Danas počinje dugoočekivani cjelotjedni osječki blues festival. Naime, u organizaciji
Hrvatske udruge za znanost, umjetnost i kulturu Osijek, tijekom tjedna
od 1. do 5. prosinca 2008. u koncertnom prostoru
hotela "Central" održat će se ovogodišnja festivalska blues manifestacija -
4. Međunarodni gala blues festival - Osijek 2008, na kojemu će nastupiti brojna imena europskog i svjetskog glazbenog miljea. Ulaz je na koncerte je
slobodan, a svakoga dana počinju
u 21:00 sat.
Ako ne uhvatite mjesto u Centralu, ne možete doći ili živite dovoljno daleko da je ovaj festival za Vas samo pusta želja - ne očajavajte!
Po prvi puta u Osijeku, ali i Hrvatskoj, omogućen je i live streaming jednog blues festivala. Za kvalitetan prijenos i
on-site režiju pobrinula se osječka tvrtka
Paradigma, a kako će to izgledati moći ćete pogledati na web stranicama
Paradigma.hr i
HUZUK. Live stream će biti dostupan svaku večer festivala u vrijeme održavanja koncerta.
Od ove se godine Festival održava nešto kasnije nego prethodnih godina, jer je
Organizacijski odbor na čelu s umjetničkim direktorom Festivala
Ninom Zubčevićem, nakon konzultacija s gradskim vlastima, odlučio trajno promijeniti termin održavanja, kako bi se Festival svake godine održavao u sklopu proslave
Dana grada Osijeka.
Poruka organizatora...
Sigurni smo da je prošlogodišnji blues festival ostao u lijepom sjećanju svih posjetitelja. Blues festival pokazao se kao jedan iznimno važan događaj za naš grad.
Prošle godine mogli smo se uvjeriti u to, publika koja oduševljava, uglavnom mladi ljudi, kreativci, genijaci, pokretači, poneki možda nisu neki veliki ljubitelji bluesa, ali definitivno su bili željni dobre glazbe.
Dragi naši Osječani, zbog Vas se dogodio i događa se 4. Međunarodni Gala Blues Festival.
Program 4. Međunarodni Gala Blues Festival Osijek 2008
1. prosinca 2008. (ponedjeljak)
Cotton Blues Band (Hrvatska)
Rambling Blues Trio (Mađarska)
2. prosinca 2008. (utorak)
Harp Attack Septet feat.
Jelena Popin (Srbija/Italija)
3. prosinca 2008. (srijeda)
Mike Sponza Band &
Joyce Yuille (Italija/SAD)
4. prosinca 2008. (četvrtak)
Greenhouse Blues Band (Hrvatska)
5. prosinca 2008. (petak)
Blues B. R. Others (Mađarska/SAD)
Rambling Blues Trio
Frontman trija
Rambling Blues,
Vajk Kiroly (akustična gitara,vokal) započeo je svoje koncerte kao solist 1993., no nedugo nakon toga pridružili su mu se
Istvan Harmati nazvan
"Maci" na usnoj harmonici i
Anetta Tyth, vokalistica (u početku samo sa nekoliko pjesama). Uskoro je došlo do promjene na mjestu svirača usne harmonike, "Macija" je zamijenio
Tamas Harbovszky koji je već svirao u sastavu Blues Band, no na sreću odgovorio je izazovu i prihvatio svirati u oba sastava. Nekoliko mjeseci kasnije, u svibnju 1994. pojavio se mali sastav na Mojulosu 94, festivalu u Sigetu nazvan „Rambling Blues“. Taj prvi ozbiljniji sastav sudjelovao je u Budimpešti na Prvom nacionalnom natjecanju blues i bluesrock talenata 2. rujna 1994. i tamo su ga suci rangirali među najbolje. Među 23 sastava koji su debitirali, oni su bili jedini akustični sastav. Potaknuti uspjehom prijavili su se 12. ožujka 1995. na Blues i jazz festival natjecanje u Budimpešti, gdje su zauzeli odlično drugo mjesto. Tom prilikom imali su i gosta
Istvana Rakovicsa, koji je u to vrijeme bio izražajni blues gitarist sastava Molnar Dixieland. U ljeto 1995. vokalistica sastava Anetta Toth nakon završetka studija u Sigetu oprostila se od grada, a nažalost i od sastava Rambling Blues. Oproštajni nastup se odigrao na Studentskom otoku (Dioksziget 95).
