dokazi da ustaše nisu bili antisemiti

Monstrum je napisao/la: › pa ima i par milijuna ljudi koji misle da je elvis živ

je, ja ga vidiJo jučer

bazooka_joe je napisao/la (Pogledaj post): › De, ljudi, lakše malo s likom; otkud znate da nije u pravu? Mislim, ako piše na internetu - mora da je istinito, zar ne?

mlogo duhovito od tebe.

što kažeš na uzroke stvaranja ustaškog pokreta?

Nastanak ustaškog pokreta

Atentat u beogradskoj Narodnoj skupštini 20. lipnja 1928. na Stjepana Radića te skora smrt 8. kolovoza iste godine stvorili su novu političku i psihološku situaciju u hrvatskom narodu unutar Kraljevine SHS. Posljedica toga bilo je revolucionarno gibanje među hrvatskom mladeži raznih političkih usmjerenja. Hrvatska ujedinjena omladina održala je veliku skupštinu u Zagrebu 30. rujna 1928. i u skupštinskoj rezoluciji iznijela da "neustrašivo stoji na braniku samostalne hrvatske države".

Stvaranje Hrvatskog Domobrana

Tijekom listopada stvorena je organizacija Hrvatski domobran, koja počinje izdavati istoimene novine 16. listopada 1928. U novinama su surađivale vodeće hrvatske političke ličnosti, od Vlatka Mačeka do Ante Pavelića. Novine su zabranjene oko Božića 1928. Poslije proglašenja diktature kralja Aleksandra 6. siječnja 1929. i promjene naziva države u Kraljevina Jugoslavija, iz domovine bježe Branimir Jelić, Gustav Perčec i Ante Pavelić. K njima se u izbjeglištvu postupno pridružuju August Košutić i Juraj Krnjević te desetak hrvatskih sveučilištaraca i radnika. Pavelić i Perčec posjećuju Sofiju i potpisuju 20. travnja 1929. s predstavnicima Makedonskog nacionalnog komiteta Sofijsku deklaraciju, koja naglašava da će koordinirati "svoju legalnu djelatnost za izvojštenje čovječjih i narodnih prava, političke slobode te podpune nezavisnosti i Hrvatske i Makedonije". Zbog ove deklaracije Pavelića i Perčeca Sud za zaštitu države u Beogradu osudio je 17. srpnja 1929. na smrt. Otada Pavelić javno nastupa protiv Kraljevine Jugoslavije i traži uspostavu samostalne hrvatske države. Do ljeta 1931. postoji suradnja između Pavelića te Košutića i Krnjevića. Od kolovoza 1930. počinje organiziranje hrvatskih radnika u Belgiji, a zatim u Južnoj i Sjevernoj Americi. Branimir Jelić osniva prvi ogranak Hrvatskog domobrana u Buenos Airesu 12. svibnja 1931., a u Europi je osnovano Vrhovno starješinstvo Hrvatskog domobrana na čelu s Pavelićem. Hrvatski domobran bio je masovna organizacija koja je izdavala tjednike: "Hrvatski domobran " (1931-44) u Buenos Airesu i "Nezavisnu hrvatsku državu " (1933-42) u Pittsburghu.

Stvaranje revolucionarne organizacije - "Ustaša" i atentat na kralja Aleksandra

Ustaša, hrvatska revolucionarna organizacija, počinje u siječnju 1932. izdavati prvi broj mjesečnika "Ustaša". Sredinom 1932. objavljen je ustav Ustaše hrvatske revolucionarne organizacije (UHRO) i razni propisi u vezi s organiziranjem. Rad Ustaše bio je tajan, dočim je rad Hrvatskog domobrana javan. Otada se počinje upotrebljavati naziv domobransko-ustaški pokret.

