Jedino brdo,
deponij smeća Lončarica, u inače ravničarskoj okolici Osijeka, nastavit će rasti sljedećih godina, jer istočnoslavonski političari nisu sposobni, u skladu sa zakonom, ugovoriti i izvesti izgradnju
regionalnog centra za gospodarenje otpadom. Niti
sedam i pol godina od kada su četiri grada,
Vukovar, Vinkovci, Beli Manastir, Županja i Osijek, osnovali
Javnu ustanovu za zbrinjavanje otpada istočne Slavonije (ZOIS) i
četiri i pol godine od javnog natječaja odabira konzorcija
Strabag i Saubermacher koji bi centar izgradio, projekt ne može dobiti
građevinsku dozvolu za lokaciju centra u osječkom prigradskom naselju
Antunovac, jer nije u skladu za zakonom.
- Projekt ne odgovora propisima Republike Hrvatske. Dozvola za gradnju može se izdati samo za projekte koji su u skladu s važećim propisima što znači da je projekt potrebno doraditi tj. uskladiti sa propisima Republike Hrvatske - potvrdilo je za Alert
Ministarstvo zaštite okoliša.
Gube potporu države za 80 posto cijene izgradnje centra
Prema procjenama pojedinih službenika osječke gradske uprave (koji o ovome žele ostati anonimni), od 2001. godine na rad Javne ustanove za zbrinjavanje komunalnog otpada istočne Slavonije (ZOIS) i izradu razne dokumentacije potrošeno je najmanje
750 tisuća eura.
Ali otpad, kojega je samo 2005. godine u
Osječko-baranjskoj županiji nastalo preko
86 tisuća tona i dalje se odlaže na zastarjelim i mahom nepropisnim deponijama, koje rade po načelu "navezi i zatrpaj zemljom".
Vukovarsko-srijemska, kao druga županija u projektu, postaje nestrpljiva i traži
alternativni vlastiti model. Nervoza kod svih raste i zbog propuštanja mogućnosti
80-postotnog sufinanciranja centra iz državnog budžeta.
Ostvari li se ovakav projekt, svjesni su, cijeli trošak snosit će samo gradski budžeti osnivača. To dokazuje i dopis
Vinka Mladinea, direktora
Fonda za zaštitu okoliša[/b,] predsjedniku [b]Zelenih Hrvatske Zdravku Peki, koji od početka 2008. godine sudjeluje u vladajućoj gradskoj koaliciji i u ime Osijeka kao član ZOIS-ova upravnog vijeća.
- Fond sufinancira samo ulaganje u odobrenu lokaciju radi izgradnje centra, a ne ulaganje u moguće suvlasničke ili koncesijske odnose vezane za upravljanje centrom. Fond ne može prihvatiti niti podržati koncesijski ugovor koji se odnosi na lokaciju Antunovac niti će ulagati sredstava u izgradnju odlagališta, već samo u izgradnju centara koji će zbrinjavati otpad mehaničko biološkom obradom – napisao je Mladineo u srpnju 2006. godine. Prepreka potpori, dakle, nije samo zastarjeli projekt nego i koncept u kojemu bi najveću financijsku korist izvukao
ZIPOS, privatna tvrtka sa sjedištem u Antunovcu u većinskom vlasništvu Strabaga i Saubermachera. Peko zato misli da je projekt mrtav i da ga ne treba oživljavati, nego krenuti ispočetka.
Četiri godine optuživanja
- Morat će se osnovati međužupanijska tvrtka koja će, budući da je u javnom vlasništvu, moći ostvariti državnu potporu. Projekt se sada održava na životu jer svi čekaju da netko drugi povuče pravi potez, a najveći strah je zbog tih navodnih 5,5 milijuna eura odštete – rekao je Peko.
Većina čelnika sadašnje osječke gradske vlasti za debakl najviše krivi ravnatelja ZOIS-a
Ivana Domanovca i koncesionara tvrtku ZIPOS, koju je osnovao austrijski konzorcis Strabag i Saubermacher. Nasuprot tome, Domanovac optužuje pojedince u najvećem osnivaču,
Gradu Osijeku, koji u upravnom vijeću ZOIS-a ima tri od sedam glasova.
