Koji predmet vam je bio najomraženiji u školi?

Allende je napisao/la: › Meni se sviđala ideja predmeta kao takvog, i Osječka Udarna

Mi smo vas zvali Udarena.......i Alkatraz.

ozana je napisao/la: › Tjelesni, definitivno! Glupost je morati trčati dva kruga na srednješkolskom

zaista, definitivno tjelesni. i ne samo trčanje, pa kolut naprijed, pa nazad, pa pentranje uz uže..........sprave za mučenje.......

Mi koji smo nesto trenirali, bili smo postedjeni tjelesnog i svih tih tortura, poput trcanja, kolutova, sklekova, trbusnjaka, itd. Jos goru torturu sam imao na treningu (svaki dan po dva puta).

pa...meni je tjelesni bio relativno zabavan. kava u kafu kraj skole 2put tjedno.

puki je napisao/la (Pogledaj post): › pa...meni je tjelesni bio relativno zabavan. kava u kafu kraj skole 2put tjedno.

A di to? Nije valjda u staroj Gimbi (Tvrdja)?

ma vinkovacka gimnazija, nisam ti ja odavden...doticni kafic (pokoj mu dusi...<sigh>) se zvao glamour i imao je najbolju kavu ikad! al sad ga vise nema jer je doticni lega dosao u vk, preuzeo nadzor nad doticnom zgradom u kojoj se nalazio kafic i istjerao vlasnicu lisivsi gomilu malih nesretnih gimnazijalaca mjesta za kave pod malim te velikim odmorom.
plus sto se smjelo vikendom unijeti svoju cugu, ako se znalo vlasnicu, tak da smo imali veselo odrastanje bez problema sa kisom i slicnim smecima koja otezavaju kvalitetno pijanstvo o normalnom trosku...no ovo je vec offtopic...sori..
ne, nisam isao u tvrdju....

definitivno fizika

al ne samo zbog predmeta, nego zbog blesave budističke koze koa mi je predavala...užas! ccc
(to je srednja)

a u osnovnoj nisam baš voljela povijest...opet zbog nastavnice koa je smatrala da su svi koima prezime završava na VIĆ, srbi-pravoslavci i tako. smiješno

Lugar je napisao/la: › Mi koji smo nesto trenirali, bili smo postedjeni tjelesnog i svih tih tortura, poput trcanja, kolutova, sklekova, trbusnjaka, itd. Jos goru torturu sam imao na treningu (svaki dan po dva puta).

Blago vama kad vam je tjelesni bio jedini problem...

@lugar, torturu???
Koliko se sjecam nije tad nikom ni bilo do "poštedjivanja", nego do kolektivizma, zdravog tijela i zdravog duha
Nikad mi nije bilo bad ići na trening u koje god doba bio, igrati tekmu za vikend i onda u ponedjeljak slomljena igrat tjelesni i pratit nastavu...a da ne govorim kad ti tri dana u tjednu stave onaj pancirni prsluk pa ti trči kondicioni trening po stepenicama na tribinama na Zrinjevcu gore-dolje...bemti...to se zvala energija...

@ehej, goose, sta fali budizmu?? ;-)

ne fali ništa....al kad ga profesorica forsira i još uz to predaje fuj predmet...ma ono...nema bolje kombinacije

Gemi je napisao/la: › Nikad mi nije bilo bad ići na trening u koje god doba bio, igrati tekmu za vikend i onda u ponedjeljak slomljena igrat tjelesni i pratit nastavu...a da ne govorim kad ti tri dana u tjednu stave onaj pancirni prsluk pa ti trči kondicioni trening po stepenicama na tribinama na Zrinjevcu gore-dolje...bemti...to se zvala energija...