U rujnu 1932. organiziran je tzv. Lički ustanak. Pred novim valom represije, nastupa nov val bježanja u inozemstvo i osnivanje ustaškog logora u Bovegnu, blizu Brescije u sj. Italiji. Procesi i progoni Hrvata svakodnevni su u domovini od 1929. do ubojstva kralja Aleksandra u Marseillesu 9. listopada 1934; poslije toga diktatura popušta. Pavelić i Eugen Dido Kvaternik, organizator atentata, u talijanskom su zatvoru od listopada 1934. do kraja ožujka 1936.

U to doba postoji određena međusobna simpatija, pa čak i suradnja na robiji, između dvije grupe radikalnih neprijatelja tadašnjeg režima, ustaša i komunista, o čemu svjedoči Zajednica političkih osuđenika: hrvatskih nacionalnih revolucionara, makedonskih nacionalnih revolucionara i komunista, osnovana na robiji u Lepoglavi. Tijekom druge polovice 1930-ih godina KPJ napušta orijentaciju ka razbijanju Kraljevine JUgoslavije (zalažu se za federaciju, kao i tadašnji HSS) te se zalaže za pučki front protiv fašizma, a ustaški pokret posve se veže uz fašistističke sile i usvaja rigidno antikomunističko usmjerenje.

Ilegala i širenje utjecaja

Ubrzo poslje atentata na kralja Aleksandra, sve su domobransko-ustaške organizacije u Europi zabranjene, a sve publikacije prestaju izlaziti. Središta domobransko-ustaške aktivnosti poslije listopada 1934. nalaze se u domovini, Argentini i SAD-u. Sveučilišna mladež u domovini postaje središte domovinske aktivnosti. Demonstracije, eksplozije, izdavanje letaka i povremenih novina glavne su djelatnosti domovinskog sektora. Almanah hrvatskih sveučilištaraca (1938) najbolje pokazuje politički stav te hrvatske mladeži. U Italiji su ustaše od jeseni 1934. zatočeni u logoru na Liparima, a od ožujka 1937. kada je potpisan ugovor o prijateljstvu između Italije i Jugoslavije, raspršeni po južnoj Italiji, Liparima i Sardiniji. Posljedica talijansko-srpskog prijateljstva bila je da su ustaše u Italiji, osim Pavelića, došle pod kontrolu srpskog redarstva. U takvoj situaciji oko polovica ustaša vraća se u domovinu od jeseni 1937 do kraja 1938. Među povratnicima je i Mile Budak. Milan Stojadinović, predsjednik jugoslavenske vlade, mislio je time uništiti, ili barem onemogućiti ustaški pokret, ali to je zapravo bio početak značajne domovinske aktivnosti, jer su se gotovo svi povratnici uključili u domovinsku organizaciju. U veljači 1939. počinje izlaziti tjednik Hrvatski narod s glavnim urednikom Milom Budakom i političkim urednikom Ivanom Oršanićem, koji je postao okosnica ustaške domovinske organizacije. Gotovo u svakom kotaru postojao je ustaški povjerenik, koji u slučaju prevrata treba preuzeti vlast. Opće raspoloženje hrvatskog naroda bilo je za obnovu samostalne hrvatske države. Pavelić i domobransko-ustaški pokret nisu mogli birati prijatelje medu stranim silama. Svaka država ili velika sila, koja nije bezuvjetno prihvaćala Jugoslaviju i srpsku političku hegemoniju u njoj, bila je mogući hrvatski saveznik. Mađarska je bila jedina država koja je bezuvjetno pomagala hrvatsku političku emigraciju. Italija je bila jedina od velikih sila, koja je imala interesa u rušenju Jugoslavije i obnovi hrvatske države, ali je i ona u vanjskoj politici balansirala izmedu prosrpske ili prohrvatske orijentacije. Zapadne velike demokracije Engleska i Francuska bile su za održanje Jugoslavije i pomagale su srpsku hegemonisticku politiku.

ček malo, aj ti nama objasni koja je tvoja svrha života sjekiro

Dylan je napisao/la (Pogledaj post): › ček malo, aj ti nama objasni koja je tvoja svrha života sjekiro

borba protiv zla.

a tvoja?

