Osijek – Slaven Belupo 0:0
Nakon serije od 4 uzastopne pobjede koje su
Osječane lansirale u
gornji dom 1. HNL, uslijedili su nešto lošiji rezultati. Ovog hladnog poslijepodneva Osijek je bio domaćin gostima iz
Koprivnice koji su već nekoliko sezona u samom vrhu prvenstvenog poretka. U
Gradskom vrtu se okupilo oko 2000 najhrabrijih, jer se temperatura opasno bližila ništici.
Kohorta se danas na jugoistoku skupila u nešto manjem broju, a i navijanje nije bilo na razini zadnjih izdanja. Ugodno iznenađenje predstavljala je
Plava brigada, navijačka skupina
Slaven Belupa, koju hladno vrijeme i nešto lošija izdanja njihovih ljubimaca u zadnjih par kola nisu spriječili da odrade jedno vrlo dobro gostovanje. Iako po godinama najvjerojatnije predstavljaju najstariju navijačku grupu na sceni, glasove nisu štedjeli tijekom cijele utakmice. Da se radi o zbilja ugodnim gostima pokazali su na kraju utakmice pozdravljanjem Kohorte.
Niz od tri utakmice bez pobjede nastavljen je i danas, iako ponovo ostaje žal za propuštenim prilikama kojih, kao i u susretu sa Zagrebom, nije nedostajalo. Ipak, teško je izdvojiti ijednu zanimljivost iz prvog dijela utakmice. Ocjena igre glasila bi poput rezultata, ništa – ništa. Gosti su, doduše, bolje stajali na terenu, više su trčali od domaćina koji je u utakmicu ušao pomalo „pospano“. Vjerojatno su svi na stadionu, kako igrači, tako i gledatelji, jedva dočekali odmor i priliku za „zagijavanje“ u svlačionici ili pak popularnom Palace-u. U drugo poluvrijeme Osječani ulaze puno odlučnije i žustrije, s očitom namjerom osvajanja sva tri boda. Slaven se povukao i čekao svoju priliku iz kontranapada. Osijek je nizao napade, izgledao sve bolje na terenu, iako ponovo bez konkretne završnice. Gost je izgledao sve neuvjerljivije i na tribinama je vladao dojam da će Osijek do kraja uspjeti kapitalizirati bolju igru. To se, nažalost, nije dogodilo već drugu utakmicu zaredom na domaćem terenu. Pokušalo se i uvođenjem oporavljenika
Nikšića, koji još uvijek nakon teške ozljede nije „uhvatio“ natjecateljsku formu, kasnije i mladog
Prijića, ali presudni trenutak zbio se kada je trener
Steinbruckner polovinom drugog dijela izvadio „motor“ ekipe, nedovoljno oporavljenog i vidno umornog
Kneževića. Tada je Osijek zaigrao na staru kartu - preskakanje sredine terena što im je rijetko kada donijelo išta dobroga. To se nije dogodilo ni ovaj put i Osijek će prezimiti na osmom mjestu s 23 boda iz 18 utakmica, ne tako daleko od začelja, ali ni od vrha prvenstvene ljestvice.
Vidljivi su pozitivni pomaci u igri koje je unio trener Steinbruckner, Osijek je počeo igrati jedan atraktivniji i ljepši nogomet, vidljiv je „vic“ u igri. Pošteno bi bilo reći da se stavljanjem
Karla Primorca u drugi plan odustalo od onog „negledljivog“ nogometa koji su starosjedioci u momčadi Osijeka, a pritom mislim na užu obranu, forsirali godinama, a koji je rijeđe donosio rezultate, a puno češće frustracije osječkim navijačima. Prostora za napredak naravno ima, bilo bi nužno zadržati ovu mladu generaciju pod svojim okriljem, koja će u proljetni dio sezone zasigurno krenuti još malo iskusnija i taktički zrelija. Tada i rezultati neće izostati te vjerujem da će ova osječka mladost donijeti još puno osmijeha na lica svojih navijača.
Piše: M.K.
Nebitno
Muško
