Iz ovoga gore je već kristalno jasno što u rukama debila znači snažan pas. Glupača naziva krvoločnom malca od osam mjeseci i nije ga u stanju odgojiti tako da ne dira
barem njezine životinje, za početak. Prva opcija je uspavljivanje, druga ukidanje hrane na jedan dan (
) ili doživotni lanac.
U rukama takvoga vlasnika, svaki će pas postati nemoguć, a vjerojatnost da će se dogoditi kakva tragedija postat će veća.
Mi smo zaljubljeni u njemačke ovčare. Govorili su nam da je to "opasna" pasmina, da nisu prikladni za djecu, da su militantni... Naše je iskustvo s njima bilo upravo suprotno.
Imali smo problem s jednom curom koja nije podnosila mačke. Inače, bezuvjetno je slušala, druge pse je prihvaćala super, a prema ljudima bila divna. Ipak, ni jedna mačka nije mogla ući u naše dvorište, a izaći živa. Osim bakine, a nikad nam nije bilo jasno zašto prasica nju nikad nije dirala. Najčudnije je bilo što ih u šetnji, s povodcem ili bez, uopće nije primjećivala. Isto tako, ptice su pored nje mogle bezbrižno skakutati, jesi hranu iz njezine posude... ali mačke je u dvorištu tamanila svakodnevno. Pokušali smo valjda sve moguće da prestane s tim, svaki put joj je bilo jasno zašto je kažnjena, ali nije vrijedilo.
Znam da sad riskiram salve uvreda, ali smatram da je svatko odgovoran za svoga ljubimca. Naš pas je bio u svome dvorištu iz kojega nije izlazio bez nas. Susjede smo upozorili da ne puštaju mačke van jer dolaze jesti njezinu hranu, a mi ne možemo cijele dane provoditi vani čuvajući tuđe ljubimce. Naravno, vlasnici svih mačaka koje nikom ponikoše u našem dvorištu, našeg su psa nazivali krvoločnim. Bilo je dovoljno što je njemački ovčar i što ne podnosi mačke. Bez obzira na to što ona nikada, ali nikada nije lajala, osim u igri. Jedino je zavijala na mjesec tu i tamo
Nikada ni na koga nije zarežala, naše je zvono bilo
U dvorištu i svi su bez ikakvog straha ulazili. Ograda je bila potpuno neprilagođena njezinoj veličini i snazi, a nikada nije izašla iz dvorišta bez nas. Nije bilo potrebe ni za kakvim boksom ili vezanjem, morali smo ju zatvarati jedino kad bi se tjerala, zbog frajera koji su joj uskakali preko ograde.
Druga naša cura se godinama borila s teškim artritisom i displazijom kukova. Često ju je boljelo, bilo je dana kad je jedva hodala pod voltarenima. A svejedno nikada nije pokazala ni trunku agresije prema djeci koja su se pokušavala igrati s njom, samo je imala pogled kojim kao da je molila da ju svi puste na miru.
Zato sam protiv generalizacija. Ako je jedna pasmina najčešće korištena u policiji i vojsci, to ne znači da je sama po sebi militantna. Isto vrijedi i za pasmine koje su najčešće korištene za borbe.
Pas nije za svakoga, a osobito ako se radi o velikoj i snažnoj pasmini, o kojoj god se radilo.
Moji susjedi imaju patuljastog pincha koji je toliko frustriran i agresivan da je to za ne povjerovati. Na svu sreću, toliko je malen da ne može ni ugristi odraslog čovjeka kako spada. Ne želim zamisliti što bi bilo da je veći. Kad se vraćam doma, molim se da nije negdje vani jer mi je već dosadilo stresati ga s nogavice svaki put. Mislim da generalizacije stvarno nemaju smisla.