Ustaše su bili radikalna nacionalistička organizacija s glavnim i jedinim ciljem rušenja Jugoslavije i osnivanje samostalne hrvatske države. Poslije 2. svjetskoga rata su, poglavito u Europi i Amerikama, životarile razne manje političke udruge koje su željele srušiti Jugoslaviju- no, bez prave organizacije, vodstva, i programa. Preostala im je jedino ustaška ikonografija. Slomom Jugoslavije i nastankom suverene RH raison d'etre bilo kakvog takvoga pokreta je prestao. No, jesu li time iscrpljene sve značajke ustaštva ? Je li ipak ustaški pokret svijesno desno-radikalan, rasistički, možda i totalitaran ? Odgovor na to je niječan. U hrvatskome društvu se, tu i tamo, kao znak prkosa zbog sluganskoga mentaliteta koji nerijetko pokazuje oficijelna hrvatska politika, te protuhrvatskih makinacija zemalja koje utjelovljuju trenutno vladajuće kvaziliberalne manipulativne, «masonske» mondijalističke države, pojavljuje ostentativno isticanje elemenata ustaške ikonografije. Drugo je pitanje: je li ustaštvo zapravo radikalni antisrpski pokret po centralnom habitusu ? Moglo bi se reći da je u njem antisrpski naboj izuzetno jak-no, kao posljedak kombinacije srpskoga tlačenja i dominacije, potpomaganih od zemalja stare Antante. Ustrajavanje u protuhrvatskoj politici nekih zapadnih zemalja neizostavno rađa iritaciju i potiskivanu agresivnost: no, ne prema Srbima kao takvima, nego prema protivnicima hrvatske samostalnosti, a to je uloga koju je dobar dio hrvatskih Srba odigrao s više entuzijazma nego što se može previdjeti ili oprostiti na kraće i srednje staze. Sve to pokazuje da je pitanje navodnoga «problema ustaštva» u hrvatskome društvu zapravo problem profila i budućnosti društava i zemalja kakve su članice EU i SAD. Često prozivana globalizacija i eksploatatorski potezi vodećih zemalja, pravi su generator nezadovoljstva u društvima koja su se tek riješila komunizma i ne pada im na pamet da se utope u nekakve nove asocijacije u kojima će igrati drugorazrednu i podaničku ulogu. U hrvatskom slučaju, nezadovoljstvo se često iskazuje preko simbola koja su povezana s povijesnim ustaškim pokretom, kao simbolom hrvatskoga nacionalizma. No, sam je suvremeni hrvatski nacionalizam daleko širi od anakronoga ustaštva, pa je, po svim pokazateljima, povremena pojava ustaške ikonografije jedino znak da sadašnji naraštaji još nisu našli načina za primjerenu artikulaciju svoga nezadovoljstva svetim kravama mondijalističkoga baršunastog totalitarizma koji ih gura u položaj ne previše različit od onoga u omrznutoj Jugoslaviji.

axe je napisao/la: › borba protiv zla.

Ma da? Moja isto! Ja imam paladina lvl. 12, ti?

Dylan je napisao/la (Pogledaj post): › To explore strange new worlds, to seek out new life and new civilizations, to boldly go where no man has gone before.

crna legija osnovana je 3 rujna 1941.godine.

evo što se događalo do tada,dok nisu postojale ustaše.

Krnjeuša i Vrtoče, dva hrvatska sela u zapadnoj Bosni, doživjela su u nizu zločinačkih napadaja odmetnika tragediju, koja pripada među najveće u ovom razdoblju. Ono što se je odigralo 2. kolovoza 1941. u tim selima, mora potresti i najokorjeliju dušu.

Jezovit pokolj stanovnika ovih sela, koja su odmetnici i spalili, zbio se bez ikakvog povoda sa strane tamošnjih Hrvata.

