Josip Broz Tito bio je jugoslavenski diktator i komunistički tiranin, te nije bio samo predsjednik Jugoslavije nego doživotni predsjednik, izabran 1974. od delegata komunističke skupštine za doživotni mandat. Upravo zato što je bio doživotni predsjednik, a ne demokratski izabrani predsjednik s jednim, dva ili tri mandata, čini ga, među ostalim diktatorom (za F. Tuđmana koji je za predsjednika biran na izborima se kaže da je diktator, a kamoli da se to ne bi reklo za boljševika i staljinista Tita). Zatim nedostaje navod da je J.B. Tito bio rezident sovjetske totalitarne tajne službe NKVD, da je u Kominterni u Moskvi imao nadimak «Valter», i da je Sovjetima cinkario sve osnivače i vođe, predsjednike CK KPJ, koji su na osnovi njegove klevetničke prijave svi redom stijeljani u Moskvi, u razdoblju od 1937. do 1939. godine. Dok je Hruščov rehabilitirao sve strijeljanje jugoslavenske komuniste 1956. godine, J.B. Tito nije do kraja svog života rehabilitirao niti jednog. Zatim je u navodu enciklopedije preskočen konc-logor «Goli otok». Zatim nedostaje navod da je kaplar «maršal» Tito za vrijeme Drugog svjetskog rata, osim borbe protiv okupatora, vodio i boljševičku revoluciju pod geslom «Diktatura proletarijata», da je ustrojio totalitarne «vojne i narodne sudove», da je stajao na čelu odreda smrti «OZNA» i «KNOJ», koje svoj ekvivalent imaju u zločinačkim organizacijama «NKVD» i «GESTAPO» i «SS-Einsatzkommando», te da je nakon obnove Jugoslavije 1945. ukinuo višestranački sustav, uveo jednopartijsku diktaturu Komunističke partije Jugoslavije, ukinuo slobodu tiska i radničke sindikate, i proganjao opoziciju, a prije svega je protiv hrvatskog naroda od 1944. do 1946. zapovijedio i dao izvršiti zločin genocida (ubojstvo naroda) ! Britanski dokumenti čak ne govore o «oslobođenju» od strane Titovih partizana, nego govore o «okupaciji Hrvatske» i uvođenju «boljševičkog terora» i «provođenje etničkog čišćenja», kao na pr. britanski dokument pod oznakom «No. 88 . 60/22/45», s datumom od 11. svibnja 1945. godine, urudžbiran 23. svibnja 1945. u Foreign Officeu pod oznakom «R 8976», a radi se o izvješću britanskog veleposlanika u Vatikanu, upućeno ministru vanjskih poslova Velike Britanije Anthonyu Edenu, i Savezničkom stožeru u Caserti kraj Napulja, te rezidentu za Mediteran. U opširnoj britanskoj dokumentaciji navode se masovne likvidacije hrvtaskih civila i svećenika i redovnika Rimokatoličke crkve koje su provodile Titove partizanske jedinice od listopada 1944. do ožujka 1945. godine. (Ukoliko želite, dati ću Vam navedenu dokumentaciju na uvid.) Dalje, u tekstu o Titu u enciklopediji stoji da su ustaše bili separatisti i da su pomagali Osovini u napadu na Kraljevinu Jugoslaviju 1941. godine, ali to nije točno: ustaše nisu pomagali Osovini u razbijanju Kraljevine Jugoslavije jer su se zajedno s poglavnikom ustaškog pokreta još nalazili u inozemstvu (Italiji) dok je Osovina napadala Jugoslaviju, a napadačima je pomagala građanska zaštita HSS-a, ali i hrvatski narod u cjelini, kao i hrvatski dezerteri iz redova vojske Kraljevine Jugoslavije, a razlog je bio što je režim Kraljevine jugoslavije od 1918. do 1941. vršio represiju protiv cijelog hrvatskog naroda, a ne samo protiv hrvatske oporbe. Tako da mislim da bi se taj razlog trebao navesti, jer nisu Hrvati iz čista mira bila protiv Kraljevine Jugoslavije. Povijesni uzrok