Sadašnji trio
Kada se ispostavilo da ona odlazi izašle su na površinu mnoge talentirane djevojke u Sigetu s izvrsnim stilom pjevanja bluesa. Nakon mnogih proba, umjesto vokala odlučili su uzeti
Csabu Szabya, bubnjara koji im je već nekoliko puta prije bio gost glazbenik. On koristi snajer i rifljaču, zvona za ovce itd. za posebne efekte. Tako je Rambling Blues formiran početkom 1996. i od tada njihovo prijateljstvo traje i djeluje. Od 1996. imali su oko 90 do 100 koncerata godišnje koje su održali po cijeloj zemlji, u klubovima, pubovima i na festivalima. Također su dobivali ponude za sviranje u inozemstvu, najprije u bivšoj Jugoslaviji, a poslije i po klubovima u Njemačkoj, Austriji, Slovačkoj i Italiji. Bila je velika čast biti pozvan na Dobrofest 1998. koji se već po sedmi put održao u slovačkom gradu Trnava. U periodu od 27. travnja 2000. do 7. svibnja 2000. imali su uspješnu turneju većinom u Njemačkoj, gdje su se pojavili na nekoliko festivala i u ekskluzivnim klubovima. Stil sastava se uglavnom bazira na američkoj akustičnoj folk glazbi dvadesetih i tridesetih godina koja uključuje country blues, ragtime blues, Mississippi i delta blues. Pošto je taj stil gotovo nepoznat u Mađarskoj, oni su objavili da im je cilj predstaviti tu glazbu, to „korijenje“, da bi pokazali kako blues može biti raznolik. Da bi ostali vjerni stilu, većina pjesama je na engleskom jeziku. Široki repertoar pjesama je u „rambling“ stilu, koristeći njihove pojedinačne glasove i pokušavajući prilagoditi originalno izvođenje cjelokupnoj publici.
Diskografija
Nakon nekoliko uobičajenih „demo snimaka“ (Demo 97, Demo 99) i pojavivši se s jednom pjesmom na zajedničkom CD Stella Artois, 2000. su konačno snimili svoj prvi i vlastiti CD pod nazivom Tissassippi.
Harp Attack
Septet
Harp Attack je muzički amalgam dvije ponajbolje blues institucije iz susjedne zemlje, u kojem već sami naziv banda sugerira dominira usna harmonika. Posebno bih istakao
Jovana Ilića koji je bez sumnje na ovim prostorima bez konkurencije najbolji usni harmonikaš, iako ne treba zanemariti invenciju i širinu dijapazona
Ljubomira Đorđevića koji uživa poseban ugled kod probirljive osječke publike. Harp Attack je ravnoteža između dvije koncepcije
Blue Family i
Row Hide od kojih je svaka ostvarila pojedinačno iznimne karijere. Međutim, uz sav respekt prema pojedincima koji dolaze iz susjedne zemlje, ono što će biti dominantno u njihovom nastupu je fenomenalna pjevačica
Jelena Popin koja je ostvarila dojmljivu i vrlo uspješnu karijeru u Italiji gdje je nastupala i surađivala sa europskom kremom blues idioma.
Mike Sponza & Joyce Yuille
Mike Sponza je svirač suvremenog bluesa iz Italije, pjevač, gitarist, kompozitor koji nastupa po Europi od 1992. nakon što je započeo svoju glazbenu karijeru 1985. „ Neka bude jednostavno !“ je glazbena filozofija koja se nalazi iza svakog njegovog projekta: on modelira stil svojih kompozicija i aranžmana tako da bi postigao najbolje rezultate na najjednostavniji način, služeći se postojećim strukturama i energijom u elementima bluesa. Uvijek je otvoren prema novim trendovima. Tijekom godina, Sponza je razvio osobni zvuk, i to otkako je njegov diskografski debi 1997. pokazao njegovo zanimanje za istraživanjem osobnog stila sa zajedničkim crtama u glasu i gitari. Umjetnici koji ga inspiriraju su Robert Cray, Lucky Peterson, Joe Walker, John Mayall, Keb Mo... 2003. dolazi do velikog zaokreta u solo karijeri Mikea Sponze sa željom za rastom i razvojem njegovog stila i kreativnosti uz vjerovanje u vlastitu zrelost i iskustvo. Snimio je svoj prvi solo CD „Mike Sponza“ 2004. i on je baziran na formatu „orguljaški trio“; no taj zvuk ne pripada prošlosti! Zapravo, ponovno, suvremeni blues je ključna riječ nastupa: originalne melodije se stapaju s modernim repertoarom koji vuče korijenje u soulu, r&b-ju i akustičnim zvucima. Ovaj sastav obimno nastupa na području srednje Europe. 2005. Mike Sponza započinje s projektom „Kakanic Blues“ kao prvom srednjeeuropskom blues inicijativom: jedan CD i jedan DVD su snimljeni pod nazivom „Central Blues Convention“ s nekima od najznačajnijih glazbenika toga područja i gitarističkom legendom
Carlom Verheyenom kao posebnim gostom. Festivalski format je isto tako uspješan, na kojem su osim Sponze bili
Michele Bonivento, orgulje i klavir, te bubnjar
Moreno Buttinar.
Kakanic Blues
Nakon 15 godina gostovanja po srednjoj Europi, 2004. sinula mi je ideja o razvoju diskografskog projekta u kojem bih ugostio neke važne muzičare i prijatelje iz zemalja koje sam sa svojim sastavom posjetio. “Kakanic“ je riječ koju je početkom dvadesetog stoljeća smislio austrijski pisac Robert Musli u svojoj knjizi „Der Man ohne Eigenschaft“ (Čovjek bez svojstva) i ona se odnosi na sve narode i kulture u kojima se koristi pojam srednjoeuropski. Dolazi od spajanja riječi „kaiser“ i „koenig“ (K. i K.). Taj se koncept širi cijelom Europom.
