Nikad mi nije bilo jasno zasto neki odbijaju donirati organe, cemu, zasto, kako, jebemu, ZASTO????
|
-uvjerenje da su ljecnici lesinari samim tim kada postave pitanje
-doktori bez imalo empatije
-crno trziste organa, jer svi su oni mafia (ono Hebrang im je menager

, shala al moram malo)
- bujna masta (zamisle si mrtavca iz CSI-a kao nekoga njima bliskog, jel nakon vadjenja organa)
Osvjestenost ljudi je na vrlo niskoj razini, ako je seks tabu kod mnogih, bome je i smrt.
P.S. Evo copy/paste 10 mitova o darivanju organa :
DESET MITOVA O DONACIJI ORGANA I TRANSPLANTACIJI
Mit #1
Čuo sam o nekom mladiću, koji je noću nestao. Ujutro je nađen bez bubrega, koji su mu uzeti kako bi bili namijenjeni prodaji na crnom tržištu.”
Stvarnost:
Nikada se nije dogodio ovakav slučaj.
Najprije, zabranjena je ilegalna trgovina organima, Drugo, s obzirom na složenost transplantacijskog postupka, ovakav je događaj praktično nemoguć. Postupak određivanja podudarnosti tkiva davaoca i primaoca, potreba za visokoobrazovanim liječnicima i drugim medicinskim osobljem, kao i zahtjevi za visokom i suvremenom tehnologijom, čine tajnost takvog postupka nemogućim.
Mit #2
“Poznati i bogati ljudi postavljaju se na vrh liste čekanja, dok “obični” ljudi čekaju na presađivanje, dugo vremena”.
Stvarnost:
Distribucija i određivanje primaoca slijepo je na materijalno stanje ili društveni status.
Duljina čekanja na presadak određuju mnogi čimbenici, uključujući podudarnost tkiva, krvnu grupu, duljinu čekanja na presađivanje, težinu bolesti, kao i drugi medicinski kriteriji. Faktori, poput rase, spola, dobi, prihoda ili društvenog statusa, ne uzimaju se u obzir kod određivanja tko će dobiti organ.
Mith #3
“Ako se dogodi nesreća i u bolnici znaju da želim donirati organe, hoće li mi liječnici, unatoč tome, pokušati spasiti život?”
Stvarnost:
Liječnici i zdravstveno osoblje, koje će vas liječiti, potpuno je odvojeno od timova liječnika za presađivanje.
Zdravstveno osoblje koje se bavi transplantacijom obavještava se tek kada se svi uloženi napori za spašavanje života pacijenta pokažu neuspješnim i kada se ustanovi smrt. Transplantacijski timovi obavještavaju se tek kada se od obitelji dobije dozvola za doniranje organa.
Mit #4
“Moja religija ne podržava doniranje organa.”
Stvarnost:
Sve organizirane svjetske religije podržavaju donaciju organa, smatrajući je aktom plemenitosti i osobnim izborom.
Mit #5
“Ne želim da moja obitelj ima bilo kakve troškove ako ja želim pokloniti organe”.
Stvarnost:
Obitelj donora nije opterećena troškovima.
Mit #6
“Ako doniram organe, da li postoji mogućnost da primatelj ili njegova obitelj, na bilo koji način kasnije optereti moju obitelj?”
Stvarnost:
Obavijest o donoru prenosi se primaocu i njegovoj obitelji samo u slučaju da to želi obitelj davaoca.
Mith #7
“Ja nisam potpuno zdrav. Da li mogu biti donor?”
Stvarnost:
Liječnici će u određenom trenutku procijeniti koji su organi zdravi i iskoristivi za presađivanje.
Mith #8
“Ja sam prestar da budem donor.”
Stvarnost:
Ne postoji više dobna granica za davanje organa. Opća granica je ipak oko 70 godina. Davatelj organa može biti i dječje dobi. No, iznad svega je važno da građani, svojim pojedinačnim primjerima, pokazuju prihvaćanje doniranja organa.
Mith #9
“Čuo sam da se uzimaju svi organi bez obzira što ja želim donirati.”
Stvarnost:
Obavijestite članove svoje obitelji i blisku okolinu o tome što želite ili pak što ne želite donirati.
Mith #10
“Doniranje organa predstavlja bitno nagrđenje mrtvog tijela.”
Stvarnost:
Donirani organi se odstranjuju kirurškim zahvatom. poput svake druge ozbiljne kirurške operacije.
Dobivanje organa ne nagrđuje tijelo i ne mijenja njegov izgled za sahranu.