Službeno izvješće, sastavljeno na temelju podataka prikupljenih na licu mjesta nakon preslušanih na životu ostalih svjedoka i nakon očevia, glasi:

Četnici-komunisti navalivši iznenada na selo Vrtoče, zaklali su uglednoga trgovca i gostioničara Josipa Matijevića i devet članova njegove obitelji.

Josipu Matijeviću odrubili su glavu, stavili je nakolac i nosili naokolo, a truplo bacili u oganj. Poubijani su gotovo i svi ostali Hrvati ovog sela.



Istoga dana izvršili su četnici-komunisti u susjednom selu Krnjeuši užasan pokolj hrvatskog stanovničtva. Mjesto Krnjeuša ima 12. katoličkih kuća sa oko 80. žitelja, koje su sve odreda opustošene i popaljene, a stanovnici gotovo svi poubijani. Kada su izvršili pokolj u Krnjeuši, četnici-komunisti su na mjestu, gdje su strieljali većinu ljudi, razvili veliku crvenu zastavu nabacujući se pri tom svim mogućim pogrdama na Poglavnika, Nezavisnu Državu Hrvatsku i Hitlera, iztičući, da će pod crvenom zastavom uzkrsnuti Srbija, a Hrvatske nestati. Odmetnika je bilo oko 1000. Kako su koju kuću opljačkali odmah su je i zapalili. Sve, koji su preživjeli prvi metež, hvatali su, vezali i zatvarali u školu, odvodili u šume u svoje logore u susjednim pravoslavnim selima. Tokom ciele subote i nedjelje, 2. i 3. kolovoza četnici su hvatali ljude, žene i djecu. Neke su od njih i dalje ubijali, neke vodili sobom, a neke bacali u bunare, zatim ih ubijali u bunaru iz puašaka i bunare zatrpavali zemljom.

Obćinskog načelnika Ivana Matijevića rezali su po licu,odkidali mu prste i on je izdahnuo u najstrašnijim mukama. Njemu su ubili ženu Mariju, sinove Karla(20.), Nikolu(15), kćerku Anu(18.), Maru( i Katu(6.). Najstrašnije su mučili župnika Krešimira Barišića. Njega su noževima rezali po licu i ostalom tielu, odsjekli mu prste, nos i uši te izboli oči. Zatim su ga poluživa bacili u zapaljenu crkvu.

