novoj mladosti koja nastavlja bezbrižno živjeti, možda i nesvjesna činjenice da su nečije suze platile naš smijeh, a nečija smrt bila polog za naše živote.
Mi mladi smo često upućeni na lažne uzore koji su medijski eksponirani i sjajni svojom vanjštinom, a iznutra su puni tame i ispraznosti. Nameću nam se lažne vrijednosti koje nam odvlače pozornost od blaga koje je prikriveno talogom zaborava i namjernog prešućivanja, a dovoljno je samo malo otpuhnuti tu prašinu i ono će opet zasjati istinskim i neugasivim sjajem.
Davor Milas se pridružio slavnom nizu naših mučenika koji su kroz stoljeća ugrađivali svoje živote u krvave temelje naše drage i jedine domovine Hrvatske. Iako su živjeli u različitim vremenima i ginuli u različitim ratovima, svi su oni ujedinjeni u besmrtnim riječima urezanim na grobu Zrinskog i Frankopana: NAVIK ON ŽIVI KI ZGINE POŠTENO.
Neka novo ime naše škole bude svima na ponos, Milasovim prijateljima trajna uspomena, a njegovim roditeljima moguća utjeha.
HVALA!
iz COOL-A, ŠKOLSKIH NOVINA