Kakanic Blues 2.0
Mike Sponza & Central Europe Blues Convention
To je drugo diskografsko izdanje mojeg glavnog projekta. Počeo sam sa snimanjem za „Kakanic Blues 2.0“ u listopadu 2006. i u prosincu 2007. konačno je izdana. Da, bio je to dugotrajni rad, no to je bio jedini način da se napravi nešto što će čuti. Malim detaljima je dana pažnja aranžmani su bili u fokusu i rad na produkciji je bio izuzetan. Blues muzika zahtijeva poštovanje i ljubav: sve sam to pokušao pokazati na ovom CD-u uz dragocjenu pomoć mog sastava i svih gostiju. 12 pjesama koje pričaju o životu, ljubavi, svjetskim činjenicama: u suvremeni pristup blues tekstovima uložio sam osobit napor. Onda se sve filtrira kroz zvukove bluesa i njegove strukture: čak i u manje bluzerskim pjesmama naći ćete korijenje glazbe koju svi volimo.
Glavni „kontinentalni“ gosti su: Boško Petrović, Dieter Themel, Matyas Pribojszki, Primož Grašić, Vladan Stanošević, Sandor Toth... i naravno moj izvrsni sastav s Micheleom Boniventom na orguljama i klavijaturi i Morenom Buttinarom na bubnjevima.
Greenhouse Blues Band
Greenhouse blues band postoji već 5 godina, a u posljednjih godinu i pol zasigurno je jedan od najinteresantnijih i najzaposlenijih klupskih bandova u gradu Zagrebu.Jedan od razloga za to leži u činjenici da su se sastavu pridružila i 4 puhača, mahom članovi Big banda HRT-a iza kojih su nastupi s eminentnim izvođačima domaće glazbene scene, ali i s velikim imenima svjetskog jazza (Randy Brecker, Peter Erskine, Yellowjackets, Louis Bonilla, David Liebman itd.). Primarni cilj je dobra zabava koju pokreće dobra glazba, tj. njena interpretacija, stoga i ne čudi velik broj svirki u Zagrebu (Sax, Bulldog, Jazz Club, Purgeraj, B.P.Club, Gjuro II, Route 66, Hopdevill itd.). 1. prosinca protekle godine band je održao slavljenički koncert u klubu Sax, koji je zabilježen na audio izdanju. Bandova koji izvode blues glazbu u Hrvatskoj ima dosta, no postava s puhačima je malo rjeđa, pa je stoga zvuk banda poseban. Iza Greenhouse Blues Banda je radno ljeto sa nastupima u Varaždinu (Špancirfest, Blues festival), Grožnjan (Jazz is back Festival), Zadru, Gospiću, Bilicama, Opuzenu, Sisku (Siscia jazz and blues festival), Lepoglavi, kao i netom završeni nastup u Županji, Zagrebu (Blues na Bundeku), Sarajevu (City pub), Velenju, Banja Luci itd, uz nezaobilazne klupske nastupe u Zagrebu.
Blues B. R. Others
Mjesto: zemlja, Europa, Mađarska, Seged, 2000. doček Nove godine. Nitko nije slutio da će muzička izvedba te večeri do temelja promijeniti živote mnogima. Kasnije su to shvatili i muzičari i obožavatelji, no onda je već bilo kasno: nezaustavljivo su krenuli na svoj put, Bell, Rambling i ostali, i rodio se show
Blues Brothers. Nitko nije slutio da će taj sastav mnogima promijeniti život. Misija njihovog sviranja je zagrijati publiku za živu muziku, a ne za sadašnju tehno muziku, ne samo u Mađarskoj, već i izvan granica. Oni imaju program koji obuhvaća muziku koji oni s ljubavlju predaju publici. Njihov se program sastoji od pjesama koje su publici poznate, ali isto tako i od pjesama koje su publici nepoznate, ali ih brzo zapamte i već kod drugog slušanja svi u publici znaju tekst i glazbu. Njihov stil se gradi na elementima i bluesa i funka, r&b-ja i jazza i svojim promišljanjem očaravaju. Interpretacije su lijepe i mladima i starijima i njihov nastup, kao da je izašao iz filma (neka vrsta remakea filma Blues Brothers), fascinira jednako mlade i zrelije. Međutim, na svojim nastupima su nevjerojatno skromni i samozatajni i teško im je u svijetu naći pandan, no ono što ostaje jeste nesvakidašnji scenski nastup koji oplemenjen sugestivnom muzikom u vrhunskom izvođenju daju jedan nesvakidašnji europski projekt.
Generalni pokrovitelj je
Grad Osijek, dok su medijski pokrovitelji
Radio Plus i
HRT Radio Osijek.
Muško
Žensko