U kući Nikole Balena ubili su Nikolu Balena, sina mu Nikicu(18.), dok se za sudbinu četvero djece Ane(23.) i ostalo troje djece, od kojih je najmlađe bilo staro 2. godine ne zna.
Nadalje su ubili Antu Balena(21.), Martu Balen(25.), njezinu sestru Mariju(18.), Ivku Balen(28.), Juru Balena(6.), Milu Balena(7.) i Jožu Balena(5.). Ivan Balen star svega sedam mjeseci bačen je živ u goruću kuću. Muževe, odnosno otčeve spomenutih umorenih, Juru i Franu Balena četnici su odveli kao taoce, ali im je, kad su vođeni na strieljanje, uspjelo pobjeći ubivši jednog od pratilaca. Nadalje su ubijeni Dane Balen(27.), sin Ivana Balena, njegova žena Ruža(26.), sin Petar(4.) i sin Ilija diete od jedne godine, Joka(35.), žena Ivanova, njezina kći Kata(13.), Milka(8.), Mara(%.) i sin Drago, 2.godine star. Ubijena je i Tomina žena Anka Balen(19.). Među ubijenima nalaze se osim toga Petar Došen, Ante Došen(3.) sin Jurin, Joso Ivanić(50.) i sin mu Mile(22.), Ivica Javor(51.), Ante Javor(46.) dok se za dvoje djece Ante Javora, sina Iliju, 15.godina starog i kćerku Milku 13. godina staru ne zna što je s njima. Dalje su ubijeni Mile Matijević(40.), Ivo Javor(50.) te sin mu Ivan(17.). Osim toga ubijeni su Ivan Iveza(50.), Dane Matijević(50.), sinovi Dane Matijevića: Ivo(27.) i Ilija(17.) dok se za tri kćerke stare 19., 14. i 7. godina ne zna sšto je s njima. Isto tako se ne zna za sudbinu Petra Iveze(37.) i kćerku mu Anku(16.), te Juru Ivezu(30.) i njegovog sina Petra, Jurinu snahu Mandu(30.), sina Danu(12.). Odmetnici su nadalje poubijali Antu Jurjevića(80.), sina mu Matu(40.), sina Petra(35.), Antu Jurjevića(15.), sina Markovog, Dragicu Jurjević(10)., Markovu, Marka Ivezu(30.), Iliju Skendera(33.), Mariju Skender(50.) Ilijinu majku, brata mu Nikolu Skendera(21.), sina Danu(15.), Petra Pavičića(31.) njegovu majku Mariju(50), Petra Katalinića, njegovu majku Katu(60.), ženu Iku(30.) i šestero njezine djece, od kojih je najstarijem bilo 12. godina. Među ubijenima u Krnjeuši nalazi se nadalje: Jure Matijević(34.), njegov otac Ilija(50.), majka Ana(50.), žena Ruža(36.), sin Mile(16.), Dane(12.) i kćeri Mara(5.), Anka(4.) i Mandica stara 5. mjeseci. Osim toga ubijeni su Dane Skender, njegov sin Nikola(1, Ivan(14), Ante Balen(21), sin Mile Balena, Petar Došen(30), sinčić Jure Došena star 2. godine, Ivica Jurjević(31), Dane Jurjević(37) Miletov sin, Stjepan Balen(87), njegov sin Ante(57), Antina žena, 53.godine stara, Antin sin Josip(19), Mato Balen(32) Ivin sin, Ante Balen(27) Ivin sin, Martina žena Manda(25), njezin sin Ivan(3). Za sudbinu Antine žene Marije, sinčića Mate, žene Mirka Balena i njezine troje djece ne zna se. Osim toga ubijeni su Dane Matijević(44), Marija Jurjević, udova pok. Jakova, stara 52. godine, Ivan Skender(70), njegova žena Kata, sin Mile(20), a za sudbinu ostale djece Jure, Ante, Bože i Roze ne zna se. Nadalje su ubijeni Jure matijević, pok. Ivana, star 45. godina, sin mu Božo(1, Manda Ivezić(47), žena Nikole i njezine kćeri Jeka(16), Kata(13), Dragica(, sin Dane(6), te Ivan Dudek(60), bivši zapovjednik oružničke postaje, njegov zet Alfred ebert(26), Niemac, upravitelj šumskog poduzeća "Grmeč d.d.", pričuvni poručnik Hus, zapovjednik posade u Krnjeuši, i 16. momaka. Ima još nekoliko nestalih stanovnika Krnjeuše, za koje se ne zna što je s njima.

Kada je hrvatska vojska došla u Krnjeušu, našla je nekoliko lešina, koje nitko nije mogao prepoznati, a među ostalim i glavica jednog djetea, kojega se identitet nije mogao ustanoviti.

Četnici-komunisti su jedna dio stanovnika Krnjeuše i osoba, koje su se bile sklonile u Krnjeuši nakon četničko-komunističkih napadaja na susjedna sela, odveli u obližnje selo Zelinovac, govoreći im da uđu u kuće i ostale gospodarske zgrade, da im se neće ništa dogoditi, nego da će ih tokom sutrašnjeg dana, tj. u nedjelju odvesti u njihovo glavno sjedište. No te iste noći, dok je jedna grupa četnika-komunista klala stoku i orgijala, druga je grupa zapalila sve kuće, njih 20 na broju, te je u njima najveći dio nepoznatih zarobljenika našao svoju smrt u ognju ili od taneta odmetnika. U isto vrieme i pod istim okolnostima zapaljeno je oko 15. kuća, malog katoličkog seoca Lastve.