Tako je Gemi....sanjao sam taj jebeni prsluk godinama...ali nitko nije imao energiju na tim stepenicama kao Duško Alempić, sjećaš se? Kako smo ga gledali, šatro proglašavali ludim, a duboko u sebi mu zavidili na snazi i kondiciji u tim godinama, kad zaronda tisuću krugova po stepenicama, a onda, da se "odmori", uzme onaj okrugli teg od 25 kg, stavi ga za vrat i uradi 150-200 trbušnjaka....

Nemam pojma o pancirnom prsluku.
Nisam imao treninge ni u kojoj dvorani, a kamoli na Zrinjevcu.
Pod torturu smatram dva puta dnevno trening, ujutro i predvece, a izmedju toga samo cekas krevet jer si mrtav. Ako ides ujutro u skolu (svojevremeno) onda imas trening oko pola sest prije skole. A prava tortura su bili "zablji skokovi" oko mostova.
Treninzi su prosjecno (za vrijeme sezone) trajali oko 3 sata. Vjeruj mi, nije ti do nicega.

Lugar je napisao/la: › Pod torturu smatram dva puta dnevno trening, ujutro i predvece, a izmedju toga samo cekas krevet jer si mrtav. Ako ides ujutro u skolu (svojevremeno) onda imas trening oko pola sest prije skole. A prava tortura su bili "zablji skokovi" oko mostova. Treninzi su prosjecno (za vrijeme sezone) trajali oko 3 sata. Vjeruj mi, nije ti do nicega.

Ipak nekako mislim da ti su ti mostovi bili draži i lakši za podnijeti nego kad te Štajner ili Ižak natjeraju u Tvrđavicu...

Allende je napisao/la: › Lugar je napisao/la: › Pod torturu smatram dva puta dnevno trening, ujutro i predvece, a izmedju toga samo cekas krevet jer si mrtav. Ako ides ujutro u skolu (svojevremeno) onda imas trening oko pola sest prije skole. A prava tortura su bili "zablji skokovi" oko mostova. Treninzi su prosjecno (za vrijeme sezone) trajali oko 3 sata. Vjeruj mi, nije ti do nicega. Ipak nekako mislim da ti su ti mostovi bili draži i lakši za podnijeti nego kad te Štajner ili Ižak natjeraju u Tvrđavicu...

Hahaha, da, da...kad je spomenuo žablje skokove, odmah me podsjetio na veslače i onu zlatnu generaciju (Ižaković, Tembel, Klarić, Betlehem, Srb, Krajnović, mali Žuža, Horak, Saraga je onda bio početnik, Kolčić....) iz koje vučem potonjeg kao uspomenu na prvu veeeeeliku ljubav...ahh žaboskakači odvukoše me u offtopic...aaaaaaaaa

Gemi je napisao/la: › Allende je napisao/la: › Lugar je napisao/la: › Pod torturu smatram dva puta dnevno trening, ujutro i predvece, a izmedju toga samo cekas krevet jer si mrtav. Ako ides ujutro u skolu (svojevremeno) onda imas trening oko pola sest prije skole. A prava tortura su bili "zablji skokovi" oko mostova. Treninzi su prosjecno (za vrijeme sezone) trajali oko 3 sata. Vjeruj mi, nije ti do nicega. Ipak nekako mislim da ti su ti mostovi bili draži i lakši za podnijeti nego kad te Štajner ili Ižak natjeraju u Tvrđavicu... Hahaha, da, da...kad je spomenuo žablje skokove, odmah me podsjetio na veslače i onu zlatnu generaciju (Ižaković, Tembel, Klarić, Betlehem, Srb, Krajnović, mali Žuža, Horak, Saraga je onda bio početnik, Kolčić....) iz koje vučem potonjeg kao uspomenu na prvu veeeeeliku ljubav...ahh žaboskakači odvukoše me u offtopic...aaaaaaaaa

a Barač? He he, meni je ipak bliža ona generacija koja je došla poslije...Gal, Crnomarković, Ambruš, Vrkić, Nestorović, Rajačić, Ivana Sili, Snježana Stojković, braća Slanovic,

kemija.

ni dan danas je ne volem.