Hrvatski rukometaši pobjedom nad
Rusijom, drugom u samo dva dana, uspješno su „krstili“ predivnu
dvoranu Gradski vrt i na taj način najavili predstojeća uzbuđenja.
Show kreće
16. siječnja, a Osijek je pokazao da je itekako spreman, kako organizacijski, tako i navijački. Pošto prodaja ulaznica ide odlično, uopće ne treba strahovati da će sve reprezentacije, koje će grad na Dravi ugostiti polovinom siječnja, uz potporu vlastitih navijača plijeniti i simpatije brojnih Osječana. Večeras je Osijek još jednom pokazao da je odličan domaćin svim nacionalnim sportskim kolektivima. Dvorana je bila puna do posljednjeg mjesta, samo su rijetki sretnici uspjeli doći do dragocijenog papirića, točnije njih oko
3 i pol tisuće. Poseban začin utakmice bila je osječka
Kohorta koja je organizirano pohodila utakmicu i davala bezrezervnu potporu hrvatskim rukometašima tijekom cijelog susreta.
Sama dvorana je rađena
11 mjeseci, a troškovi su se popeli na
200 milijuna kuna. Uz
dvije dvorane od 3,6 i 1,2 tisuća sjedećih mjesta, u sklopu
nastavno-sportskog objekta nalaze se i dvije dvorane za
borilačke sportove te u Hrvatskoj jedinstveni
atletski tunel. Prigodnom svečanošću dvorana je otvorena tijekom prijepodneva, da bi sve kulminiralo večernjom utakmicom. Dvoranu je otvorila legendarna osječka rukometašica
Kaja Ileš i na taj način potpuno opravdano spriječila nove potencijalne političke sukobe koji su se vezivali uz gradnju dvorane od samih početaka. Kaja je uz ovacije publike izvela i početni udarac i na taj način otvorila jednu lijepu osječku sportsku priču.
Hrvatska je dominirala od samog početka i u ranoj se fazi utakmice odlijepila na osjetniju razliku. Posebno su impresivni bili
Čupić i
Duvnjak, koji je utakmicu završio kao najbolji naš strijelac sa šest pogodaka. Gotovo svi hrvatski napadi su u tom prvom dijelu završavali u mreži, iza leđa ruskih vratara. Već je tada bilo jasno da hrvatski rukomet ne treba strahovati za vlastitu budućnost, jer su nositelji igre „neki novi klinci“ poput Duvnjaka,
Kopljara ili
Gojuna. Na odmor se otišlo s ogromnom prednošću naših rukometaša, sedam golova viška je garantiralo mirno drugo poluvrijeme. Ali, drugi dio je bio sve osim miran! Hrvatska mladost polako je ostajala bez snage i ideje u napadu, dugotrajna su bila razdoblja bez gola naših rukometaša i Rusi su se sve više približavali. Razigrao se iskusni
Igropulo koji je utakmicu završio sa čak 7 pogodaka, a
Gramms je zaključao ruska vrata obranivši čak dva sedmerca u samoj završnici utakmice. Ipak, vremena za potpuni preokret Rusi nisu imali te mogu žaliti zbog loše odrađenog prvog dijela utakmice. Naši rukometaši nakon novogodišnjih blagdana pripreme za nadolazeće prvenstvo nastavljaju u Splitu. A Osijek se priprema za ugošćavanje
Australije,
Argentine,
Rumunjske,
Slovačke,
Mađarske i
Francuske. Lijepa i rijetka prilika za promociju Osijeka u svijetu. A poznavajući svoje sugrađane, uopće ne sumnjam da će naši gosti otići kući s lijepim dojmovima.
Koliko može napraviti ovakva Hrvatska u rezultatskom smislu ostaje za vidjeti. Potpuni oporavak
Balića i
Lackovića jedan je od preduvjeta za dobar rezultat. Isto tako, bilo bi vrlo bitno da nove ozljede ne poremete zamisli izbornika
Červara. Problem može predstavljati činjenica da je za pripremu momčadi ostalo samo dva tjedna, ali izbornik vjeruje da je to dovoljno vremena za uigravanje i prenošenje novih ideja i zamisli. Reprezentacija je „najtanja“ na poziciji pivota, jer
Igor Vori praktički sam mora odrađivati sav posao bez jednako kvalitetne alternative na klupi uslijed oproštaja
Sulića. Krila su dobro pokrivena, Čupić,
Horvat i
Vukić „lete“ a ukoliko zatreba tu je i uvijek spremni
Džomba. Obrana je puno izgubila ozljedom
Dominikovića, našeg najčvršćeg igrača, ali raduje povratak
Špoljarića s kojim je uvijek bilo lakše u obrani. Na
Olimpijadi u Pekingu kapetan
Pero Metličić bio je jedna od najslabijih karika u nacionalnoj vrsti te bi mu ovo prvenstvo na domaćem terenu moglo biti motiv za svojevrsno iskupljenje. Pogotovo što nam je pozicija desnog vanjskog uvijek bila „klimava“. Lacković dobru alternativu ima u
Tončiju Valčiću dok zamjena za Balića, Domagoj Duvnjak, definitivno ima nešto „balićevsko“ u sebi i ne sumnjam da će jednog dana biti veliki igrač. Ostaje jedino zaželjeti sreću našim rukometašima i u svakoj utakmici biti onaj osmi igrač uz kojeg je sve moguće. Čak i zlato! I zato ne zaboravite;
Show starts on 16th of January 2009.
Autor:
M.K.
Foto:
Daniel Antunović
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Klik za uvećanje
Nebitno
Muško
" Bolje jedno vruće pivo nego četri ladna, bolje jedna stara baba nego djeva mlada!" 
"Whose bike is it baby? It's Zeds. Who is Zed baby? Zed's dead."
"Važno je zvati se Mladen!" 