Broj: 096-KS-06/06 Zagreb, 9. lipnja 2006.
Što dolikuje bogu, ne dolikuje volu!
Različita istraživanja pokazuju poraznu sliku hrvatske socijalne zbilje. Prema različitim praćenjima u Hrvatskoj je siromašno između 20 i 30 posto građana. Teškoća preživljavanja vidljiva je i iz Gfk istraživanja koje pokazuje kako čak 4 od 5 hrvatskih domaćinstava ne može pokriti svoje troškove. Prema tome je istraživanju prosječno domaćinstvo svojim primanjem moglo pokriti tek nešto malo više od 69 posto troškova domaćinstva.
Slično pokazuju i potrošačke košarice Nezavisnih hrvatskih sindikata prema kojima prosječna hrvatska plaća jedva uspijeva pokriti 70 posto minimalne potrošačke košarice četveročlane obitelji, a u to se ne uračunavaju niti troškovi podstanarstva, školovanja djece, lijekovi i sl. Iz istih košarica vidljivo je kako prosječna mirovina može pokriti tek negdje oko 55 posto krajnje skromne umirovljeničke košarice. Tako svaki neuobičajeni mjesečni trošak, kao što je vjenčanje, rođenje djeteta, smrt u obitelji, ali i početak školske i akademske godine traži posebno zaduživanje.
Zbog svega toga hrvatski su građani samo kod banaka u ovom trenutku zaduženi preko 80 milijardi kuna (o tome koliko su tek zaduženi kod rodbine, prijatelja, zelenaša nigdje ne postoje podaci). U ovom evidentiranom dugu na gotovinske kredite, minuse na tekućim računima i kartična zaduženja otpada gotovo 50 posto ukupne zaduženosti građana, a to pokazuje da se u pravilu zadužuju zbog preživljavanja.
Sve veći broj građana više ni ne može vraćati svoje dugove pa ih nerijetko za njih plaćaju jamci koji i sami time bivaju dovedeni u sve bezizlaznije položaje, ali i sve veći broj građana podliježe ovrhama. U veljači 2005. godine čak je 20.000 kupaca prestalo plaćati kredite za kupljene automobile. Veliki broj građana nije u mogućnosti plaćati niti obroke stambenih kredita. U Hrvatskoj ostanak bez posla ili odlazak u mirovinu znače nepremostive probleme za one koji su kreditno zaduženi. Prema podacima iz studenog 2005. godine HZMO je plijenio 143.936 mirovina što znači da je pod ovrhom bila gotovo svaka sedma mirovina.
Uz nemogućnost vraćanja kredita mnogi građani, a među njima su u pravilu nezaposleni, i mnogi umirovljenici, nemaju novaca niti za plaćanje TV pretplate, struje, vode, grijanja, plina i sl. A najave ovrha i ovrhe samo stižu. Sve se većem broju građana tako zbog dugova plijene plaće, mirovine, automobili, stvari iz njihovih domova pa čak ostaju i bez krovova nad glavom.
Zbog svega je toga uistinu nerazumno i potpuno neprihvatljivo novim Zakonom o športu predlagati opraštanje stotina milijuna kuna koje su državi dužni neki športski klubovi, a u kojima se istovremeno tijekom godine vrte ne milijuni kuna, već milijuni eura. Tako se i glavni cilj preoblikovanja klubova, prije svega nogometnih i košarkaških, osnovanih radi sudjelovanja u športskom natjecanju, a koji u seniorskoj konkurenciji imaju potpisane ugovore sa više od 50 posto licenciranih športaša, vidi u članku 37. st. 8. i 9. Zakona gdje je propisana mogućnost Republike Hrvatske, odnosno pravnih osoba u pretežitom državnom vlasništvu, da svoje tražbine prema klubovima prenesu na jedinice lokalne samouprave. Tako se tim klubovima širom otvaraju vrata oprosta dugova.
Toliko o pravdi i pravednosti. Iako su građani, tko više tko manje, navijači pa i obožavatelji tih istih klubova i u stanju su zbog njih putovati, posvaditi se, a ponekad bome i potući, iako u tim klubovima igraju mnogi građanski uzori i idoli, na te se klubove građani klade, zbog njih se vesele, ali tuguju i pate, ipak je neprihvatljivo praštati dugove tim istim klubovima, dok istovremano građani pa dakle i navijači svoje obveze moraju podmirivati, često i s nepremostivim teškoćama. Očito je kako se ovdje klubove stavlja iznad građana.
Klubovima dužnicima namjeravaju se oprostiti stotine milijuna kuna dugova, a građanima već zbog nekoliko ili možda samo stotinu kuna duga ovrhovoditelji plijene sve čime mogu naplatiti dugove. Rekli bi stari Rimljani: „Što dolikuje bogu, ne dolikuje volu!“ Kakva se poruka šalje svim onim klubovima koji su, i sami nerijetko u teškoćama, redovito podmirivali sve svoje obveze? Ne bi li i njima bilo bolje da nisu?
Očekujemo barem od zastupnika u Hrvatskom saboru više mudrosti, socijalne osjetljivosti i pravičnosti pa da predloženi zakon ne podrže dok god ima takav diskriminirajući karakter bez obzira kojoj političkoj stranci, listi, koaliciji pripadali, ili su neovisni zastupnici. Sve one koji ga zbog stranačke, koalicijske ili neke druge stege ipak podrže u tome obliku pitamo kako će nakon toga pogledati u oči svojim sugrađanima, sumještanima, susjedima, ali i svima onima kojima su ovrhovoditelji pokucali ili će pokucati na vrata?
Stanje koje se Zakonom predlaže ne odražava sliku poželjne socijalno uređene i pravične Hrvatske, zemlje u kojoj su svi pred pravdom i zakonima jednaki i u kojoj nema povlaštenih kasta ili pojedinaca bez obzira kojoj društvenoj eliti pripadali i koji status zauzimali. Jer elita taj svoj naziv može ponijeti jedino ako ga je zaslužila od građana ma tko god u njoj bio. Zato ni ne može biti povlaštenija od građana.
PREDSJEDNIK NSH:
Krešimir Sever |
Žensko
Muško
Nebitno