- O tome bi se mogao napisati roman. Više se ne donose stručne nego političke odluke. Pojedinci uporno dovode u pitanje međunarodni natječaj provoden prije četiri godine. Građevinsku dozvolu dobit ćemo ako upravno vijeće slijedeći tjedan pristane da se izradi jedan geodetski elaborat za što će trebati nekoliko mjeseci i oko sto tisuća kuna. Onda se može početi – ustvrđuje Domanovac, koji je zahtjev za građevinsku dozvolu u lipnju predao osječko-baranjskom
Upravnom odjelu za prostorno uređenje i do sada nije dobio pozitivan odgovor.
Umjesto osnivanja vlastite firme dokapitalizirali privatnu
Grad Osijek već je htio jednostrano razvrgnuti ugovor sa ZIPOS-om, ali od toga se odustalo, jer su ugovoreni vrlo visoki penali, navodno
5,5 milijuna eura koje bi trebalo isplatiti Austrijancima u slučaju prekida posla. Odustavši od toga, krajem 2006. godine Grad Osijek dokapitaliziravši ZIPOS s
66 tisuća eura postao je vlasnik 33 posto ZIPOS-a, što je tadašnji gradonačelnik
Anto Đapić u izjavi navedenoj u
Poslovnom dnevniku nazvao "najmanje lošom varijantom". Đapić je također izvjestio da je postignut dogovor da se za deponiju osigura 45 tisuća tona godišnje umjesto prijašnjih 50 tisuća tona. Najmanje loša varijanta ispala je bez obzira na upozorenje iz fonda, pa se očito već 2006. odustalo od potpore državnog novca.
Međutim, tijekom godina čekanja građevinske dozvole prekršen je ugovor između ZOIS-a i ZIPOS-a, što sada otvara mogućnost za jednostrani raskid, prekid agonije. Bar tako tvrdi najnovija pravno stručna analiza osječkog odvjetnika
Zorana Ranđelovića završena početkom rujna.
Prekršen ugovor - moguće izbjegavanje odštete 5,5 mil. eura
- Koncesionar nije u ugovornom roku podnio zahtjev za izdavanje građevinske dozvole (16 tjedana), niti je istu pribavio u roku od 9 mjeseci od stupanja na snagu ugovora (30.12.2007.g.), ili od pribavljanja dokumenta-pravo građenja (05.09.2008.g.). To daje mogućnost JU ZOIS na jednostrani raskid ugovora s trenutnim učinkom – navodi Ranđeloviću u analizi.
Pored toga Ranđelović navodi druga kršenja ugovora. ZIPOS nije uplatio kauciju od
200.000 eura, a prema sudskom registru temeljni kapital i dalje je
20 tisuća kuna.
- Ako koncesionar nije u stanju uplatiti tako malen iznos u odnosu na cijelu investiciju, kako onda očekivati valjano obavljanje ugovorenih poslova? - ističe odvjetnik Ranđelović.
Za sada nitko ne zna da će, ispostavi li se ovakva pravna analiza točnom, Gradsko vijeće i Poglavarstvo na sljedećim sjednicama zatražiti od ZOIS-a raskidanje ugovora s Austrijancima ili ne. Kako bilo, grad poznat po nadimku
"Grad slučaj" opet je smiješan primjer nesposobnosti odrađivanja osnovne svrhe političara - da obavljaju javne poslove na korist društva.
U međuvremenu, u cijeloj Hrvatskoj od 2004. godine, od kada je uz potporu Fonda za zaštitu okoliša krenula sanacija
292 službenih neuređenih odlagališta, ukupno je za to investirano
2,8 milijardi kuna, od kojih je Fond dao 48 posto, odnosno 1,5 milijardi kuna. Budući centri za gospodarenje otpadom u drugim hrvatskim krajevima uglavnom su jasno definirani i jedino u pojedinima poput
Lećevice i
Kaštijuna treba postići dogovor između lokalne vlasti i stanovništva, što je izgleda jednostavnije u usporedbi sa slavonskom sagom.
Autor: Kruno Kartus/Alert
Muško
Nebitno
Žensko
)
Toliko su novaca mogli po0vući iz fondova EU, ali kad nitko od njih ni ne zna što je IPA.... 