postoji. Nije u cijelosti točan navod u enciklopediji da su Titovi neprijatelji u ratu bili srpski nacionalisti (četnici), jer su srpski četnici s Titovim partizanima 1941. čak imali i pismeni sporazum o suradnji, kao na pr. sporazum u Drinjači od 1. listopada 1941. godine, a često se ta suradnja svodila na partizansko-četničke napade na hrvatske i bosanske civile 1941. godine, koji su mahom bili masakrirani, kao na pr. hrvatski katolički seljaci u selima Vrtoče i Krnjeuša od 2. kolovoza 1941. ili muslimanski seljaci u selu Koraj u Bosni, ili partizanski teror i masovna strijeljanja civila u Prijedoru 1942. godine i bacanja ubijenih u četiri masovne grobnice, koje su sve forenzički obrađene, a za te zločine je odgovoran Josip Broz Tito... Činjenica je da su partizani i da je Tito počinio de facto ratne zločine i genocid, tako da bi to trebalo navesti u enciklopediji, posebno u svjetlu Rezolucije 1481. Vijeća Europe, od 25. siječnja 2006. o osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije u Srednjoj, Istočnoj i Jugoistočnoj Europi. Istina je da je Tito odbio 1948. Staljinove pokušaje uvođenja nadzora nad Jugoslavijom i KPJ, ali je isto tako istina da Tito nakon raskida sa Staljinom nije raskinuo i sa staljinističkim metodama vladanja u Jugoslaviji (vidi poliičke memoare Titova bivšeg suradnika Mike Tripala «Hrvatsko proljeće», Zagreb, 1989.) Također bi treblo navesti da je Tito dao ubiti antifašistu i antidogmata (Supekova tvrdnja) Andriju Hebranga i antifašistu i antikomunista, Zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, kao i hrvatskog patriota i demokrata Bruna Bušića! Potpuno je krivi navod iz enciklopedije da je za Tita Jugoslavija postala najliberalnija komunistička zemlja u Europi, jer je povijesna istina da je u zatvorima i logorima Titove Jugoslavije non-stop bilo u prosjeku 2.500 političkih zatvorenika ili nedužnih ljudi, da nije bilo slobode tiska, nije bilo višestranačja, nije bilo radničkih sindikata, osim onih koje je kontrolirala komunistička partija, nije bilo privatnog vlasništva, nije bilo vjerskih sloboda, a tajna policija Udba i KOS JNA razvili su monstruoznu doušničku mrežu, goru nego Istočnonjemačke tajne policije STASI (Simon Wiesenthal je tvrdio da je STASI bio gori od Hitlerove Gestapo!), te je u Titovoj Jugoslaviji bilo tisuće montiranih političkih sudskih procesa protiv nevinih osoba! Osim toga, američki Senat je u rezoluciji 169. godine 1989. izričito osudio kršenje ljudskih prava od strane titoističkog režima Ante Markovića odnosno beogradske jugoslavenske komunističke vlade! Tada je američki Kongres stavio ključ u bravu Titovoj Jugoslaviji, uskratio joj financijsku podršku i kredite MMF-a, tako da je već sljedeće, 1990. godine SFRJ bankrotirala! I na kraju, u vezi pojma «Tito», nakon njegove smrti «zemlju nisu razorili žestoki sukobi koji su ubrzo prerasli u krvavi rat», nego su SFRJ razorili Miloševićevi četnici i «JNA» za vrijeme velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku i Republiku BiH, kao i velikosrpska hegemonija i komunistička diktatura! (Navoditi općenito da se radilo o sukobu, a ne koji je uzrok sukoba i tko ga je započeo i tko je vodio osvajački, a tko obrambeni rat, znači relativizirati velikosrpsku agresiju i genocid nad Hrvatima i Bošnjacima od strane zločinačkog Miloševićeva režima i generalske zločinačke vrhuške «JNA». |
Muško
Žensko