U ova dva hrvatska sela, koja su podpuno uništena, umorili su četnici-komunisti oko 130. osoba. Pod nož su se stavljale žene i djeca. Kao pobješnjele zvijeri ubijali su ovi zločinci staro, mlado i nejako. Pokolj su izvršili pod crvenom zastavom, pod kojo su kasnije nastavili težkim i jezovitim pustošenjima u ovom dielu Hrvatske. Sadizam, koji su pokazali ovom prigodom, obilježavao je i druge kasnije njihove zločine.

axe je napisao/la (Pogledaj post): › borba protiv zla.

uskoro će i nastat film ustaše u borbi protiv zla

zig hajl! borba protiv zla!?

Dobro ajde da se i ja ubacim.
Osim omalovažavanja gosp. "axe" kakvog sam i nebrojeno puta sam iskusio, nisam sa vaše strane vidio nijedan suvisli komentar, argumentirani i tako to...

Da, ključna je stvar kada se priča o povijesti govoriti sa činjenicama koje proizlaze i tadašnjih dokumenata.

Bojim se da Hrvatska koju danas imamo nezavrši na isti način kao i ona ranije, što možemo pretpostaviti na temelju špijunskog rada MI6 u prostorijama Haškog suda.

Evo vidim da će sada progoniti i Florence Hartmann izgleda da je žena u svojoj knjizi napisala, a također i javno govorila ono što je "tajna suda", odnosno nešto što nije materijal za obične pučane kao što smo mi.

Lijep pozdrav.

mia je napisao/la: › zig hajl! borba protiv zla!?

To nije ustaški pozdrav pa vjerojatno kao ni ostali nevidim smisao tvog posta?!

Monstrum je napisao/la: › i još nešto molio bih moderatora da osnuje korisničku grupu pod imenom "Živim u zabludi" i da u nju automatski ugura sljedeće korisnike : axe mali ivica vampire princess honey ona s gljivicama na pizdi itd itd

E ovo potpisujem..... Osobito za:

Citat: › ona s gljivicama na pizdi

Daj se ljudi skulirajte i ostavite se ustaštva,zar nemate boljih tema

mali_ivica je napisao/la: › mia je napisao/la: › zig hajl! borba protiv zla!? To nije ustaški pozdrav pa vjerojatno kao ni ostali nevidim smisao tvog posta?!

nauči me molim te! malog ivicu za precjednika mladeži!

Monstrum je napisao/la: › i još nešto molio bih moderatora da osnuje korisničku grupu pod imenom "Živim u zabludi"

Vidiš ovo "živim u zabludi" je ubiti samo pretpostavka, jer da nije vi bi naravno mogli dokazati da živimo u zabludi.
PS: Obzirom da si stavio navodnike koji zapravo daju drugačiji smisao, ništa ti ne zamjeromo, ako smijem i u tuđe ime govoriti.

ŽIDOVA je među hrvatskim generalima bilo preko 21%, točnije: njih 28! Evo njihovih imena po abecednom redu:
1. Alabanda inž. Hinko; 2. Aleman vitez Ladislav; 3. Angeli Edgar; 4. Balley Emanuel; 5. Èuš Oton; 6. Fritz Julijo; 7. Gamberger Josip; 8. Halla pl. Ferdinand; 9. Heilbich Dragutin; 10. Isser Ðuro; 11. Kirchbaum Oskar; 12. Kraus-Tudić Rudolf; 13. Kubin Rikard; 14. Metzger vitez Josip; 15. Miesler Milan; 16. Frauensperger pl. dr. Milan; 17. Resch Julio; 18. Rubler Dragutin; 19. Sach Julio; 20. Simoviæ Julio; 21. Steinfel vitez Nikola; 22. Šarnbek Ivan; 23. Šnur vitez Ivo; 24. Scholtz (Šolc) Josip; 25. Tartaglija Kvintijan; 26. Wanner Rudolf; 27. Zgaga vitez Mirko i 28. Zorn Božidar.